politika

#Metoo

~ au

All these campaigns on Facebook kind of pass me ignoring it, because I find it toothless. Usually I find it irritating. I never really see any change after a campaign.
When the metoo campaign started I got surprised how big it turned out. I found it very good actually. I don’t believe there is a single woman I know that hasn’t been at least once put in an “awkward” situation by a man.
However, reading the paper about the poor prostitutes I got freaked out.  I mean horrors these women experience, in “peaceful” SWEDEN are so bad I cannot even grasp the horrors a human mind can come up with. I hope for their sake that this metoo campaign will have an impact on their lives but as with many other things I think unfortunately that the poorest and the most vulnerable people in our pyramid of society will never reach out to get or have a voice…
Reading how it all started I got sad, angry and horrified….Here the story of the first “metoo” move.

Sve ove kampanje na Facebooku većinom ignorišem, jer mi je to bezobzirno. Obično mi je to čak i iritantno. Nikada ne vidim promijene nakon neke kampanje.

Kada je započela #metoo kampanja, iznenadila sam se kako je postala velika. Smatram to dobrim. Ne vjerujem da postoji ijedna žena koju znam da nijednom nije došla u “neprijatnu” situaciju sa nekim momkom ili čovjekom.

Međutim, čitajući članak o siromašnim prostitutkama mene je presjeklo. Mislim užase koje ove žene doživljavaju, u “mirnoj” Švedskoj su toliko grozne da moj mozak ne može da shvati užase koji ljudski um može da izmisli.
Nadam se zbog toga da će ova metoo kampanja imati uticaj na ove živote, ali kao i mnoge druge stvari, mislim da će, nažalost, najsiromašniji i najugroženiji ljudi u našem društvu -djeca i žene, ostati bez glasa .. .

Čitajući kako je sve počelo, postala sam tužna, ljuta i užasnuta …. Evo priče o prvom “metoo” potezu.

Iz nekog razloga mi nece link da proradi pa sam kopirala tekst.
Since the link for some reason doesn’t work Ii copied the text.

The me too Movement™ started in the deepest, darkest place in my soul.

As a youth worker, dealing predominately with children of color, I had seen and heard my share of heartbreaking stories from broken homes to abusive or neglectful parents when I met Heaven. During an all girl bonding session at our youth camp, several of the girls in the room shared intimate stories about their lives. Some were the tales of normal teenage angst and others were quite painful.  Just as I had done so many times before, I sat and listened to the stories, and comforted the girls as needed. When it was over the adults advised the young women to reach out to us in the event that they needed to talk some more or needed something else – and then we went our separate ways.

The next day Heaven, who had been in the previous night’s session, asked to speak to me privately. Heaven was a sweet-faced little girl who kind of clung to me throughout the camp. However, her hyperactive and often anger-filled behavior betrayed both her name and light, high-pitched voice and I was frequently pulling her out of some type of situation. As she attempted to talk to me that day though the look in her eyes sent me in the other direction. She had a deep sadness and a yearning for confession that I read immediately and wanted no part of. Finally, later in the day she caught up with me and almost begged me to listen…and I reluctantly conceded.  For the next several minutes this child, Heaven, struggled to tell me about her “stepdaddy” or rather her mother’s boyfriend who was doing all sorts of monstrous things to her developing body…I was horrified by her words, the emotions welling inside of me ran the gamut, and I listened until I literally could not take it anymore…which turned out to be less than 5 minutes. Then, right in the middle of her sharing her pain with me, I cut her off and immediately directed her to another female counselor who could “help her better.”

I will never forget the look on her face.

I will never forget the look because I think about her all of the time. The shock of being rejected, the pain of opening a wound only to have it abruptly forced closed again – it was all on her face. And as much as I love children, as much as I cared about that child, I could not find the courage that she had found. I could not muster the energy to tell her that I understood, that I connected, that I could feel her pain. I couldn’t help her release her shame, or impress upon her that nothing that happened to her was her fault. I could not find the strength to say out loud the words that were ringing in my head over and over again as she tried to tell me what she had endured… I watched her walk away from me as she tried to recapture her secrets and tuck them back into their hiding place. I watched her put her mask back on and go back into the world like she was all alone and I couldn’t even bring myself to whisper…me too.

