Year summary / Pregled godine

2014 I started like this… / 2014 sam pocela ovako

gravidfoto

The 26.th of February will be the date I´ll never forget. Then this little girl was born. Somehow I remembered here differently 🙂

ada

/ 26. Februara rodila se mala bebica. Nekako mi se drugacija cinila tada…

I started a project with a friend that I hope will work next year. And hopefully I will learn new things with it. In any case that will be interesting project with an interesting person 🙂

Further, I got inspired by a couple of people on my friends list that are writing books and poetry so I decided to write a book for children. This is something I never did before so it was fun (and more difficult than I imagined). The big parts of the story I have but it needs to be fine tuned. Let´s see if it really turns out in a book one day. That would be fantastic!

Usually I have tons of goals for next year but they usually stress more than they help so I decided to keep it short this year. Short list of goals with a lot of work behind 😛 .

I wish everyone my daughter, husband, family, relatives and friends to be healthy and happy.

addda

Ada 6.th months old/ Ada stara 6 mjeseci

Pokrenula sam projekat sa prijateljicom i nadam se da ce uspijeti iduce godine. Nadam se da cu se i nove stvari nauciti sa tim. U svakom slucaju interesantan projekat sa interesantnom osobom 🙂

Dalje, inspirisali su me prijatelji koji pisu knjige i poeziju, tako da odlucih napisati knjigu za djecu. Ovo je nesto sto prije nisam uradila i bilo je pravo zabavno (iako je teze nego sto sam mislila). Vecina price je vec gotova ali treba je jos popraviti. Vidjecemo ako mi se ostvari san i stvarno od ovog izadje knjiga. Bilo bi fantasticno!

Inace imam tonu ciljeva za slijedecu godinu, ali mi to isto tako obicno vise stresa daje nego pomoci tako da sam odlucila da ove godine skratim listu ciljeva. Ali iako je lista kratka treba puno truda da ih ispunim 😛

Svima kcerci, muzu, familiji, rodbini i prijateljima zelim da budu zdravi i sretni ….

 

zia

Ada 10 months/ Ada 10 mjeseci

For next year / Za slijedecu godinu:
My personal goals are /Moji privatni ciljevi

  • to live healthier … hopefully do more sports and stress less / zivjeti zdravije sa manje stresa i vise sporta
  • to visit a new place / country where I haven´t been before /otici negdje gdje nisam prije bila
  • to read more books / vise citati
  • enjoy the company of friends and family /druziti se familijom i prijateljima
  • be happy / biti sretna
  • be with my daughter / biti sa kcerkom

My career goals / moji poslovni ciljevi

  • to find a new job  /naci novi posao
  • finish my “children´s book” /zavrsiti moju djeciju “knjigu”
  • get “my” projects working/ uspijeti “mojim” projektima

cslewis119176


 

Chrystal museum/ Muzej Kristala

I just remembered the crystal museum that I and my mother visited a year ago. It was so interesting. We learned that there are only two pieces of emeralds that are this big (one in Munich one in Russia) that haven’t been used for making jewels (at least that is how I understood it). This piece is in Munich thanks to Mr. Leuchtenberg that was married to the Russian empress. He was collecting gemstones and minerals and thanks to his wife he was the first to explore the mines in Russia when opened. Mr. Leuchtenberg had a great collection in Munich. In second world war the workers at his museum/collection suspected that the collection would be destroyed and stories are told that they were coming at work with lunchboxes and going home with gemstones/ minerals from the collection. Unfortunately, the workers were right. The collection got bombed and 60-70% of the collection was ruined. Thanks to the workers bringing the pieces home around 150 000 pieces got rescued. Here are the most impressive and beautiful pieces. I was fascinated by the gold (of course) but also of the stones that changed colors when illuminated with UV-light.

