Sommer day / Lijep dan

Yesterday, I met my friend Suada with her husband and her kids, and we just enjoyed the beautiful weather. Our kids were playing with each other and the grown ups could even occasionally talk with each other. As a finish I was having the delicious strawberry ice cream. Sometimes it doesn´t have to be that complicated to enjoy life 🙂

Jucer smo sreli moju prijateljicu Suadu i njezinog muza i djecu i zajedno smo uzivali u prelijepom danu. Nasa djeca su se zajedno igrala a odrasli su ponekad cak mogli jedno drugim da porazgovaraju. Na kraju sam se pocastila jednim sladoledom od jagoda. Ponekad ne treba biti toliko komplikovan da bi se uzivalo 🙂

Voli sebe 8.i dio “Prva ljubav”

Kao dijete je nesto sasvim normalno da volis sebe. Medjutim u nasem drustvu si odgajan da voliti sebe da je to nesto negativno. Ucete da ako sebe volis da si uobrazen i sebican. Ucen si da prije sebe uvijek druge prioritiras, jer to je biti “dobar covjek”. Naucen si da sam svoje ja isplijenis i odgajan si da “dijelis sa rodjacima”. Nema veze sto su to tvoje stvari koje puno volis, odrasli svoje stvari nece dijeliti sa tobom ili sa drugima. Odgajan si mozda cak tako da ti kazu “necu da te cujem vise” i “trebas znati gdje ti je mjesto“.
Djeci je nesto prirodno da sebe gledaju lijepima i vaznima. Ali dok odrastaju te (negativne) poruke drustva se u nama indoktriniraju. Kako godine idu tako sve vise sumnjas u sebe i postajes nesigurniji. Ipak nije svrha da sebe volis i da to otvoreno pokazujes… pa sta ce ljudi onda reci o tebi! (Ili kako bi u Bosni rekli “Sta ti mislis ko si ti?”)volim sebe
Poruke su fine i nisu zle namjere ALI te drzi na mjestu. Svi te drze na mjestu roditelji, sestra, brat, rodjak, prijatelj, muz, zena, skola itd. Svi te odgajaju tako da te uce da budes odrastao sto znaci da budes fin. Djeca se nikad tako ne ponasaju medjusobno osim ako su odrasli tu i ako hoce da ucine odrasle sretnima.
Koliko puta su ti samo rekli  – reci hvala, pozdravi starije , ustani i daj mjesto starijima!
Koliko puta si morao pitati ako mozes otici od stola kad se ruca, ili kad te uhvate za obrazscice i po glavi te tapce iako ti se to ne svidja!
Tu je poruka djeci sasvim jasna – “Vi ste djeca, nebitni ste. Mi smo odrasli, mi se pitamo”. Drugi su vazni a ti si dijete niko i nista. Ne vjeruj sam sebi je poruka koju dijete dobije od odraslih (i njihovog ponasanja).
Ovo pravila su upakovana tako da se to smatra kao fin nacin i dobar odgoj. A ustvari je to samo nacin da tudje misljenje (misljenje odraslih) ukucas djeci u mozak pod cijenom da njihovo (djecije) JA i njihove vrijednosti izbrises.
Zasto se cudimo kad odrastemo u nesigurne odrasle osobe?
Na koji nacin moze ova nesigurnost u sebe stvarati barijere u zivotu? Pa tako sto je voliti druge u direktnoj vezi sa ljubavi koju imas prema sebi. Ne mozes druge voliti ako sebe ne volis!

Odgoj

Danas sam nesto interesantno o odgoju procitala o kojem nisam nikad razmisljala. Tako jednostavno a tako mocno. Pisalo je izbjegavaj koristiti rijec “ako“. Vrlo lako to postane prijetnja. Npr. “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora neces dobiti bonbone (bombone) u subotu( U Svedskoj djeci daju bonbone samo subotom, jer secer puno vise unistava djecije zube nego zube od odrasli, plus sto se djeca lakse navuku na secer.) , ili kako bi to u Bosni bilo “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora, razbicu te!“.
Kratka analiza…
Kad bi meni neko tako rekao ja bih se naljutila i kontala “ko si ti da meni kazes sta cu ja raditi?“. Lupala bi loptom dok ne razbijem prozor. Bilo bi mi poslije zao, jer kao dijete nisam razmisljala da loptom mogu razbiti prozor, ali sta me izazivas??defiant-children-05
A da mi neko objasni “Sine, ako preblizu lupas loptom, moze ti odletiti lopta na prozor i razbices prozor. Znas da nije fin osjecaj kad se nesto razbije i ja (mama/tata) postanemo tuzni ako razbijes prozor.”
Recimo ova taktika traje puno duze nego ona prva. Sigurno neki 30 sekundi duze. Ali bi kod mene puno bolje palila nego ona “ako”.

