Do sad vjerovatno mislis da sva ova prica o ljubav prema sebi znaci neka forma ufuranog ponasanja koja granici sa zaljubljenost u sebi. To je skroz pogresno. Ljubav prema sebi nema nikakve veze sa ponasanjem gdje svakome pricas kako si dobar. To nije ljubav prema sebi, nego se to trudis da privuces pozornost i simpatiju drugih tako kako se lupas po prsima. To ponasanje je isto neuroticno kao sto je ponasanje kod osobe koja sebe mrzi.
Hvalisavo ponasanje se motivira od drugih tako sto se osoba trudi da je drugi zavole. To znaci da sebe vrijednuje samo onoliko koliko ga drugi vrijednuje. Da nije tako, ne bi se trudila da se pokaze tako drugima da bi je drugi zavoljeli. Ljubav prema sebi znaci da sam sebe volis… i ne treba ti tudja ljubav. Nema potrebe da druge ljude uvjeravas da te trebaju voljeti. Prihvatanje sebe je sasvim dovoljno tebi i nema nikakve veze sta drugi o tebi smatraju.

Sebe voliti znaci da sebe prihvatas kao jednu dostojanstvenu i vrijednu osobu, bas zato sto sam izaberes to. Prihvacanje isto znaci odsutstvo kukanja. Ljudi koji funkcionisu skroz nikad ne kukaju- pogotovo ne kako je kamenje na plazi ostro, ili kako je nebo tmurno ili kako je sladoled prehladan. Prihvacanje znaci da ne kukas a sreca znaci da ne kukas oko stvari koje ionako ne mozes promijeniti. Kukanje je utociste ljudih bez samopouzdanja. Pricati drugima koje dijelove svog ja ne volis ti pomaze da odrzavas nezadovoljstvo, jer ljudi oko tebe stoje nemocni i ne mogu ti nista pomoci, osim da to odbijaju, ali im onda ti ne vjerujes. Koliko god ti ne pomaze kukati drugima, toliko isto ne pomaze da tebi drugi kuka. Ima nacin da prekines ovo bezznacajno i neprijatno ponasanje. Upitas jedno jednostavno pitanje “Zasto ti meni ovo pricas?” ili “postoji li nesto da ti ja mogu uraditi da ti pomognem?“. Kad pocnes sam sebi ta pitanja postavljati skontaces koliko je to kukanje glupo ustvari. Totalno gubljenje vremena koje bi se moglo u nesto korisno koristiti kao npr. da nesto radis da svoje “ja” pojacas, ili da nekom drugom pomognes.

Ima posebno dvije stvar gdje se kukanje definitivno ne cijeni
1. kad kazes da si umoran
2. kad kazes drugome da se ne osjecas dobro

(i u Bosni/Balkanu mogu dodati ovaj primjer sto meni ide na zivce
3. Kad kazes da nemas para )

Ako si umoran ima puno stvari koje mozes uraditi da to rijesis, ali kukati nekoj jadnoj osobi je cista uvreda te osobe. A i nece te napraviti manje umornim. Ista logika vrijedi za “ne osjecam se dobro” a po mom iskustvu isto tako vrijedi i za “nemam para”.

Kukanje sprijecava da zivis svoj zivot efikasno. To ohrabruje samosazaljevanje i paralizuje tvoje napore da dajes i primas ljubav. Smanjuje isto mogucnost da poboljsas stanje veza u tvom socijalnom zivotu. Daje ti koji minut paznje, ali isto skrece paznju ljudi koji te prokontaju.
Ako sebe volis onda je kukanje pred drugima, koji ti ne mogu nista pomoci, jedna apsolutno nemoguca stvar za odbraniti. Ako primjetis detalje kod sebe (ili kod drugih) koje ti se ne svidjaju , onda ti je bolje umjesto da kukas, da pocnes aktivno raditi na tome da provedes potrebne promjene.
Drugi put kad se sretnes drustvom gdje se vise od cetiri para tu nalaze, probaj provesti ovaj mali zadatak.
Zapisi koliki se dio price stvarno provede sa kukanjem. Kukanje na sebe, na druge, o vremenu, o politici, o parama itd. Kad se sve zavrsi i kad svi odu kucama upitaj se “Koliko je ustvari to kukanje cemu sta doprinjelo?” i “koga ustvari stvarno interesuje o cemu smo kukali?“. I slijedeci put kad ti se kuka, sjeti se tog beznacajnog kukanja te veceri…

(Provesti danasnji dan kukanjem o jucer, nece sutrasnji dan uljepsati.)

