Priceless / Neprocjenjivo

Some people would pay millions for some paintings (old post) but I have my own artist that is quite active in producing new paintings. She decided to paint grandpa. I think she really misses him. This painting we call “Grandpa sitting in the sofa and watching tv.” Grandpa also said that he absolutely wants this picture so said and done we framed it. Now it is just waiting for grandpa to come and pick it up 🙂

Neki ljudi bi platili milione za neke slike (stari post) ali ja imam svoju malu umjetnicu što je prilično aktivna u proizvodnji novih slika. Jučer je odlučila da uslika didu. Mislim da joj nedostaje. Ovu sliku zovemo “Dido sjedi u sofi i gleda tv”. Naravno dido je odmah rekao da hoće sliku tako da smo je odmah uramili. Sad samo čekamo didu da dođe po nju 🙂

Easter surprise / Uskrsno iznenanđenje

As you mìght know I am THE unreligious person so imagine my surprise yesterday as I was told that the whole next week kindergarten was to be closed. I love my childen BUT I am still not recovered from the everlasting serial of  cold, flu, tonsillitis and so on and thus for the moment I don’t feel for spending 24/7 for a week alone with the children. I am horrible I admit. Yesterday they had a eastern breakfast at kindergarten so children could bring cakes or other things they wanted to. Ada and I decieded to make cinemon buns. Ada loves baking and it was a mother daughter moment of bonding. Kao što možda do sad već znate jedna sam jako nereligiozna osoba tako da sam se pravo iznenadila kad mi u vrtiću rekoše da su čitavu slijedeću sedmicu zatvoreni. Stvarno volim svoju djecu ali mjeseci sa prehladama, gripama, gnojnom anginom itd. su doveli da se osjećam umorno i nemam baš nikakvu volju/ snagu da po čitav dan i čitavu sedmicu sama budem djecom. Grozna sam ali samo na trenutak. Jučer su u vrtiću imali uskrsni doručak tako da su djeca mogla ponijeti sa sobom neki kolač, sok ili nešto što im se sviđa. Ada voli kuhati i praviti kolače tako da smo iskoristile taj momenat da se sbližimo..The basket she made herself / Korpu je sama napravila 🙂

First parent-teacher meeting / Prvi roditeljski sastanak

The first meeting we would have regarding Ada was today at 8.00h and what happened. We overslept! Imagine our panic when we got  up and ran through the apartment to pack all our stuff to get to the kindergarten in time. Ensar was finished first with Ada so they left first and and after came I with Adrian, with the second car because I didn’t want to miss the first development talk with her preschool teacher. I came half an hour late…for the first meeting!  So embarrassing, but at least I came 😛
The meeting itself was very interesting. I found it quite fascinating how they have followed her development the last half a year. How they read her as person. I found it fascinating to hear specific things about this little person you call your daughter. How she is and what she does. How her personality is developing. I was sitting there and thinking woow. I have a great daughter!
Prevod: Djeca su kao mokar cjement. Šta god padne na njih ostavi utisak. -Dr. Haim Ginott

Danas u 8h ujutru smo trebali imati prvi roditeljski sastanak za Adu. I šta se desi? Mi prespavamo tako da smo paniku dobili kad smo vidjeli koliko je sati. Počeli smo po stanu trčati ko ludi da spakujemo djecu da krenemo. Ensar je bio gotov prvi sa Adom tako da su oni prvi krenuli. Ja nisam htjela da promašim roditeljski tako da sam ja sa Adrianom kratko nakon njih isto krenula. Zakasnila sam pola sata…baš me bilo sramota, ali barem sam došla 😛
Roditeljski je bio pravo zanimljiv. Bilo mi je fascinantno kako su pratili Adin razvoj u zadnjih pola godine. Bilo mi je fascinantno čuti te konkretne stvari o ovoj maloj osobi što je moja kćerka. Kakva je kao osoba. Kako i šta radi, kako se ponaša. Kako se njezina ličnost razvija. Sjedila sam tamo i kontala u sebi -“woow, imam super kćerku!”.