                                                                                                                                                                   – Tarana Burke

                                                                                                                                                                     Founder, Just Be Inc. 

                                  

The German elections 2017/ Njemački izbori 2017

~ au

I will never forget a lesson in school, I was maybe 14-15 years and we were discussing the nazis and the right extremists and the need of dialog. Two guys asking me if I believe that one should have a dialogue with extremists. They too believed in democracy and the right that everyone should talk.
Back then I was not sure but I (still) believed that one could talk with extremists. I said to the boys that I believe everyone should get the chance. One could talk logic to them. That should make them understand.

Today, a war later, a devasted country later, a 9/11 later, many experiences later, many elections later I believe that I was so childishly naive.
Therefore I was not even surprised about the German elections. I wasn’t surprised about AFD- (the right extremists) being the winners of these elections. I was actually just waiting for it.

I have realised that talking to extremists is like talking to a wall. They don’t get it. Extremists just understand the power of violence.

Another thing I strongly start to believe in is that one should forbid this kind of parties or demonstrations.
Why?
Because it is like any PR, the more you see it the more normal it becomes. Just imagine before 9/11 how people where talking about muslims, and how they are talking today. Common people saying things that were unimaginable before 9/11.
Today, I believe that the only thing that works to change the mind of these people is to actively work already in elementary schools with very very competent special educated teachers to crush the hate in its cradle.
It is like taking out a fire in the beginning and not wait for it to become a huge forest fire.
Since, we don´t do that… I believe worse times will come.Nikad neću zaboraviti čas, bila sam nekih 14-15 godina, i diskutovali smo naciste i desničare i potrebu za dialogom. Dvojica su me pitali da li ja vjerujem da treba pričati sa ekstremistima. Oni su vjerovali u demokratiju i pravo svakog glasa, svako da priča šta hoće.
Tad nisam bila sigurna ali sam (još uvijek) vjerovala u to da se može pričati sa tim ekstremima. Rekla sam dječacima da svi trebaju dobiti šansu. Ako logićno sa ekstremima pričamo razumijeće.

Danas, jedan rat kasnije, jednu devastiranu državu kasnije, jedan 11 septembar kasnije, mnogo iskustava kasnije, mnogo glasanja kasnije vidim kako sam dječije naivna bila.
Zato, se nisam čudila rezultatim njemačkih izbora i da je Afd bio veliki pobjednik. Ja sam to očekivala.

Shvatila sam da pričati sa ekstremima da je to kao zidom pričati. Ekstremisti samo razumiju silu. 

Druga stvar u koju sam počela vjerovati je da treba ove partije i demonstracije zabraniti.
Zašto?
Jer je to kao i svaka reklama. Uđe ti u glavu, navikneš se, bude ti normalno.
Podsjetite se kako je bilo prije 11.g septembra kako se pričalo o npr. muslimanima, a šta se danas od prosječnih ljudi čuje. Komentari koji su bili nezamisljivi prije.

Danas, vjerujem da je jedini način da se sve ovo smiri da se već u osnovnim školama radi. Da vrlo kompetentni specijalni pedagozi rade sa djecom i da ne dopuste da se to sjeme mržnje posadi.
To je kao da ugasiš vatru na vrijeme prije nego što postane šumski požar.
Ali, pošto mi to ne radimo…vjerujem da nas čekaju gora vremena…

