I am thinking about goals in general. It is quite interesting how for some people the goals  change or don´t change when having a baby.  I feel rather that my goals are put on hold which is making me stressed.

I am one of these people that needs to have a goal or my life, as I feel it, is  just passing by and I have the feeling I have been doing nothing. A year ago, I realized I needed to change some things in my life to live my life as I want to , because

1. I want to be happy
2. No one else can make me happy
3. Not having  own goals you will work for someone else´s goals (= never be truly happy). Sounds simple, but it was quite a revelation in that time..

I believe that a person with no goals in life, most probably is somehow lost. I look at it as sitting in a car and driving without a goal. How will you reach the goal if you do not have one?  It is not like you will get a house, a new job, a travel, or finished studies suddenly served on a plate. For that many goals are needed and a lot of planning.

I noticed that some people that I talked to have no goals in life, still considering themselves “satisfied”. I guess the reason is that it is easier to say you are happy with your life (even though you are not) than upbring the (huge) amount of energy it takes to change the life to have it the way you want it. It is also easier to accept the defeat when having no goal…

and so I read an interview with Sonja Lyubomirsky a researcher in strategies for happiness and wellness stating Why we should set up goals…

Having a goal

• makes you happier– it is not the goal that is important but the way to fulfilling it
• gives some meaning in your life-people without any goals feel lost and unmotivated
• creates some order-one has to structure up and plan when setting up a goal. This techniques you need in other parts of your life
• makes you more efficient-a clear goal motivates you even when the goal feels far away. Motivation is not something you should wait for but something you should create when moving forward
• makes your management of crisis better-when tough things in your life come up then one easily loses the direction, making it even more important to stick to your goal
• gives you less stress-with a plan, you take responsibility, make up a plan, follow it which gives you structure in life.This means that there is less stress in last minute planning, stressing, multitasking and so on. Life gets easier and calmer when you know where you are going
• gives you new friends– big goals are difficult to achieve alone so you have to involve new people and thus you meet new friends

knowing all this,  I just have to define my goals now …

.

Nešto razmišljam općenito o postavljanju ciljeva u životu. Interesantno je to kako se neki ciljevi (ne)promijene kad se dobije beba. Ja osjećam kao da mi  svi ciljevi pauziraju, a to me čini uznemirenom.

Priznajem, meni trebaju zacrtani ciljevi za moj život ili ,barem ja imam takav osjećaj, vrijeme samo prolazi i ništa se ne dešava od onog što je planirano. Prije godinu dana, shvatila sam da je potrebno promijeniti neke ciljeve u životu, da bih živjela život onako kako ja hoću a to je: 

1. Želim biti sretna
2. niko (drugi) me ne može učiniti sretnom
3. Ako nemamsvoje ciljeve, radiću za tuđe ciljeve (= I nikada neću biti istinski sretna). Zvuči jednostavno, ali za mene je to bilo otkriće.

Vjerujem da se osoba bez cilja u životu, najvjerojatnije osjeća izgubljena. Ja to gledam kao da sjedneš u auto, a ne znaš gdje ćeš voziti. Kako stići do cilja ako ne znaš ni da imaš neki cilj?  Nije baš da će kuća, novi posao, putovanje, završene studije itd. pasti s neba. Tu treba mnogo ciljeva, dosta planiranja i jako, jako mnogo rada.

Primijetila sam da neki ljudi sa kojima sam razgovarala nemaju nikakve ciljeve u životu, ali i dalje smatraju sebe i sretnima i zadovoljnima. Pretpostavljam da je razlog da je lakše reći da su sretni u svom životu, (iako nisu) nego ispoljiti tu (ogromnu) količinu energije, potrebnu da promijene svoj život i da ga žive baš onako kako žele. Također mislim da lakše prihvataju poraz, ukoliko nemaju cilj. 

Zanima me ova tematika, tako da sam negdje pročitala interview sa Sonjom Lyubomirsky, naučnik iz strategije za sreću i wellness, koja objašnjava zašto trebamo postaviti sebi ciljeve…

Imati cilj

• čini vas sretnijim- nije cilj važan nego način kako da ga dostignete
• daje vam svrhu u životu- ljudi bez cilja se osjećaju izgubljenima i nemotivisanima
• daje vam neki red- treba se strukturirati i postaviti plan da dođeš do cilja. Ta tehnika  ti je potrebna u ostalim dijelovima života
• čini vas eficientijim– definiran cilj motivira iako se cilj osjeća jako dalekim. Ne treba čekati da dobijete motivaciju, nego je treba stvoriti kad se krećete naprijed 
• podnosite krize bolje– kad se u životu dese teške stvari, obično se gubi ”kompas”. Tad je još važnije držati se svog cilja
• imate manje stresa– sa jednim planom, preuzimate odgovornost, planirate, pratite plan što daje strukturu u životu. Znači imaćete manje stresa jer ne morate planirati u zadnjem trenutku, ne morate raditi više zadataka istovremeno (multitasking). Život bude lakši i smireniji kad znate gdje idete.
• nađete nove prijatelje- teško je postignuti velike ciljeve sam, tako da morate komunicirati sa nepoznatim ljudima i tim putem naći nove prijatelje…

Šta vi mislite o postavljanju ciljeva? Je li štima to kod vas? Mogu li npr. ljudi sa mnogo ciljeva i planova biti sretni sa nekim što nema nikakve ciljeve? Je li to problem u jednom društvu kad ljudi postanu roboti i “zadovoljni” ?
Za one koji znaju engleski ima jako dobro i interesantno predavanje o nauci sreće… a meni preostaje definisati moje ciljeve i moju sreću…