Aruba

October 25, 2022 ~ au

Dugo ne pišem, i bijaše mi malo žao da nisam Arubu ni spomenula. To je jedna od mojih životnih želja koje se već godinama vuku… i to je zapravo bio razlog zašto sam pristala da se preselim u SAD na koju godinu 😀
Prošle godine u decembru smo preskočili put u hladnu Evropu i okrenuli nos prema Karibima, ne bili sebi digli nivo malo. Kad ćemo ako ne sada?

Aruba je ostrvo blizu obale Venecuele. Ima fantastično vrijeme i plaže kao i snova. Takođe leži izvan pojasa uragana, što ovo ostrvo čini odličnim za posjećivanja u bilo koje doba godine.

Noćili smo u tad novom hotelu Radisson. Hotel je bio toliko nov da kuhinja nije čak ni uključena bila…to nas je koštalo dobrih para jer smo “morali” svaki dan ručak i večeru po restoranima da jedemo😂. Ako ikad odete u Arubu, planirajte pofin dio novca za hranu…

Što me pravo šokiralo kad smo stigli na Baby beach je bio pogled na jednu RAFINERIJU nafte?? Baby beach je inače jedan mali zaliv, gdje nije toliko duboka voda tako da su se djeca tu kupala, hem “Baby”. Rafinerija je danas zatvorena, ali se toj obali i dalje ne smije približiti. Pretpostavljam da je to sve zagađeno i da nije baš adekvatno sanirano. Ja, ni dan danas, ne mogu da shvatim koji moraš biti tip čovjeka, da postaviš rafineriju na Arubskim plažama gdje se djeca kupaju…

Jedna stvar koja je upadljiva bila, a koja se naravno ne postavlja baš na svoj instagram je da su neke plaže pune smeća. Struje to smeće izbace i tek se onda može malo pretpostaviti koliko su naša mora ustvari zagađena.

Kad smo već na toj temi, druga upadljiva stvar je, morala sam to potvrditi od lokalnih ljudi, da nivo mora raste. Na mnogo mjesta se vide drveća u vodi stoje, par metara od plaže odaljena. Osušena, kao neke statue koje pokazuju budućnost mnogih mjesta koji su na morima. Iako lijepo izgleda, bićemo sretni ako Aruba ostane ostrvo slijedečih 30-tak godina. Sve mi se čini da će Arubu more progutati i da će ostati samo jedna lijepa uspomena, sjećanje na sve što smo imali.

Onako malo smiješna informacija što su nam ispričali na ostrvu…. znate onaj predivni pjesak što je sitan kao brašno i u kojem možeš da satima samo čaprkaš nogama… to su ustvari fekalije od riba 😀

U Arubi smo naučili da je “supa od Iguana” domaće jelo koje su, srećom, zabranili. Znači to bi bila supa od guštera. A Iguana gušter je kao jedan mini-dinosaur. Fantastično stvorenje koje treba da živi a ne da ga ljudi jedu.

I za kraj, mislim da nisam ljepši novac vidjela nego Arubske Funte. Pogledajte i sami odlučite.

Toliko od mene… do slijedećeg puta 💕

Arriving in USA- Newark

June 2, 2019June 2, 2019 ~ au

In the morning we ate breakfast and immediately went to the airport with all our luggage. We had all in all 5 big suitcases , two small and additional backpacks, and two car sits for the kids… and two small kids that were, to say the least, excited.
We had to give back the rental car and it took some time. Then suddenly all the baggage cars where gone. Like vanished. No where to find. After some 15-20 min we finally got some and could than continue.
We made the check in (sounds like it took 5 min but in reality it was an Odyssey) and then we finally entered the business lounge. We prepared the kids for the flight, talked and wondered why only our kids run, scream, dance, climb, hide and so on.
I couldn’t tell if people smiled at us because the kids were fun or because they felt sorry for us. In any case the wilder the kids got the more I feared that this will be a long…very long journey.
I mentally prepared for the worst on top of the feeling of actually not liking to fly.
Taking our seats we were served whatever we wanted in real glass not plastic! So much about the “security” and the prohibition of bringing all possible things on the plane.

The kids got the cutest airplanes! I got champagne !

I promised Ada that she could watch as many cartoons as she wanted!
And shortly after taking off the food came. It was tasty like real restaurant food.