The secret, ateizam itd

~ au ~ 3 Comments

Pročitah post od nepočešljanog što me dovelo da razmislim malo o sebi. Jer sebe nikako ne vidim onakvu kako on opisuje ateiste. Previše mi djeluje ekstreman taj stav kako ih gleda. Isto tako ne smatram da neko, što nije ateista,   opisivati kako jedan ateista misli ili kakav je kao čovjek. Pa valjda ja najbolje znam kakva sam i šta mislim?
Po prirodi ja jesam skeptik i ne vjerujem u svakakve priče, lijekove, ceremonije itd. Divim se ljudima što to rade, ali meni to jednostavno ne ide od ruke. Vjerujem u nauku jer kad se nešto dokaže metodom koja se može ponoviti x puta i svaki put dobije isti rezultat to mi daje sigurnost i ima neke logike.
Ali imam isto uvijek neku, hajmo reći standardnu devijaciju, “vjere” (ne u boga) u nekim  poljima “prirodnih dešavanja” gdje u biti po nekoj logici ne bih trebala da u to vjerujem jer naučno nije dokazano ali vjerujem…npr:
Bioenergija. Mislim realno gledajući čista glupost jer nije dokazano niti je možeš danas dokazati…ali sam doživjela na svom tijelu kako bioenergija utiče.  Ergo ne bih me čudilo da su nekad lomači išle “vještice” koje su ustvari imale te neke “dodatne” moći.
Telepatija, težak orah. Ne vjerujem u telepatiju gdje se mogu tipa knjige pročitati i druga osoba to sve može da vidi, ali kako da objasnimo neke veze u životu gdje recimo u momentu kad pomisliš na tu osobu upravo ta osoba zove na telefon. Slučajnost? Može biti. Nisam još tu odlučila na čemu sam.
Deja-vu…ono kad, po nauci, mozak “kasni” da preradi informacije pa ti se čini da si to već jednom doživjela. Ali mnogo puta sam doživjela stvari koje su dugo trajale, recimo kad sam ušla u jedan stan prvi put, znala sam gdje je sve i gdje su sobe i kako su uređene. Možda smo mi stvarno u nekoj matrici pa živimo x puta dok ne potrefimo onaj put kako treba da bude… Ali opet… ne vjerujem u reinkarnaciju …
Duhovi…hmm realno gledajući ne bi trebala nikako vjerovati u to. Ali kad sam živjela u garsionjeri dok sam u klinici radila, često je prolazila jedna sijena kroz zidove. Prvi put kad sam to vidjela sam crkla od straha, a poslije sam se pitala samo šta je. Možda druga dimenzija, haj ti znaj. Bilo bi zanimljivo to nekako naučnim metodama dokazati i skontati šta je.
The secret – Tajna. Taj pokret što nepočesljani spominje, gdje kad pozitivno misliš privučeš sebi uspijeh i šta ja znam šta još. Ne vjerujem u to nikako. Da je tako milijarde ljudi bi živjeli bogato i u miru. Što nije slučaj. Vjerujem da je dobro za osobu biti pozitivnog duha, ali pozitivan duh ne plaća račune i ne uradi posao koji treba da se uradi.
Ovo je samo par stvari koje nisu “tipične” za ateiste kako ga neki gledaju i zato smatram da je  grupiranje ljudi u vjernike i ateiste čista glupost. Ima dobrih i pametnih vjernika isto kao što ima loših i glupi. Ima isto tako dobrih ateista isto kao i loših.

Trump

~ au

Oh Trump. Now the guy is a president!
For me it is an enigma that he got elected a president in the worlds most powerful country. It tells quite much of the mental level of the people in US. I also find it quite funny that everyone now is so loving and pitying for the time with Obama.
Realistically, is there any US president that have been using his power to stop wars, exploitations of foreign countries, exploitation of their citizens, of people in the world?
Obama did not close Guantanamo! He allows the use of drones killing people without trials! These drones are producing tremendous civil losses without anyone being charged for war crimes….and so on…
But hey Michelle looks great in her new Gucci dress!
They are all the same only some are behaving like some superstars and others like the drunk guy in some bar. They all have money, they are all psychopaths and are all doing the worst possible they can having such power to change.
The only thing I hope for now is that we do not get some nuclear bomb dropped somewhere :/ It would be possible…looking at the history the only country that ever nuked on purpose is the democratic USA…
Post of frustrated Me…

