Another dull day invites for another relaxing afternoon tea. For the tea lovers I would recommend the Mariage Frères Tea. It is one of these teas making life a whole lot better. The tins they are packed in reminds of former times and are just simply beutiful. Mariage Frères was founded in 1854 in France and is still today run by the Mariage family. In Munich a store called „Schöner Essen Geschenkartikel“ situated in the old town is selling this tea. In Sweden I have not found a store selling it, but if anyone knows it please tell me…
Tmuran, kišni dan… Tačno poziva na opuštajući poslijepodnevni čaj. Za ljubitelje čaja preporučujem čaj od Mariage Frères. Taj čaj je jedan od čajeva koji čine životom ljepšim 🙂. Pakovanje podsjeća na stara romantična vremena i jednostavno je prelijepo. Firmu Mariage Frères su braća Mariage osnovali još 1854 godine u Francuskoj, a i dan danas familija Mariage drži sve u svojim rukama.
Yesterday, I was motivated by the dull weather to spice up my tea storage with another three teas that I enjoy. I liked the cinnamon tea the most. There is never enough tea in a house 😀
Jucer me tmurno vrijeme motivisalo da malo obnovim moje “skladiste” cajeva. Kupila sam tri razna caja koja su bas ukusna i pozivaju na uzivanciju. Najukusniji mi je caj od cimeta…bujrum
Kad sam bila kod komsinice vidjela sam kako pravi indijski kruh zvani Chapati. Adi se pravo svidjeo onaj sa lukom tako da sam odlucila napraviti. I mogu reci da je sasvim ok ispao. Mada sam mozda trebala napraviti neko indijsko jelo uz, ali nije mi se tad dalo. Mozda drugi put 😀
Recept:
4 dl brasna
1.5 dl vode
soli
Zamjesi tijesto , pusti da stoji pola sata
Inace u receptu je stojalo da je za 15 kruhova, meni nije bilo vise od 5-6, ali mozda zato sto nije stojao kruh, pa je tijesto jos uvijek tvrdo bilo. (Kod moje prijateljice moze par dana stojati tako da tijesto bude skroz mekano. )
U medjuvremenu isjeckaj luk u sitne komadice.
I po slikama vidite kako sam uradila.
Bila sam u posjetu kod komsinke i onako kroz pricu usli na temu hrana. Ustvari zvala sam je da dodje na rostilj. Inace mi je muz veliki ljubitelj rostiljade (srecom), i svaku priliku izkoristava da rostilja 🙂 Cak mu nije tesko obrisati rostilj svaki put poslije rostiljade, sto bi recimo meni bila apsolutna k.o. kriterija da uopste ne palim rostilj. Kome se to samo da svaki put cistiti? Ali kako smo upravo otvorili sezonu rostilja pade mi na pamet ova nagrada isto. Od Menprom. Danas je cak i kcerka po prvi put probala meso sa rostilja i pravo joj se svidjelo. Pravi je mesar. Sto me dovede do pitanja. Ko vodi ovu nagradnu igru ? Danas je zadnji dan pa da vidim hocu li sta dobiti 😛
Kako je Ada bila bolesna, tako nisam puno nesto stigla ni pisati. Sad smo stigli i u Minhen ali ipak me vuce da nesto i o Krupi zapisem. Uvijek se pitam kako bi Krupa izgledala da se nalazi recimo u Svedskoj, Svicarskoj, Njemackoj ili Austriji. Imamo takvu nevidjenu prirodnu ljepotu a jednostavno je ne znamo, ili ne mozemo iskoristiti. Doduse mozda je i do mene. Mozda je ja ne znam iskoristiti? Recimo, gdje god drugo da krenem ja uzmem neki prospekt, progooglam situaciju, gledam sta mogu uraditi i sta mogu vidjeti. Kad idem u Bosnu, ja uvijek idem u posjetu. Znaci nikad ne idem “na odmor” ili da nesto dozivim i vidim. Cak sto vise nemam pojma sta se moze u Bosni uopste