However, lucky me my back started hurting from all the bags I had been carrying and lifting up and down so I could hardly sit during the flight.
The pilots where really flying fast because we landed almost an hour before the schedule.

Finally we arrived in Newark!!!
After the most stupid and useless control I have experienced in any of my trips ever (of course we are not allowed to take picture there) we finally got out from the airplane.
A taxi waited for us and drove us to a hotel in White Plains. If you are an expat and deal with Americans my tip to you is to be VERY specific (foolproof) in what you want.
For example we needed a hotel room for four people and also said that expecting well beds for all…
We got one bed and a couch??
After paying business class tickets for the whole family they save money by booking a hotel with one bed for a family and that after a 20 hrs trip… No comment!
Welcome to America 😛

Moja top lista zemalja što se tiče hrane!

January 10, 2019January 10, 2019 ~ au ~ 1 Comment

Kako sam bila u Bosni ne mogu da se ne nerviram oko nekih stvari ali isto tako uvijek kukam kako su svi negativni i tako odlučih da (dok ne napišem post sa konstruktivnom kritikom :P) zapišem dobre stvari.

Mnogo mjesta i država sam prošla i posjetila i samo su mi par, zbog hrane, ostale u sjećanju a to su Island, Tajland, Italija, Rusija i (da ne povjeruješ) Bosna!

U Islandu smo probali kitove i islandskog konja. Meso od kita je bilo od neke vrste što nije (još) ugrožena. Jeli smo fantastičan dezert. I sve to platili toliko da ko poželi ići u Island slobodno može na vrijeme pripremiti poseban budžet za hranu. Gdje smo god jeli hrana je bila izvrsna.

U Tajlandu isto tako.
Najbolja hrana je bila u najobičnijim restoranima da ne kažem po uličnim štandovima. Samo sam jedan put otišla u “eksluzivni” restoran da proslavim svoj 25.i rođendan da bi eksluzivno zaglavila (srećom brzo prošlo) da izvinete na šolju. Tu sam isto prvo put vidjela da na meniju stoji jelo od vjeverice. Nisam se smjela osuditi da jedem vjevericu. Otvorena jesam što se tiče hrane, ali…nije to za mene…

Nekad se bilo mlado 😀

Kad sam otišla u St. Petersburg imala sam neku čudnu sliku o Rusiji, pogotovo što se tiče hrane. Probala sam njihov specijalitet – boršč. Supa od cikle! Nisam mislila da će nešto posebno šmekati ali je bila stvarno ukusna. Što me najviše začudilo je da su obožavatelji palaćinaka i samim tim su imali predobre palaćinke. Slane i slatke 🙂
Isto nisam nigdje jela bolju mozzarella salatu što me začudilo jer nema toliko sastoja u toj salati da je baš toliko teško napraviti…Ali bila je izvrsna…Možda doduše zato što smo jeli u ekskluzivnom Four seasons hotelu (bar jednom u životu).

U Italiji sam jela najgoru pizzu u životu u nekom malom selu Bertinoro.
Ali zato sam fantastičnu hranu jela u Milanu. I nigdje nisam pila bolji cappuccino i jela bolji sladoled nego u Milanu. Hranu koju smo jele je isto bila fantastična ali i poskupa tako da kad toliko platim i onda očekujem doobru hranu.

I onda ova naša Bosna. Za ovu razklimanu državu gdje svi uvijek pričaju kako ništa ne valja trebaš biti maher u lošoj sreći ako nađeš negdje lošu hranu. Hrana nam je blago rečeno fantastična u poređenju sa drugim državama. Isto tako i kolači. Ovaj put sam dodala novi “tojač” (kolač kako kaže Adrian) dževrek u listi favorit kolača 😀

Imate li vi neko mjesto što vam je ostalo u sjećanju zbog hrane?