Toliko komentara čujem o Trumpu i njegovom govoru. Meni je enigma da je on uopšte izabran za predsjednika u najmoćnijom državi na svijetu. Sama ta činjenica dosta govori u kakvom su (jadnom) stanju stanovici Amerike. Isto mi je smiješno kako sada svi tako vole i žale za Obamom.
Realno gledajući da li je postojao ijedan američki predsjednik da je svoju moć koristio u neke pozitivne svrhe? Da li su zaustavili ratove, eksploatacije država, ljudi u svojoj državi, ljudi u svijetu?
Obama nije zatvorio Guantanomo! Dopustio je da dronovi ubijaju ljude bez ikakvog suđenja! Dronovi produciraju nevjerovatne civilne žrtve bez da iko preuzima odgovornost za to…
Ali hej, Michelle super izgleda u svojoj novoj Gucci-haljini!
Svi su oni isti, samo što se neki lijepo ponašaju kao neke superzvijezde a drugi kao krkani u nekoj birtiji. Svi oni imaju novaca, i svi su psihopati koji urade ono najgore što mogu uraditi na toj poziciji.
A sad jedino čemu se ja nadam je da neće doći na ideju da još negdje frndalji atomsku bombu jer ako gledamo istoriju…jedina država koja je ikad koristila nuklearnu na ljude je demokratska država USA…
Post od izfrustrirane “mene”….

 

Requiem for the American Dream / Rekvijem za američki san

~ au ~ 2 Comments

The “Requiem for the American Dream” is a disqourse with the famous professor Noam Chomsky.
It should be mandatory to watch it AND to discuss it in schools to force children and youth to start thinking critically.
It should be mandatory for every American to watch it and understand it so the rest of the world doesn´t have to deal with their presidents and their sick politics destroying humanity, driving people into different kind of extremisms. It is a very good wake up call and shows how stupidification of the population has been going on for decades making it possible to manipulate people to such extent that they are happy to vote for candidates and politics that are against their own interests. The only important thing for these people is that the dream of a possibility of becoming one of these extremely rich people is there. So literally because of a dream of having yachts, mansions, beautiful expensive clothes and jewels they are voting against them having free education, four weeks holidays and so on. Propaganda is a powerful thing when used properly. This is valid for all countries in the world.
Must watch documentary!

U “Rekvijem za američki san” je diskurs sa čuvenim profesorom Noam Chomsky. Ovaj film bi trebao biti obavezan za pogledati i trebala bi se po školama djeca prisiliti na diskusiju i da počnu da razmišljaju kritički. Ovaj film bi, za svakog Amerikanca, trebao biti obavezan da ga pogleda i SHVATI tako da ostatak svijeta ne morati podnositi njihove predsjednike i bolesnu politiku koja uništava humanost i koja tjera ljude u različite vrste ekstremizama.
Ovo je vrlo dobar znak buđenja i pokazuje kako poglupljivanje stanovništva traje već decenijama tako da je moguće manipulirati ljudima do te mjere da su sretni da glasaju za kandidate i politiku koja je protiv njihovog vlastitog interesa. Jedino bitno je da postoji san da je moguće postati jedan od ovih ekstremno bogatih. Dakle, doslovno zbog sna da posjeduju jahte, vile, prekrasnu skupu odjeću i nakit ljudi su spremni glasati protiv politike koja bi njima donijela besplatno školovanje, četiri tjedna odmora i tako dalje. Propaganda je moćna stvar kada se pravilno koristi. A ovo ne vrijedi samo za Ameriku, nego za sve države!
Film je definitivno jedan od onih što se mora pogledati!
quote-students-who-acquire-large-debts-putting-themselves-through-school-are-unlikely-to-think-noam-chomsky-52-21-87tumblr_ma8yp1u0z71qg5z0oo1_1280

 

Svi napadaju policiju…a gdje su instruktori u toj priči?