raditi. Zar to nije sramota ?? Sto je najgore, mislim da nekih barem 50% dijaspore ako ne i vise tako razmislja. Recimo ja se sa par cura onako kroz zezu sve dogovaram da odem na boot camp + mental coaching u Spaniju, ali zasto Spaniju? Pa valjda toga treba biti u Bosni pa da iskombinujem rodbinu + trening? Ono tipa 5 dana samo treninga (za pocetnike :P), masaze, dobra hrana. Bilo bi super cuti koji restorani su must (pretpostavljam u vecim gradovima) ?! Imam isto san da odem na neki golf kurs gdje mogu napokon green card dobiti (mada ne mogu da zamislim da toga ima kod nas :/ (moracu to google) ). A da i zaboravila sam, Una + ronjenje = mocno. Zar stvarno nema neki program kod nas da se to sve nekako zadovolji? Idem ponovo dole za ljeto pa bi bila super prilika da barem jednom u zivotu odem u Bosnu kao “pravi” turista 🙂
A ovo ljudi moji je ispred moje kuce, dusa me zaboli kad moram ici…(cak se moze i boot camp ovdje imati :P)
Past few days Ada was sick so I didn´t have time to write anything. We are now back in Munich but still I feel I want to show you the beauty in front of my house in Bosnia. I always wonder how Bosanska Krupa would look like if it was located in Switzerland, Germany, Austria or Sweden? The bosnians have such beautiful landscape but somehow they are not able to (positively) use it and make a touristic place out of it. Maybe it is also just me. I mean everywhere I go I check out the place before. I check what things I can see, what things can be done, where to eat, where to get for example a hamam and so on. When I go to Bosnia I just go for a visit. I never go as a tourist. I even do not know what things can be done there. It is actually quite embarrassing when I think of it. I always talk about going to some boot camp in Spain, or some golf course trip (which honestly, I believe isn´t even existing in Bosnia), diving (Una is absolutely fabulous for diving) . But then why go to Spain? There should be something like that in Bosnia too where I can then combine visiting relatives with doing sports? Something like 5 days sports, great massage, excellent food. I don´t even know if there are any “must” do restaurants. If that exists at all? In any case, next time I go to Bosnia would be great opportunity for me to go there as a “real ” tourist 🙂
The pictures are from my garden and the islands (ade) next to my house.
Dogovorim sestrom da odemo zajedno na “lunch” (rucak). I odlucimo otici na pizzu. Narucimo nesto jako komplikovano tipa sir, rakove i sampinjone. I to zeznu. Donesu neku skroz lijevu pizzu. Vec sam tu pretpostavljala na sta ce to ici. Dobijemo napokon pizzu i onako gladne probamo najgoru pizzu u svedskoj. Eh sad, kako je moguce da neko sa tako losom hranom opstane u toj bransi?Razmisljam kad vidim koji ljudi uopste imaju firme ili neke poslove…za neke bih rekla ne znaju se kruha najesti a ovdje lupaju milione. Bilo bi zanimljivo neku studiju o tome procitati. Ko, kako i zasto uspije. Ili drugim rijecima zasto JA nemam firmu i lupam milijone…I jedan mali osmijeh za raju…
Taman prosle jake prehlade… i sta me strefi??? Virus stomaka. “Perfektno”. Srecom proslo nakon dva dana, ali mi ubilo motivaciju. Sto pise hathor, tek kad izgubis zdravlje vidis sta je najbitnije. Ili kako su to pametni kinezi davno rekli. Zdrav covjek ima hiljadu zelja a bolestan samo jednu.