Visit from Sweden / Posjeta iz Švedske

November 11, 2018November 13, 2018 ~ au

Last week I had visit from Sweden. My mom, my niece and my nephew came for a visit. We visited a couple of places and a couple of highlights where the Halloween
the visit in the Naturmuseum / Posjeta u muzeju prirode

Baumwimpelpfad (and especially the slide) in Bad Wildbad/ Šetnja kroz krošnje (i pogotovo tobogan)
The Karlsruher Zoo / Karlsruhe Zoološki vrt

We had a busy week and enjoyed the time a lot…Having four kids in an apartment is like having a tornado in the house but still moments of silent could appear 😀

Milano

October 8, 2018 ~ au

Me and my sister went for an energy boost weekend in Milano. We had 2 days just us two sisters.
We met at the Malpensa airport and from there we took the bus to central station. The taxi costed 94 Euro one way ticket and the bus costed 8 Euro. Since we just had hand luggage we decided to save the 200 Euro and went by bus.
In Milano we had a great hotel called the Biocity hotel that was very close to Central Station. It was clean, had great breakfast and absolutely heavenly cappuccino. Altogether this made me and my sis sit and eat breakfast for two hours. All the things we had planned to see we kind of missed. We just felt we want to take it easy and enjoy the food and the ice cream. U septembru smo ja i moja sestra spontano otišle u Milanu. Dva dana samo nas dvije sestre. Koji luksuz!
Srele smo se na aerodromu Malpensa i odatle smo autobusom išle do glavne stanice. Taksi je koštao 94 eura u jednom pravcu, a autobus je koštao 8 eura. Pošto smo imali samo ručni prtljag, odlučile smo da uštedimo tih skoro 200 eura i idemo autobusom.
U Milanu smo noćile u fantastičnom hotelu Biocity koji je usput vrlo blizu glavne stanice. Bio je čist, imao je odličan doručak i apsolutno nebeski kapućino. Sve ovo je učinilo da ja i moja sestra ujutru dva sata doručkujemo. Sve stvari koje smo planirale da vidimo smo nekako propustile. Osjećale smo da želimo da se opustimo i radimo ono što nam je želja ergo uživamo u hrani i sladoledu.
We went to Duomo, the cathedral. It was beautiful. Considering it took some 500 years to make I am more impressed of the persistence. 500 years of planning and working on one building is quite an achievement. I notice though that I have seen a lot of cathedrals and feel that they all look more or less the same so I wasn’t impressed at all from the outside. The inside I didn’t want to see because I would have had to wait in the queue for at least 2 hours.
Prvo smo otišle do Duomo, poznate katedrale. Bila je predivna. Uzimajući u obzir da je trebalo oko 500 godina više sam impresionirana sa upornosti. 500 godina planiranja i rada na jednoj zgradi je doista dostignuće. Primjetila sam da sam vidjela mnogo katedrala i smatram da one sve manje više izgledaju iste, tako da nisam uopšte bila impresionirana spolja. Unutra nisam htjela da idem gledati jer bih morala čekati u redu najmanje 2 sat, a za to nisam imala vremena.

Close to the cathedral was the Gromo ice bar. THAT is a must to try. It must be the best ice cream I have ever eaten. It was celestial.
Blizu katedrale je bila Gromo slastičarna. Ako odete u Milano taj sladoled MORATE probati. To je najbolji sladoled kojeg sam ikada jela. Nebeski!!

We took a walk to the famous outlet DMAG but wondered if people really are that stupid to pay this enormous sums for such crap clothes. I mean there where a couple of things that were unique and I would have bought them if the pricing was more realistic, but the rest. It is, as Bosnians say, tax on stupidity. This jacket costed around 1500 Euro…on sale!

Otišle smo do poznatog outleta DMAG-a, ali smo se pitale da li su ljudi zaista tako glupi da plaćaju ove ogromne sume za takvu odjeću. Da razjasnim. Bilo je fantastičnih stvari koje možda i vrijede taj novac ako se krećeš u takvom društvu, ali većina stvari samo budale kupuju. To je, kako bi se kod nas reklo porez za budalu. Ovaj kaput je jedan od onako cool stvari koji košta oko 1500 evra … u rasprodaji! Ludost!

After strolling the wonderful streets we decided to go to the Porta Genova where there are a lot of restaurants. We had been recommended “the white rabbit” or “Osteria Al Coniglio Bianco”. The food was deliciiiiious.
Nakon šetnje prekrasnim uličicama, odlučile smo da odemo u Porta Genova gdje ima mnogo restorana. Preporučeni su nam “Bijeli zec” ili na talijanskom “Osteria Al Coniglio Bianco”. Hrana je bila savršena. Samo zbog hrane bih opet nazad u Milano otišla…

Next trip was to the modern quarter Lombardy. There we saw the amazing and impressing building the vertical forest designed by Stefan Boeri Architects. This new way of architecture that is filtering the air with 900 !! trees was for me absolutely breathtaking. For me personally far more impressive than the Duomo Cathedral.
Nakon ručka smo otišle modernoj četvrti Lombardij. Tamo smo vidjele nevjerovatnu i impresivnu gradnju vertikalne šume koju su dizajnirali Stefan Boeri Architects. Ovaj novi način arhitekture koji filtrira vazduh sa 900 !! stabala(?) je za mene bilo apsolutno nevjerovatno. Za mene je mnogo daleko impresivnija ova gradnja od katedrale Duomo.