Sjetih se muzej kristala i minerala kojeg smo posjetile ja i mama prije nekih godinu dana. Bio jako zanimljiv. Saznale smo da na svijetu ima samo dva eksemplara ovog velikog smaragda koji nisu iskoristili da bi napravili nakit. Jedan je u Rusiji a drugi je zahvaljujuci gosp. Leuchtenberger u Minhenhu ( na slici). Gosp. Leuchtenberger je bio oženjen ruskom caricom i samim tim je prvi imao dostup rudama koje su bile otvarane. Sakupljao je dragocjeno kamenje i minerale i svoju kolekciju je u Minhenu držao. Kuratori koji su radili u njegovom muzeju su shvatili da je pitanje samo vremena prije nego sto počnu bombardirati  tu dragocjenu kolekciju. Kuratori su ispričali kako su ujutro dolazili sa ruckom u tasni a navečer sa dragocijenim kamenjem te mineralima isli kuci. Kuratori su (na zalost) bili u pravu. Bombardovanjem uništeno je između 60-70% kolekcije. Kuratori su uspjeli spasiti oko 150 000 primjeraka kroz to sto su nosili kuci dijelove kolekcije. Ovo su (meni) najljepši eksemplari. Fascinirana sam bila sa zlatom (naravno) ali pogotovo sa kamenjem koje posvijeljeno uv/iv crvenim svijetlom pa svijetu skroz drugom bojom.

Medival fair in pictures/ Srednjovijekovna pijaca u slikama

Yesterday I visited the medival christmas fair with a friend and enjoyed the beautiful weather. I was quite fascinated that someone comes up with the idea to make chocolate tools or all these tapers made of bees wax. Looked lovely. My favorite is the chocolate dipped banana:) Here are some pictures from the fair.

Posjetila sam srednjovijekovnu pijacu sa prijateljicom i uživala u lijepom vremenom. Bila sam fascinirana kako se neko sjeti praviti čokoladu u obliku alata ili svijeće od pčelićnog voska. Izgledale su lijepo. Moj favorit je ipak banana polivena čokoladom 🙂 Evo par slika sa pijace.

Why you need to set goals/ Za razmišljanje u našem vremenu‏ (Zašto postaviti ciljeve)

I am thinking about goals in general. It is quite interesting how for some people the goals  change or don´t change when having a baby.  I feel rather that my goals are put on hold which is making me stressed.

I am one of these people that needs to have a goal or my life, as I feel it, is  just passing by and I have the feeling I have been doing nothing. A year ago, I realized I needed to change some things in my life to live my life as I want to , because

  1. I want to be happy
  2. No one else can make me happy
  3. Not having  own goals you will work for someone else´s goals (= never be truly happy). Sounds simple, but it was quite a revelation in that time..

I believe that a person with no goals in life, most probably is somehow lost. I look at it as sitting in a car and driving without a goal. How will you reach the goal if you do not have one?  It is not like you will get a house, a new job, a travel, or finished studies suddenly served on a plate. For that many goals are needed and a lot of planning.

I noticed that some people that I talked to have no goals in life, still considering themselves “satisfied”. I guess the reason is that it is easier to say you are happy with your life (even though you are not) than upbring the (huge) amount of energy it takes to change the life to have it the way you want it. It is also easier to accept the defeat when having no goal…

and so I read an interview with Sonja Lyubomirsky a researcher in strategies for happiness and wellness stating Why we should set up goals…

Having a goal

  • makes you happier– it is not the goal that is important but the way to fulfilling it
  • gives some meaning in your life-people without any goals feel lost and unmotivated
  • creates some order-one has to structure up and plan when setting up a goal. This techniques you need in other parts of your life
  • makes you more efficient-a clear goal motivates you even when the goal feels far away. Motivation is not something you should wait for but something you should create when moving forward
  • makes your management of crisis better-when tough things in your life come up then one easily loses the direction, making it even more important to stick to your goal
  • gives you less stress-with a plan, you take responsibility, make up a plan, follow it which gives you structure in life.This means that there is less stress in last minute planning, stressing, multitasking and so on. Life gets easier and calmer when you know where you are going
  • gives you new friends– big goals are difficult to achieve alone so you have to involve new people and thus you meet new friends

knowing all this,  I just have to define my goals now …

.stop waiting

 

Nešto razmišljam općenito o postavljanju ciljeva u životu. Interesantno je to kako se neki ciljevi (ne)promijene kad se dobije beba. Ja osjećam kao da mi  svi ciljevi pauziraju, a to me čini uznemirenom.