Sestra ima jednu prekrasnu kcerkicu P-Z (i sina, ali prica je o njoj sada). Tako je medena da se odmah nasmijem kad pomislim na nju. Nas dobar prijatelj ima mamu koja pravi fantasticne torte (ne primam proviziju za prodaju ;)) i napravila je ona tortu i poklonila PZ. Ona me nazvala i rekla “tetka, danas slavim rodjendan. Hocu da dodjes prije nego sto je mrak pao. Cao!” . Rodjendan joj je inace tek tamo iza ljeta,ali smo morali otici na tortu. I stvarno sam bila fascinirana ko dodje uopste na ideju da napravi ovakvu tortu 🙂
… napokon i ja da uspijem preko mobitela sliku ubaciti. … yeah:D
For weeks I am sick and slowly I get crazy of it. I have no energy for anything so it was a great idea of my father to go to visit some friends in Jönköping. Last time I was in Jönköping is more than 10 years ago, so it was nice to make the trip. Our friends have bought a house with a beautiful view over the the lake Vättern. The view is much more beautiful live.
Sedmicama sam vec prehladjena i polako me to izludjuje. Nemam energije ni zasta tako da je bila super ideja da odemo u prijateljima u Jönköping u posjetu,. Zadnji put sam bila tamo prije nekih 10 godina. Nasi prijatelji su kupili kucu sa prelijepim pogledom nad jezerom Vättern. Moram reci da je pogled puno ljepsi u stvarnost.
Here, we went for the famous Swedish dish “Semla”. I just love it 🙂 / Ovdje smo otisle na svedski kolac “semla”. Pravo je ukusan 🙂
Few days back I had a small incident where my iron started to glow with a beautiful blue electric light and electric sound so I decided I need a new one before I set my apartment on fire. I went to Mediamarkt and got crazy with these 100 different irons they offer. Just give me one iron that is good and works fine. In any case my super nice brother bought one that is great and cheap. Anderson for 299 kr …When changing the heat level it changes lights which is soo cool 🙂
Prije par dana sam imala malu nezgodu gdje mi je pegla pocela da svijetli prelijepim plavim svijetlom i pucketala je struja, tako da sam odlucila da mi treba jedna nova pegla prije nego sto zapalim stan. Otisla sam u Medimarkt i poludila sam kad sam vidjela onih 100 raznih pegli. Pa daj mi jednu koja je dobra da se ne moram maltretirati. Uglavnom, moj dobri brat je kupio neku super dobru peglu-Anderson za super cijenu (299kr). Cak mijenja boje kad pojacas ili smanjis temperaturu. Jako coool 🙂
Quite funny how small things in life can make a person happy 🙂
Zanimljivo kako nekad male stvari cine covjeka sretnim 🙂
Today my friend Amra, and I (and Ada) went for a new place for coffee time. It was so pittoresque, and the cupcakes were so inviting I just had to have one 🙂 Danas sam otisla sa Amrom (i Adom) na neko novo mjesto na kafu (ustvari sok). Cupcakes su izgledale jako primamljive i morala sam jedan probati 🙂
Message from the tea bag… “Refuse not to expect the best for yourself” Poruka sa papirica od caja…”Odbij da ne ocekujes najbolje za sebe”
What a wonderful day I had. Met my dear friends Amra and Lejla at the Viktorian House. A toasted bagel with cream cheese and a tea later made the afternoon perfect. Imala sam jedan prelijepi dan. Srela sam moje drage prijateljice Amru i Lejlu u Viktorian House. Tostirani bagel (kifla) sa sirom i jedan čaj kasnije su mi pretvorili popodne u jedno perfektno popodne.
Yesterday I visited the medival christmas fair with a friend and enjoyed the beautiful weather. I was quite fascinated that someone comes up with the idea to make chocolate tools or all these tapers made of bees wax. Looked lovely. My favorite is the chocolate dipped banana:) Here are some pictures from the fair.
[/su_custom_gallery]
Posjetila sam srednjovijekovnu pijacu sa prijateljicom i uživala u lijepom vremenom. Bila sam fascinirana kako se neko sjeti praviti čokoladu u obliku alata ili svijeće od pčelićnog voska. Izgledale su lijepo. Moj favorit je ipak banana polivena čokoladom 🙂 Evo par slika sa pijace.