The Sunday we spent at Micam looking at the spring collection of all possible kind of shoes. It was so cool to experience that.
Nedjelju smo provele u Micam gledajući proljetnu kolekciju svih mogućih vrsta cipela. Bilo je tako kul i to doživjeti.

Looking back now the weekend passed so fast and I really look forward to our next adventure…
Vikend je tako brzo prošao i već se sada radujem našoj slijedećoj avanturi ..

Egoizam

September 12, 2018September 12, 2018 ~ au

Egoizam, ili sebično ponašanje. Egoist priznaje sebi više slobode nego ostalim ljudima. I upravo to uništava Bosnu…
Na odmoru sam se zgrozila kako je prosječno društvo u Bosni (a ni Hrvatska nije nešto bolja) toliku regresiju doživjelo da samo mogu sanjati o nekom “normalnom” životu. Ovo je par mojih doživljaja.
Vidite, prvo što me dočekalo je bilo jedno brdo gajbi na kapiji do kuće. Naš komšija koji drži “Eki restoran”, da bi prekoputa na Adi spriječili dostavku pića u konkurirajući kafić, jednostavno je blokirao prolaz nama kući.
Da se nešto kod nas desi, da recimo hitna ili vatrogasna mora doći, njih čisto zaboli jedna stvar za tim.
Kad sam ih lijepo zamolila, nađe se kćerka gazde da mi ofirno kaže da koristim drveni most. Za one koje ne znaju, drveni most se popravlja jer je dotićni gazda kad je pravio svoj restoran koristio taj most da bi svoje tone materijala prenio na Adu. Naravno, drveni most niti je za to koncepiran niti je to izdržao.
Iskreno, žao mi je te cure. Nije ona kriva što živi tu i što je neodgojena i bez empatije i razumijevanja.
Uglavnom, toj curi nikad nije palo na pamet da se može nešto od dobre volje uraditi. A kako će? Kad joj prvi otac to ne zna.
Jer znate isto tako svaki dan oko 2.00h noću njegovi radnici dođu, nakon što drnda debilna turbofolk muzika sa 200 dB, i počnu bacati flaše u kontejner koji je odmah postavljen do naše kuće. Kontejner koji je ljeti pun muha i koji je čudo da nas nije do sad zarazilo. I to smo lijepo komšiji rekli da skloni, ali naravno to je već viša matematika za dotičnog. Nije kontejner kod njegove kuće, ergo jebe se Esi.
Pitam se gdje je tu u svemu gradonačelnik da svoje radnike malo zaposli da prate malo takve događaje.
To je jednostavno opasno za zdravlje!
A da ne kažem kako je lijepo svaku noć prvo ne uspijeti uspavati djecu jer ne mogu da slušaju tu debilnu muziku i drugo kad napokon od umora i plača zaspu srčani dožive jer ih razbijanje flaša probudi.
Ali nije to sve! Imate onda onih lobotomirani cool tipova koji sjedaju u svoje auto i onda počnu turirati u 3.00h ujutru, da bi pokazali kako njihovo “bijesno” auto od 80-190 PS prži. Ne znam koje se cure na to pale uglavnom, nikad im nije palo na pamet da ima tu ljudi koji žive, spavaju i kojima stvarno nije stalo do toga da slušaju auta kako turiraju.