Cest argument kod ovih sto su za to da se djeca tuku kazu da je do djece ako ih tuces ili ne (znate ono “bezobrazna” djeca)…ALI

tako kazu i ljudi koji tuku zene. Da je do zene…i da je zasluzila…barnmisshandel_165993688

(Tu se sjetim moje majke, koja je 50 godina u braku bila sa mojim didom rahmetli. 9.oro djece imaju. Ona meni prica dok dize ruku i pokazuje “Da je moj Salko mene, ne udario, nego samo dignuo ruku na mene, sve bih 9.oro ugusila i za njima skocila u Unu”. I vjerujem joj. Ona bih to uradila. Zamisli te psihe…)

 

Respekt

Razmisljam kako su moji roditelji bili jaki psihicki, kad su nas tako mogli odgajati da nas ne tuku. Oni su ipak iz tih generacija gdje djeca nizasta nisu sluzila nego za rad, izzivljavanje i bili su sigurna buduca penzija
Mama/ Tata – Svaka cast!!!
respect-is-not-imposed-nor-begged
(Respekt se ne namece, niti se moli za respekt. Respekt se zaradi i (po)nudi)

Jer sam zasluzila!

Kako Ada raste tako sam sve vise pocela razmisljati o odgajanju djece. Kako odgojiti dijete? Da bude sretna, uspijesna , samostalna, bezobrazna, puna sebe, egoista, da dijeli itd. Sta je ustvari dobar odgoj? KAKO odgojiti?

To me dovelo u situaciju da se sjetim diskusija o odgoju i kako neki ljudi odgajaju djecu tako da ih tuku (?). Inace u nasoj familiji nikad se djeca nisu tukla, (pardon roditelji djecu nisu tukli a mi smo se medjusobno tukli dok nismo skontali da je brat najjaci).
Sjecam se kad smo bili kao djeca kod jedni prijatelja. Oni su drzali motku na stoku od vrata. Kad nesto urade sto nije bilo po ceifu odraslih, djeca su bila motkom istucena. Recimo meni to prosto neshvatljivo bilo (i ostalo) zasto djeca tu motku ne slome. Jos bolji mi je fazon bio kad im roditelji kazu -“eh sad ces ti sam izabrati motku sa kojom ces biti b´jen“. Ili “mene je mati cipelama gadjala kad se naljuti!” (?).
Drugi dozivljaj je bio kad sam nenajavljena dosla kod prijateljice koja je bila tako izmlacena od njezine mame da mi se to za sva vremena u mozak uprzilo. Znaci mati ju je napucala kao fudbalsku lopticu da je ona izletila iz stana u hodnik zgrade. Ni dan danas to ne priznaje, tako da pretpostavljam da je to bilo po obicaju. Druga je opet dobila telefonski katalog u glavu da je pala u nesvijest itd itd.
I znate sta je najgore u toj prici? SVAKO od ove djece uvijek kazu da su to ZASLUZILI!!! loreal
(Kao iz reklama za L´Oreal: Because I´m worth it… i onda onaj tupi osmijeh)

Kad se toga sjetim huja me uhvati. Svako od njih sam pitala sta je uradilo da to zasluzi. Svako je odgovorilo “ne sjecam se“. Znaci ocigledno taktika izivljavanja po djeci nije funkcionisala!

barnaga (slika odavde)

Sta vi mislite o odgoju djece? Kako treba ustvari odgajati djecu? Jesu li vas tukli i da li vi tucete danas svoju djecu? Da li vas se djeca boje ili respektuju?  Imate li neke prijedloge sta uraditi / ne uraditi? Jeste li se ikad za nesto pokajali? Kako ste/ jeste li se izvinili?

happy-quotes-768

 

 

 

Kafic za djecu / Kleine Sportgeister

A couple of days ago I went with a friend of mine to a children café,  so that our children can play with each other. I must say I really liked it. Everythings is about children, there are toys and the rooms are furnished in such way that the children hardly can hurt themselves. I have only seen this kind of cafées in Munich ( I do admit I have never searched for such in any other town) . During the time that children play the grown ups can drink a coffee and chat. It is not cheap it costs between 3 and 4.5 € only to use the rooms, but a rainy day like today, it is definitely worth it. The pictures are taken from their official homepage . Next time I go there I will take some more pictures of the rest of the rooms.