Volis li svoje tijelo? Ako odgovaris ne, sta ustvari ne volis? Podijeli to sto ne volis na svom tijelu u dijelove. Ne volis svoju kosu, usi, glavu, usta, oci, obraze? Volis li svoje zube, jezik? Ne volis svoje grudi, vrat, stomak, noge? A sta je sa bubrezima, jetrom, srcem i.td? Volis li svoju hipofizu? Nije da imas fino , dobro tijelo… Ti SI svoje tijelo. To je to sto imas! Ako to ne volis onda sam sebe ne prihvatas kao covjeka.
Imas mozda neke dijelove tijela sto ne volis i koje hoces da promijenis. Postavi sebi cilj da ces to izmjeniti. Ako smatras da si predebel onda to gledaj kao odluku koju si prije uzeo (s tim sto si jeo i premalo se krecao) i sad uzimas novu odluku. Dijelovi tijela koje imas a koje ne mozes promijenuti kao npr. duge / kratke noge, puno /malo kose itd. mozes gledati iz novog ugla. Duge noge nisu nista bolji od kratkih, puno kose nije nista bolje od malo kose. Priznaj sebi da si jednostavno prihvatio definicije ljepote danasnjeg drustva. Ne daj da ti neko drugi definise ljepotu. Odluci se da volis svoje fizicko “ja”. Objasni sebi da je tebi tvoje fizicko “ja” vrijedno i atraktivno i da ne dopustas da te neko poredi sa drugima.
Ti si jedno ljudsko bice. Ljudska bica se cuju, pustaju zvukove i mirise, i imaju kosu/ dlake po  raznim mjestima. Ali drustvo na svaki moguci nacin nas ubijedjuje kako to nije normalno. Pogledajte reklame za parfeme, za zilete, za deodorante, za robu sa mrsavim visokim curama itd. Svaka reklama nas indoktrinira informacijom da je to na reklami normalno a mi koji nismo takvi, samim tim nismo normalni. A ako koristimo njihove produkte onda cemo postati “normalni” kako to drustvo hoce.
Sebe prihvatiti znaci, prihvatiti tu cinjenicu da ponekad mozes i smrditi i biti cupav, celav itd i da ne prihvatis nametnuto misljenje naseg drustva. To ne znaci da moras hodati smrdljiv i cupav i tako dalje, ali to znaci da sam odlucis da ces se osisati, obrijati prsa ili namirisati bez da se osjecas lose sto se nisi namirisao kad recimo izadjes van.
To se posebno vidi kod zena. Briju se pod pazuhom, briju noge, intimne dijelove, “brkove”, farbaju kosu, mrsave, stavljaju silikone u usnama, sminkaju se, parfemisu se, cupaju obrve, stavljaju nokte, nose grudnjake itd. Ako sve ovo rade zato sto su indoktrinirane reklamama da bi bile “normalne” onda je to zalosno, jer tim nacinom sakrivaju svoje pravo tijelo i ne prihvataju svoje “ja”. Reklame u svakom slucaju hoce da sve zene (a i muski sve vise) tako postanu da bi mogli prodavati svoje produkte. Medjutim, ako volis svoje “ja” kakva (kakav) jesi onda se npr. ne sminkas zbog drugih nego zato sto tebi to cini zadovljstvom ili hoces da isprobas nesto novo. Biti iskren prema sebi je tesko na ovom podrucju jer smo bukvalno bombardovani ovim porukama. Da li mi stvarno hocemo/ necemo to sve? Da li smo mi to sami odlucili ili smo ipak podsjvesno manipulisani? Da li smo sigurni da mislimo ono sto mislimo?

Prvo moras mit srusiti da imas samo jedno “ja”, i da je to “ja” svijetlo ili mracno. Imas mnogo raznih slika o sebi koje se u datom momentu mijenjaju. Kad bi te neko pitao “svidjas li se sebi?”, ti bi mozda sve svoja negativna razmisljanja o sebi razmotrio i rekao “ne”. Bolje je, to sto ne volis kod sebe podijeliti u oblasti i tako imas za pocetak materijala i specificne ciljeve prema kojima mozes raditi.
Imas fizicke, intelektualne, socijalne i emocionalne osjecaje prema sebi. Imas misljenje o svemu sport, literaturi, politici, tehnici itd. Kroz svako misljenje i svaki osjecaj sam sebe ponovo definises koje ili volis ili odbacujes. Tvoje “samovrijednovanje” moras otkaciti od pojedinih osjecaja i misljenja i moras sve svesti na jedno. Da si covjek. Da postojis. To je sve sto ti treba. Sam sebi postavljas vrijednost, bez da nekog moras pitati ili objasniti. Tvoje vrijednovanje samog/same sebe nema nikakvo veze sa tvojim ponasanjem ili osjecajima. Mozda u datom momentu uradis nesto sto ti se ne svidja, ali to nema veze sa tvojim “samovrijednovanjem”. Mozes izabrati da budes kao osoba sama sebi vrijedna, i da od tog polozaja nastavis dalje. Da dio po dio preradjujes slike svog “ja”.