“MAMA” for the first time / Mama – prvi put

Today, Ada wrote “MAMA”  for the first time )ok not 100% correct but still). She did it all by herself so I got so surprised. She already knows how to spell her name but had some problems with the letter “D”, so I told her that “D” is a line “I” with a belly.  She remembered it but still asked if she wrote it correct 🙂
Adrian on the other hand is still sick with fever and very bad caughing. He talks much when he is ok and has already said something similar to “mama” a couple of times but I think it was more an coinsidence than purpose. Still it made me happy 🙂
Danas je Ada po prvi put napisala “MAMA”. Sama je to uradila tako da sam se pravo iznenadila. Zna već svoje ime napisati ali ima mali problemčić sa slovom “D”. Rekla sam joj da je to crtica “I” sa stomačićem. To joj je bilo smiješno i zapamtila ga, ali još uvijek pita ako ga tačno napisala:)
Adrian je i dalje bolestan. Gadno kašlje već sedmicama i samo je gore. Nadam se da neće preći u upalu pluća. Inače kad mu se temperatura spusti jako puno prića i već je nekolika puta nešto poput “mama” rekao. Mislim doduše da je to više slučajnost ali me ipak pravo obradovalo 🙂

First touch / Prvi dodir

There is something magical with the spring and how all nature wakes up from the winter sleep. We went to the Karlsruhe Castle park to enjoy the 24 degrees and the beautiful day.
Here, for the first time, Adrian experienced to lay on the grass and to touch it with his small little hands. It was fun to watch his reaction. He was like a little scientist checking it all out touching, smelling, watching. He was playing with it for some 10 minutes which is an eternity in his world. He loved it 🙂 Ima nešto čarobno kad proljeće dođe i priroda se probudi iz svog zimskog sna. Otišli smo do Karlsruhe palače i uživali smo u 24 stepena i u prelijepom danu. Ovdje je po prvi put Adrian legao na i dirao travu. Bilo je zanimljivo gledati njegovu reakciju. Bio je poput malog naučnika mirisao je, dirao je i gledao je travu. Igrao se travom sigurno nekih 10 minuta što je u njegovom svijetu jedna vječnost. Pravo je uživao 🙂

Semla time / Vrijeme za semle

Ada loves to bake and play in the kitchen. To bake with my daughter usually ends up with a kitchen where it looks like a bomb has exploded but she gets so happy to bake that I cannot resist her wish 🙂
Here is Ada´s first “Semla”.

[/su_custom_gallery][/su_custom_gallery]

Ada voli graviti kolače i igrati se u kuhinji. Praviti kolače sa Adom obično završi tako što čitava kuhinja izgleda kao da je bomba u njoj eksplodirala, ali se Ada tako obraduje kad pravi kolače da joj jednostavno ne mogu reći ne 🙂
Evo Adine prve Semle.

First time visit / Prva posjeta

Last weekend we had great visit. Uncle Senad, auntie Samra and her sister Jasmina came to visit Adrian (and Ada) for the first time since he was born. Ada was excited and was talking about it the whole day.
We also decided to celebrate her 3 year birthday also because we were all sick last weekend and she was soo disappointed that she didn’t´t get any ballons. This time she got it all and she was so happy.
Especially in moments like these I really miss Sweden and being close to family..

Prošlog vikenda smo imali dragu posjetu. Dajdža Senad, ujna Samra i njezina sestra Jasmina su došli u posjetu da vide Adriana (a i Adu). Ada je bila ushićena i čitav dan je samo o dajdži pričala.
Odlučili smo usput i da proslavimo njezin 3.i rođendan jer smo prošlog vikenda svi bili bolesni. Bila je tako razočarana tada što nije dobila “ni pokjone ni bajone”. Ovaj put je svega bilo tu i bila je tako sretna 🙂
Pogotovo u momentima poput ovih mi jako nedostaje Švedska i bliskost familije….

 

Happy Birthday my little princess! / Sretan rođendan mala moja princezo!