~ au ~ 2 Comments

Čitam o curama u Sarajevu koje su poginule tako što ih je “vozač” udario kad su išle preko pješačkog prelaza.
Čitam isto Ra što kritikuje ljude kako se bune za policijski rad. Moram reči da se slažemo što se tiče teme o policijskom radu.
Međutim zaboravili smo jednu profesiju bitnu u čitavoj priči…
Profesija koja kukavički ćuti a koja bi trebala ozbiljno da razmotri svoj rad… Radi se o instruktorima koji uče buduće vozače!
Ne moraju džabe svi ponovo polagati vozačku kad dođu u EU. Crno na bijelo koliko su dobri domaći instruktori.
Ima dobrih vozača u Bosni…ali problem je što je lošijih daleko više. A tu se može lako reći da su instruktori totalno zakazali.
To se vidi na osnovnim stvarima kad “vozač” sjeda u auto i kako se ponaša u saobraćaju!
Recimo u Švedskoj ili Njemačkoj te toliko indoktriniraju za pojas da se automatski vežeš (gdje god da sjedio) da se ti nesigurno i ružno osjećaš ako nisi vezan. Ovdje se ne razmišlja ako je tu policija ili zašto se vežemo, jednostavno se automatski vežemo.
Kad dođemo u Bosni dešava se u 99% slučajeva da, kad sjednemo u zadnje sjedište da nas uvrijeđeno (?) pitaju zašto se vežemo? Je li to njima kao vozačima ne vjerujemo? To je za nas, bez vrijeđanja, jedno debilno pitanje. Svako ko je polagao u EU ZNA zašto se veže. A to NIJE zbog policije…
Kad nisi u stanju kao instruktor da tu osnovnu razumnost preneseš svom učeniku, a to je samo što sjedne u auto a ne da ga još upali i vozi. Pa šta onda očekivati od instruktora ili budućeg vozača?
Sjesti u auto i pritisniti gas do kraja i biti sav važan dok ti suvoznik izliže cipele kočeći NIJE biti dobar vozač. Naprotiv, to je dokaz da si loš vozač jer dobar vozač toliko dobro unaprijed razmisli kako vozi da skoro pa ne mora kočiti.
Uvijek će biti nesreća, nažalost. To se ne može izbjeći, barem dok ljudi voze auta. Ali dok se ne bude povisio nivo instruktora i nivo nastave, gdje budući vozači budu imali razumijevanje za osnovne stvari a ne samo da sjednu u auto i budu prvi jer u svemu drugome su zadnji, do tad će se dešavati nesreće koje su, realno gledajući, se mogle izbjeći da je samo malo ljudski mozak bio uključen.

'What do you mean didn't I see it? How do you think I hit it?'
‘What do you mean didn’t I see it? How do you think I hit it?’

Izbori u Bosanskoj Krupi!