Priznajem, meni trebaju zacrtani ciljevi za moj život ili ,barem ja imam takav osjećaj, vrijeme samo prolazi i ništa se ne dešava od onog što je planirano. Prije godinu dana, shvatila sam da je potrebno promijeniti neke ciljeve u životu, da bih živjela život onako kako ja hoću a to je: 

  1. Želim biti sretna
  2. niko (drugi) me ne može učiniti sretnom
  3. Ako nemamsvoje ciljeve, radiću za tuđe ciljeve (= I nikada neću biti istinski sretna). Zvuči jednostavno, ali za mene je to bilo otkriće.

Vjerujem da se osoba bez cilja u životu, najvjerojatnije osjeća izgubljena. Ja to gledam kao da sjedneš u auto, a ne znaš gdje ćeš voziti. Kako stići do cilja ako ne znaš ni da imaš neki cilj?  Nije baš da će kuća, novi posao, putovanje, završene studije itd. pasti s neba. Tu treba mnogo ciljeva, dosta planiranja i jako, jako mnogo rada.

Primijetila sam da neki ljudi sa kojima sam razgovarala nemaju nikakve ciljeve u životu, ali i dalje smatraju sebe i sretnima i zadovoljnima. Pretpostavljam da je razlog da je lakše reći da su sretni u svom životu, (iako nisu) nego ispoljiti tu (ogromnu) količinu energije, potrebnu da promijene svoj život i da ga žive baš onako kako žele. Također mislim da lakše prihvataju poraz, ukoliko nemaju cilj. 

Zanima me ova tematika, tako da sam negdje pročitala interview sa Sonjom Lyubomirsky, naučnik iz strategije za sreću i wellness, koja objašnjava zašto trebamo postaviti sebi ciljeve…

Imati cilj

  • čini vas sretnijim- nije cilj važan nego način kako da ga dostignete
  • daje vam svrhu u životu- ljudi bez cilja se osjećaju izgubljenima i nemotivisanima
  • daje vam neki red- treba se strukturirati i postaviti plan da dođeš do cilja. Ta tehnika  ti je potrebna u ostalim dijelovima života
  • čini vas eficientijim– definiran cilj motivira iako se cilj osjeća jako dalekim. Ne treba čekati da dobijete motivaciju, nego je treba stvoriti kad se krećete naprijed 
  • podnosite krize bolje– kad se u životu dese teške stvari, obično se gubi ”kompas”. Tad je još važnije držati se svog cilja
  • imate manje stresa– sa jednim planom, preuzimate odgovornost, planirate, pratite plan što daje strukturu u životu. Znači imaćete manje stresa jer ne morate planirati u zadnjem trenutku, ne morate raditi više zadataka istovremeno (multitasking). Život bude lakši i smireniji kad znate gdje idete.
  • nađete nove prijatelje- teško je postignuti velike ciljeve sam, tako da morate komunicirati sa nepoznatim ljudima i tim putem naći nove prijatelje…

Šta vi mislite o postavljanju ciljeva? Je li štima to kod vas? Mogu li npr. ljudi sa mnogo ciljeva i planova biti sretni sa nekim što nema nikakve ciljeve? Je li to problem u jednom društvu kad ljudi postanu roboti i “zadovoljni” ?
Za one koji znaju engleski ima jako dobro i interesantno predavanje o nauci sreće… a meni preostaje definisati moje ciljeve i moju sreću…