Idemo dalje…

Znate ne mora se imati bogatstvo da se lijepo živi, ali brate mili u Bosni čak ni ono što imaju ne znaju da koriste na optimalan način. (Ili da barem čuvaju.)
Npr. Kad imaš dječija kolica, ili ako si u kolicima i napravi se put-rampa da možeš gore povući kolica bez da ih moraš dići, onda ti se nađe neki glupan koji postavi stolice na toj rampi. Egoizam tu je što neće da pomjeri te stolice pola metra na stranu da ljudi koji su u kolicima, ili dječija kolica mogu proći…jer to je ipak pola metra dalje i teže za prenijeti. A to što svi koji dođu se nerviraju oko toga to ga boli dupe za tim.
To se NIKAD neće desiti u Njemačkoj ili Švedskoj, jer su ljudi naučeni da rade da bude svima dobro pa i njima samima…

Dalje…
WC:ovi pa to je fuj. Jedan prljavi od drugog. Ja ne kontam, ako već radiš na jednom radnom mjestu da nisi u stanju održavati WC čist, pa ako ništa radi sebe. Egoizam je tu da neće da radi. Veli drugi će neko to uraditi!
Kod kuće hoće.
Kod kuće će mame i sestre to raditi, ali j-a na poslu treba biti muško pa očistiti WC.
A onda ono naj naj što neću razumijeti. Došli mi kod Ekija na kafu i sad treba platiti. A fiskalni račun ni za lijeka. Nigdje. Kad smo rekli da hoćemo fiskalni račun onda su se počeli još svađati sa nama.
Znači to je ultimatni dokaz zašto država nikad neće funkcionisati. Kakvo plačanje poreza kakav doprinos državi. Bitno je da JA dobijem što više, sa što manje posla. Jadno!
A vala i financijska inspekcija nek se postidi. Sve bih im dala otkaze…Očigledno ne rade svoj posao!

I onda odem u “susjednu” državu. Nigdje sine nisi mogao nešto kupiti a da ne dobiješ račun. I jednog dana sjedimo u restoranu kad dođe financijska inspekcija. Zatvoriše restoran u roku od pola sata. Nabiše kaznu od 200 000 kuna i zabranu rada nekih mjesec dana i to u sezoni. Zašto?
Jer nije davao račune kad je sladoled prodavao!

Eh tako se pravi država, i zato Bosna nikad neće biti jedna funkcionirajuća država. Jednostavno ju je ponašanje zvano egoizam ubilo.
R.I.P Bosna…

Crikvenica

April 26, 2018April 26, 2018 ~ au

Since, Ensar was supposed to have two weeks off from work we decided to go to Crikvenica despite not being here in high season.
I was a little bit sceptical to going there in the beginning but the weather turned out to be fabulous making me wonder why there are so few tourists here.
Actually, I do not wonder I know (that would be another post though) but I can say this much, the weather during the day is around 23-25 degrees, sunshine and a little bit windy from time to time. It is absolutely perfect for taking walks, drinking coffee, wine and eating out. I find it perfect with kids also, because the sun is not too strong and one doesn’t have to keep the kids indoors from 12 to 15h (usually longer) as in high season in the summer.
Unfortunately, despite being here Adrian is not recovering and has quite a bad cough and fever. Thus, tomorrow we are going to the specialist clinic of respiratory diseases located here in Crikvenica to see that his cold is not going down to the lungs.
Today, while Ensar was showering Adrian and I was looking for his clothes Ada took a knife and wanted to cut the cucumber in pieces ending by cutting herself in the hand. That was her first cut and she got so scared she cried and cried and it was hard time to calm her down. Finally, after three stories she fell asleep.

Pošto je Ensar dobio slobodno dvije sedmice odlučili smo otići u Crikvenicu iako nije udarna sezona. Bila sam malo skeptična da idem na more u ovo doba ali ispalo je predobro. Vrijeme je fantastično, što me dovede da se pitam zašto nema već sada turista, ali ustvari znam već odgovor tog pitanja, ali to je za drugi post (ako ga ikad napišem).
Vrijeme je kao što sam rekla, fantastično. Između 23-25 stepeni, sunce i ponekad malo puše. Perfektno je za šetnje, pijuckanje kafa, vina i ručanja vani. Smatram da je perfektno i za djecu isto, jer sunce nije toliko jako da ih moraš zatvoriti između 12-15h (obično duže) kao što je slučaj ljeti.
Nažalost, iako smo ovdje Adrian se nije oporavio i fasovao je da gadno kašlje a i temperatura ga nije prošla. Zato sutra idemo u specialist klinici za respiratorijske bolesti pa ćemo vidjeti da kontrolišu Adriana da mu nije prehlada otišla na pluća.
Danas, dok je Ensar tuširao malog a ja tražila nešto da obuče Ada je iskoristila momenat da uzme nož za mazanje, i da isjecka krastavac. Nažalost nije joj dobro išlo tako da se prilično gadno posjekla i kad je vidjela krv prepala se pa smo imali problema da je smirimo i pripremimo za spavanje. Ali nakon tri pričice uspijela sam je smiriti i napokon je zaspala.