~ au

Počinje opet borba za  mjesto. Ko će da bude sljedeći gradonačelnik Bosanske Krupe?
Počinju polako debate, kako, šta, ko je bolji, a ko nije itd.
Pogledala sam dio debate u vezi sljedećeg gradonačelnika u Bosanskoj Krupi. – Prvo što mi je naumpalo je, da li se ovi kandidati drogiraju? Uspavani su kao da im je neko dao tabletu za spavanje. Iskreno, ako tako vode grad onda ne bih ni za jednog glasala!!! Pa ako nema energije da priča kako će imati energije da nešto uradi??
– Drugo, niko nema konkretan plan. Plan koji će se realno gledajući moći provesti. To znači maksimalno tri stvari bi trebali da promovišu da će uraditi. I te stvari, koje bi trebale po nekoj logici biti visokog prioriteta, da i urade. I poželjno bi bilo da još tri stvari, koje nisu promovisali urade… i to KAKO TREBA, eh onda su sposobni u mojim očima.
Ovako mi se čini kao da slušam priče za malu djecu tipa kad odrastem biću milioner.
Koji god ima više od tri tačke na svom programu ili petlja, ili nema pojma o čemu priča i koliko truda treba da se jedna tačka ispuni.
Smatram da treba imati vizije, bez njih ne možeš ništa, ali ove vizije bi trebali prenijeti u jedan konkretan urbanistički plan. Plan koji će vrijediti sljedećih 25 godina, bez obzira ko je na vlasti. Plan koji će se provesti od svih partija. Ima li to? I ako nema? Šta pričate gluposti, sjednite i dogovorite se! Šta tu ima polemisati i debatovati onda? Ko god da dođe na vlast, uspavano će raditi, baš onako kako i priča! A ljudi će sve više i više da bježe iz Bos. Krupe.
Odlučite se šta hoćete sa vašim gradom! Ili će te pustiti da vam drugi kroji sudbinu i samo govoriti kako se ne može i kako nema para?
Hoćete li da budete grad gdje će strane firme dolaziti i plaćati crkavicu ljudima? Firme koje neće ulagati u filtere ili kolektore i koje briga hoće li prljati okolinu jer je njima bitno da dobiju najviši mogući profit. Eh, onda zaboravite san o nekom ehoturizmu ili uopšte o turizmu.
Ili ćete odlučiti da primate i strane firme, ali pod vašim uslovima. Ne po svaku cijenu. Nego onako kako vama paše i uzput ulagati i u turizam?

Čitam komentar… nije asfaltirana cesta u Sokaku. Iskreno, koga briga Sokak? I ako uložiš pare u asfaltiranu cestu u Sokaku, šta dobiješ od toga? Taj novac nije investicija. U Bosanskoj Krupi se trenutno treba investirati novac koji će se vratiti sa zaradom, da bi se dalje mogao investirati. Novac koji će dići status tog uspavanog, deprimiranog grada.
Asfaltirana cesta u Sokaku ili inače u Krupi i okolini Krupe, iz koje svako živ što može bježati bježi, nije ništa drugo nego bacanje novca u vodu.
Da se razumije! Ulagala bih ja u infrastrukturu! To je po život važno za ovo slijepo crijevo Krajine. Ali taj put sigurno ne bih plaćala novcem iz Krupskog fonda nego bih fino poslala zaposlene u opštini da izganjaju novac iz državnog fonda, pa ako treba i iz Evropskog fonda. Ako iz opštine radnici nisu u stanju barem svoju platu zaradati sa raznim projektima, onda ne znam zbog čega će u opštini. Sjediti i čačkati papire uz cigaretu i kafu. Onda im svima dajte otkaz i dajte njihove plate jednom sposobnom čovjeku koji je u stanju to izganjati.

Tako u suštini dok se vi svi ne odlučite kakav grad hoćete i kakvu budućnost vi hoćete do tad možete glasati za koga bilo. Isto će vam biti kao do sada!

A ako baš hoćete neku budućnost, trebate gledati unaprijed, a za to je potreban

1. Inovacijski fond gdje će ljudi iz Bosanske Krupe i okoline, koji imaju ideje koje su moguće unovčiti dobiti profesionalnu pomoć da ih i ostvare. Samim tim bi stvarali nove poslove u Krupi.

2. Uvesti detaljan urbanistički plan za koji svako zna i za koji svako može i MORA da doprinese, nebitno kojoj partiji pripada

3. Odlučiti se hoćete li da budete grad turizma?
Ako hoćete onda firme koje dolaze moraju imati jake kontrole da ne unište turizam. Niko neće doći u Krupu gdje se ne može kupati, jer je zagađena voda. Niko neće dolaziti da vidi prljav grad.
Pa zamislite, ako vi bježite iz grada, zašto bi turisti dolazili? Ovdje bih preporučila sljedećem gradonačelniku da zovne u posjetu Islandskog ministra turizma, ili da ode u Island u posjetu da vidi šta su ljudi napravili. Za 10 godina su od 300 000 turista digli se na preko 1 000 000 posjeta godišnje. A realno gledajući nemaju ništa više nego što ima Krupa.