Neki dan sam kcerkom otisla u jedan djeciji kafic (Kleine sportgeister) da se malo igra sa prijateljicinim sinom. Moram reci da mi se kafic pravo svidio. Ovakve kafice sam samo u Minhenu vidjela (priznajem na drugim mjestima ih nisam ni trazila). Sve se vrti oko djece, sobe su uredjene sa raznim igrackama, obezbjedjene da se djeca ne mogu udariti. Dok se djeca igraju, odrasli uzivaju u kafi 🙂 Jes da kosta 3-4,5 Eura samo da udjes ali kad je vani kisa onda je definitivno vrijedno tamo otici. Slike su sa njihove kleine sportgeist, a kad odem jos jednom uslikacu ostatak soba.

AUdi

Onaj osjecaj kad vidis auto koje ti se svidja i znas da ga nikad u zivotu neces imati… Cak ponekad i pomislim sta da imam toliki novac da mogu sebi priustiti auto od 100 000 ili 200 000 eura. Da li bih ja to stvarno kupila sebi? Ja licno misli da ne bih, jer toliko ima pametniji stvari za uraditi i vidjeti za taj novac. Haj ne bili me “strefio” taj problem… Igram loto opet. U petak/subotu je 75 miliona eura jackpot. A sta bih sve uradila sa tim parama….audi

That feeling when you see a car and you know that you will never ever own such a car.. And then I catch myself thinking, even if I had that amount of money, would I really by a car for let´s say  100-200 000 euro? I don´t think so. There are soo many other things I would rather spend my money on. On the other hand I wish I had such problems… I am playing lotto again. This time the jackpot is 75 million Euro… I would do soo much with this money…

I onda vidim Adu. U toj citavoj hali Audija, sa nekom ogromnom novcanom vrijednost, njoj je najzanimljiviji crveni balon…audi2

And then I see Ada. In this huge hall with all these expensive cars, all that matters to Ada is her red balloon...Makes me change the perspective a little bit 🙂

 

Djecije sjedalo / Baby (car) seat

Kako mala Ada raste, tako smo odlucili kupiti novo sjediste. Uzeli smo najsigurnije (po Adac:u ). Nema kajseva sa kojim bude dijete vezano nego je samo taj stolic vezan i pokrije tijelo dijeteta. Interesantan izum. Kazu (ADAC) nema otrova, a i sto se tice ergonomije su dobili najbolju ocjenu.Lako ga je postaviti, ali moram priznati da Adi kad se unervozi uzasno smeta onaj “stolic”.51ysOXZdcgL._SL1000_41TefctWNBL

As Ada is growing we decided to buy a new car seat for her. We checked which one is the safest (according to ADAC). The strange thing is that it doesn´t have any belt, but rather something like a “table”. Quite an interesting invention. It is also very easy to fix it. According to ADAC there are no poisons in the material and it is ergonomic (got the best note for it). The only negative thing is that when Ada gets tired or is in bad mood this “table” disturbs her and she tries to kick it out...

Gnojna angina dan 2 i 3 / Tonsillitis 2nd and 3d day

Last two days have been tough for me, and especially for Ada. She had high fever (sometimes above 40, and it´s coming and going). In between the fevers Ada was fit and wanted to walk around on “Ada” ( the islands in Una-river).  Every time I got the feeling it is finally getting better, the temperature started to rise again. She refused to eat and drink, and the worse thing was that it was almost impossible to get her drink her antibiotics. Anyone having experience with a child refusing to drink antibiotics??
We also had nice visit from my cousin Emina, so we went for a walk through Ada´s enjoying the landscape.

Zadnja dva dana su bila poteska Adi. Uzasno je mucila temperatura, i nikakva je. Taman kad se ponadam da se temperatura spustila, temperatura krene rasti. Nekoliko puta je bila cak i preko 40 stepeni sto me jako smorili i psihicki i fizicki. Sinoc bila bas uzasno naporna, kad nije htjela da popije antibiotik. Nije je bilo moguce natjerati. Puna dva sata smo i sebe i nju maltretirali sa svim mogucim nacinima da popije. Bas nas je izmorila… Imate li vi neke trikove kako dajete antibiotik djetetu koje uporno odbija da popije lijek?

Imali smo  i maksuz posjetu od rodice Emine, pa smo zajedo prosetali po Adama i uzivali u pejsazu.