Tekniska museet / Tehnički muzej

December 30, 2017 ~ au

For the first time we, the kids, Ensar and I flew together. We arrived to Stockholm last Tuesday and hoped for snow, but it was nowhere to be seen.
One of the highlights in Stockholm was the Technical museum. The kids loved it. There were so many things to explore and it is also interesting for the grown ups. Nice to visit if in Stockholm.

Po prvi put smo djeca, Ensar i ja zajedno letili. Stigli smo u Štokholm prošlog utorka i nadali smo se snijegu međutim nigdje ga nije bilo ni za lijeka.
Vrhunac za djecu je bila posjeta u tehničkom muzeju. Toliko interesantni stvari je bilo za vidjeti…i za djecu i za odrasle. Tako da ako ste igrom slučaja u Štokholmu predlažem posjetu u tehničkom muzeju.

Schwetzingen

November 8, 2017November 8, 2017 ~ au

Some time ago I spent a beautiful October day with Ada and my friend Lejla, her daughter Lena and Lejlas sister Merima with her family. It was the golden October day it said at the radio. We went to the castle in Schwetzingen. I never heard of it before but it is worth visiting. Schwetzingen Palace was the summer residence of the Electors Palatine Charles III Philip and Charles IV Theodore (of the House of Wittelsbach).
The area around the castle is big and one can spend hours walking there. What surprised me the most though was the old mosque! It is not a place where I imagined a mosque. It is said that Charles III Philip and Charles Theodor where very open to other religions and by building the mosque they kind of paid respect to this religion.
As cynic as I am I am pretty sure that is just a made up story to make them “look nice”. Considering how kings where back then I tend to believe that they had at least one concubine or mistress that was a muslim and by building it they were being “nice”:)
In any case I find it to be a pretty building giving the whole area a little bit more fairy tale flair.

Prije nekog vremena sam provela jedan predivan, kako su rekli na radiju- zlatni oktobarski dan sa Adom i sa mojom prijateljicom Lejlom, njezinom kćerkom Lenom, Lejlinom sestrom Merimom i Meriminom familijom.
Sreli smo se u palači u Schwetzingenu, za kojeg nikad prije nisam čula. Schwetzingen palača je bila ljetna residencija kneza Karl III Filipa i Karla IV Teodora od kuće Wittelsbach.
Mjesto oko palače je ogromno i može se provesti nekoliko sati samo šetajući. I pravo iznenadi džamija na koju smo naletili kad smo tako kroz park šetale. Nije baš da sam očekivala džamiju tu. Priča se da su oba Karla bili jako otvoreni prema drugim religijama i da su na taj način što su pravili džamiju pokazali respekt prema raznim religijama.
Cinična kakva jesam prilično sam sigurna da je to samo izmišljena priča da bi oni ispali “fini”. Kakvi su u toj dobi kraljevi bili prije će biti da su imali neku ljubavnicu kojoj su se htjeli pokazati i tako napravili džamiju.
Bilo kako bilo arhitektura je prelijepa i daje čitavom području malo osjećaj kao da si u bajci.

2017 Pag

September 25, 2017September 25, 2017 ~ au

After 3 months (with exception of some few days of being in Karlsruhe) I finally came back to Karlsruhe. During these three months I have been in the energy boosting Sweden, in Croatia and in our summer house in Bosnia. I just love the life of travelling and I believe I could travel the whole year. I wonder how that will work when I start working again :/
During this time I have experienced so many things and I have so many things to write about and I hope I will get the time for it eventually.
Greetings for now! 🙂

Nakon 3 mjeseca (sa par dana izuzetka kad smo bili u Karlsruhe) smo se napokon vratili u Karlsruhe. Kroz ova tri mjeseca smo bili u energiju-davajuću Švedsku, u Hrvatskoj i u našoj kući u Bosni. Stvarno volim život gdje se putuje i ubjeđena sam da bih mogla čitavu godinu putovati. Pitam se samo kako će to ići kad ponovo počnem raditi:/
Kroz ovo vrijeme sam dosta stvari doživjela koje hoću da zapišem i potrudiću se da ću nađem vremena za to. Pozdrav za sada 🙂

Au

Au's personal blog

travel/ putovanje