Sretno!0097447b-21ea-4c90-b88a-fb189307270a

Burkini

~ au ~ 1 Comment

Seeing one woman at the bathhouse in burkini it reminded me of that lately, there have been so many discussions about whether women are allowed to wear burkinis at the beach or not.
I find the discussion quite remarkable. It would be much wiser to discuss things like for example how we are going to improve the world for our children.
I find it fantastic that someone has come up with the idea to make a burkini so that women around the would actually can come and bath at public places which has been restrained until now. It finally gets women out to bath in public places.
It is quite an embarrassing discussion for Europe, especially when half the world already wears these kind of suits for years to avoid the sun burn, or when divers come in their wet suits or the chinese with their “facekinis”.
We have become so proud of and sure of our “democratic values” that we without blinking erase other people’s human rights because we feel it is not following “our standard” and thus we have the right to “protect” our way of life or even our “freedom and thus democracy”. The freedom and the democracy turns out to be the freedom only for people thinking exactly the way we think, dress exactly the way we dress, believing exactly what we believe in and so on…
burkini-vs-wetsuit2
Kad sam vidjela zenu u burkiniju na bazenu, to me podsjeti kako je u zadnje vrijeme bilo prilicno puno diskusija oko toga da li zene smiju nositi burkinije na plazi ili ne. Meni je ta diskusija prilicno nevjerovatna. Pametnije bi bilo da se diskutuje kako poboljsati svijet za nasu djecu.
Meni je fantasticno da je neko dosao na ideju da napravi burkini tako da zene sirom svijeta napokon mogu da se pridruze kupanju na javnim mjestima.
Diskusija sama je nekako i sramotna za Evropu, pogotovo kad pola svijeta vec godinama nosi takav outfit da izbjegnu pocrnuti. Ronioci nose ronilacka odijela koja su daleko uza od burkinija, kinezi nose svoje “facekinije” itd.
Postali smo tako ponosni i sigurni u nase “demokratske “ vrijednosti da smo bez da trepnemo drugim ljudima uskratili osnovna ljudska prava jer se ne oblace po nasim “standardima” i zbog toga imamo kao biva odmah pravo da svoj nacin zivota ili cak nasu “slobodu i samim tim demokratiju” na svaki moguci nacin “branimo”. Tako se “sloboda i demokratija” vrlo brzo pretvore u slobodu koju imaju samo ljudi koji isto misle, koji se isto oblace, isto vjeruju i tako dalje…facekini
Facekini the new fashion for Europe? / Facekini nova moda za Evropu?
Pic / Artickle fr. here / Slika i clanak odavde