When my parents where here we celebrated Adas birthday once. I was in bed with fever but at least she got a cake.
The plan today was to celebrate Adas birthday but she was having high fever yesterday ending up in the emergency and I am having the fabulous viral tonsillitis so I am k.o today too, so we will skip the celebration today and postpone it for later.
It feels quite amazing that already three years have passed since she was born. It is indeed special to see your child grow up. To feel her first hug, feel her first fears, to be her super hero. I am so grateful for everyday that I can experience that and hope I there are many more to go.
Happy birthday my little princess! “Bjaco, mamma, pappa, dido, majka, nani, teka, tekak, Zoe, Aiden, dajdža, Samra,Adzo Mali i veliki, Una and auntie love you!
Kad su moji roditelji bili ovdje mi smo jednom već proslavili Adin rođendan, srećom jer je barem tad imala tortu. Danas je plan bio proslaviti Adin treći rođendan ali jučer je imala visoku temperaturu i morala je kod doktora a ni ja nisam ništa bolja bila. Zapala me viralna gnojna angina tako da sam i danas k.o…rođendan ćemo zato kasnije proslaviti.
Nevjerovatan je osjećaj da su već tri godine prošle otkad se Ada rodila. Stvarno je poseban osjećaj vidjeti svoje dijete kako odrasta. Osjetiti prvi zagrljaj, osjetiti prve strahove, biti njezin superheroj.
Tako sam zahvalna za svaki dan koji mogu da doživim sa njom i nadam se da ću je još mnogo godina moći pratiti.
Sretan rođendan moja mala princezo! Vole te “Bjaco, mama, tata, dido, majka, nani, teka, tekak, Zoe, Aiden, dajža, Samra, mali i veliki adžo, Una i strina!

At the beach in Maldives / Na plaži u Maledivima

My motivation needs some freshening up. Since months Ada is sick staying more time at home than in the kindergarten. She had “obstructive bronchitis” which has made her cough for months meaning I haven´t slept a whole night for months. Then she got the flu, then Ensar got it and I got tonsillitis three weeks ago or something like that. And this weekend I got it again. So instead of spending the last day with my parents I was in bed with fever. Ending the day with a visit at the emergency with a doctor reading papers to see what kind of antibiotics he can give me….
All this makes me a little demotivated lately. On the other hand I try to convince myself that it is all normal when having small kids. So now I am travelling to my mental holiday where I end up every time I have some “tough” time.
Mojoj motivaciji treba malo osvježenja. Mjesecima je Ada bolesna i imam osjećaj da je više kod kuće nego u vrtiću. Imala je “opstruktivni” bronhitis tako da već mjesecima kašlje što znači da mjesecima nisam jednu noć u komadu odspavala. Onda je gripu fasovala, pa je Ensar fasovao gripu pa sam ja dobila gnojnu anginu prije tri sedmice. I ovog vikenda onda OPET fasujem gnojnu anginu i umjesto da zadnji dan posjete provedem sa mojim roditeljima ja zaglavim sa temperaturom u krevetu….a navečer odem u hitnu sa doktorom koji čita članke i traži koje antibiotike mi može ispisati. Očigledno oni prošli nisu funkcionisali zbog rezistencije pa eto novi pokušaj…. zeznuto to sa rezistencijom…
Sve ovo me malo demotivira u zadnje vrijeme. Ali i probavam se ubijediti kako je ovo normalno kad imaš malu djecu. Tako da sad odoh na mentalni odmor gdje završim svaki put kad mi je malo “teško”. …

IKEA

My parents are very cool when it comes to get out and go somewhere. Be it a trip or just a coffee in another city. They have never the issue of planning nor does the distance make them back off. Today, my father wanted to go to IKEA. Since,  I had to return some things this was perfect for me. Today was also Adrians first visit in IKEA…never too early to start with shopping 🙂
We also met Edita (my brothers wives aunt  …). She had been great help to my parents when my aunt died. It was very nice to meet and have the opportunity to thank her for it. For the first timeAda got afraid when she didn’t see me while playing in the playground room. When she saw me she ran to me and give me a big hug and a kiss. Do I have to tell I melted 🙂 Moji roditelji su jako ležerni što se tiće nabrzaka izletiti iz kuće i otići negdje. Bilo to putovanje ili samo na kafu negdje. Daljina im nikad ne predstavlja neki problem. Danas je tata htio ići do IKEA, što je meni pasalo jer sam imala nekih stvari da vratim. Danas je i Adrianu prva posjeta u IKEA…nikad nije prerano početi sa šopingom :p Sreli smo i Editu, (snahina tetka) koja je jako pomogla kad je tetka Bahra umrla i bilo je jako lijepo imati priliku da se zahvalim tome. Ada se prvi put prepala kad me nije vidjela dok se igrala a kad me vidjela potrčala je i tako me poljubila i zagrlila da sam se istopila 🙂