Pic fr. here

Happiness is not a bag full of money / Nije sreca para puna vreca

~ au

I met a person in Bosnia bringing me to think. This person works as a medical doctor, earns 1500 KM per month (average salary is 838 KM), lives in Bosnia, has a car, a big house and so on.
This person works Mondays to Fridays, 7.30h -16h, but is not pleased with it so this person is moving to Germany. (I do understand people without employment do this). This person says – “there is no future for the children”. This person became a medical doctor, so I am not really sure of what kind of perspective it expects. I would be happy if my daughter becomes a medical doctor, no matter where in world it would be.
Now I am thinking about why a person having a normal fine life, close to family (which one cannot pay to be honest) wants to leave Bosnia and change to have the life of a medical doctor in Germany?
When I was working at one of the biggest clinics in Munich I saw that life that doctors where having.
They are working for days. They don´t get out from the clinic for days. Having families or not. Of course the salaries are better but also the costs are much higher. Working hours Monday to Friday to 15.30-16h are not heard of. Especially if you want to have a career in that profession.
Realistically that means that if a highly educated person, ready to invest so much time and energy in Germany, to MAYBE in 10 years get to the point where it is now in Bosnia, not to mention if it will EVER have the possibility to live in a house or a big apartment (at least if it works in bigger cities where there is some “perspective”) WHY is this person then not motivating itself to invest that amount of energy and time in its profession and politics to change things in its homeland? I can almost guarantee that it would have much more effect and impact for the future of their children than anywhere else. Or is it important to go to Germany because “everyone” goes there, even though it means downgrading of its personal, professional, familial and financial status? Can someone please explain this escape at any cost?the-hardest-prison-to-escape-is-in-your-mind-quote-1
Srela sam jednu osobu u Bosni koja me dovela do razmisljanja. Radi kao doktor, zaradjuje 1500 KM mjesecno (prosjecna plata je 838 KM), zivi u  Bosni, ima kucu, auto itd.
Radi od ponedjeljka do petka, od 7.30- 16h. Ali osoba nije zadovoljna hem se seli za “Dojcland” (razumijem one nezaposlene da idu). Kaze – “Nema tu perspektive za djecu” (osoba je postala doktor tako da ne znam o kakvoj perspektivi za djecu se prica onda. Sretna bih bila da moja kcerka postane doktor gdje god da bila).
Sad ja onako gledam i razmisljam zasto jedna osoba koja ima jedan regularan sasvim fin zivot medju svojim voljenima (koje, ako cemo pravo ne mozes platiti novcem) hoce da ide negdje van Bosne da bi zamijenila svoj zivot za jedan doktorski zivot u Njemackoj.
Kad sam radila u jednoj od najvecih klinika u Minhenu vidjela sam taj doktorski zivot.
Tamo se radi od jutra do sutra. Ne izlazi se danima iz klinike. Imali familiju ili ne. Ima se bolja plata, ali i kostanja su puno veca. Kao doktor da radi od ponedjeljka do petka do 15.30-16h je prosto necuveno. Barem ako hoces neku ”perspektivu” u toj profesiji.
Realno gledajuci to znaci da ako je jedna visoko skolovana osoba vec spremna da toliko vremena i energije ulozi u Njemacku da bi za nekih 10 godina MOZDA dostigla stepen koji ima sada u Bosni, a da ne pricam o tome hoce li IKADA imati mogucnost da zivi u kuci ili nekom vecem stanu (barem ako radi po malo vecim gradovima gdje postoji ta neka perspektiva) zasto se takva osoba onda ne motivise da istu tu energiju ulozi u svoje zanimanje, u politiku (bez toga ne moze) da promijeni nesto i garantujem da bi za 10 godina daleko vece uspijehe imala kod kuce i napravila bi daleko vecu perspektivu za svoju djecu nego sto ce ikada u Njemackoj ili negdje drugo. Ili je bitno otici u Njemacku jer svako ide tamo iako to znaci za degradiranje svog licnog profesionalnog, familijarnog i materijalnog statusa? Moze li mi neko objasniti ovu bjezaniju pod svaku cijenu?

What’s happening to the world ? / Sta se desava sa svijetom?

~ au

Waking up to the news om what happened to Nice made me sad. Then It made me surprised and after some thinking it made me more surprised that things like this do not happen more often.

Then in the evening there is a coup in Turkey. Following worlds happenings the last 25 years I do not believe these two incidents are by chance. I haven’t figured out exactly how they are connected, actually haven’t had time to give it a thought, but I am sure somehow they are connected. It is like watching a magician. You look at one scene but the real happening is on another spot.In-politicnothing-happens-by-accident.__quotes-by-Franklin-D.-Roosevelt-18Probudih se uz vijesti iz Nice. Rastuzila me vijest, pa me malo iznenadila, pa kad sam malo bolje razmislila onda me iznenadilo da nije ranije doslo do takvih dogadjaja.

Onda navecer cujem za “drzavni udar” (ako je to stvarno to) u Turskoj. Prateci vijesti zadnjih 25 godina prestala sam vjerovati u slucajnosti. Nije mi bas skroz jasno kakvu vezu imaju ali sam sigurna da je imaju. To je ono kao kad madjionicar prikazuje trik. Ti gledas u jednu stvar ali se stvarni dogadjaj desava negdje drugo. Tako mi djeluju Nice i Turska trenutno…