Voli sebe 17.i dio “Ne treba ti necije odobravanje”

September 3, 2015September 2, 2015 ~ au ~ 6 Comments

Nakon malo duze pauze dobila sam inspiracije da nastavim pisati “Voli sebe” seriju koja je ustvari djelomicno prevod sa nekim komentarima knjige “Voli sebe” od Wayne W. Dayer. Prvi dio mozete ovdje citati. Vjerujem da psiholozi sa pozitivne psihologije bloga mozda smatraju ovo glupost ali moram priznati da je meni zanimljivo pa eto da to podijelim sa vama 😀

Ako ti treba necije odobravanje to ti je isto kao da kazes “necije misljenje o meni je vaznije nego moje o meni samom”.

Mozda provodis jako puno vremena tako da trazis odobravanje drugih. Ili razmisljas puno o nekoj situaciji gdje si bio docekan sa neodobrenjem. Nesto se nekome kod tebe nije svidjelo i to ti je i rekao.
Ako ti treba tudje odobravanje onda je vrijeme da tu potrebu razmotris. Svi vole da im se aplauzira, da im se komplimenti daju itd. I to je uredu. Svi vole lijepe rijeci i u tome uopste nije problem. Problem nastaje kad trazis odobravanje drugih. Kad ti se zivot svede na to da uvijek od drugih ocekujes lijepu rijec ili potvrdu za nesto sto radis ili osjecas. To ponasanje postane ustvari unistavanje tvog “ja”. Ako ne dobijes tu potvrdu od drugih dolazi do kolapsa tvog ja. Tu pocinju te “ja-unistavajuce” snage. Svaki put kad ti treba necija potvrda dajes dio svog “ja” drugom. Ako ta osoba slucajno ne odobrava to tvoje ponasanje ili razmisljanje dolazi ti do paralize djelovanja. Pustas druge da odlucuju ako ces se ti dobro osjecati i ako ce ti oni dopustiti da se dobro osjecas.
Ozbiljan problem nastaje kad ocekujes odobravanje za sve sto radis ili razmisljas. Ako tako funkcionises onda ce ti zivot biti pun razocarenja. Uz to ces imati jednu necistu i bezlicnu sliku sebe.
Potrebu za odobrenjem moras skloniti! Ako ces dostici neku svoju svijest onda se mora potreba za odobravanjem skroz iz zivota otkloniti.
Nemoguce je kroz zivot proci i ocekivati da ce se ljudi uvijek s tobom slagati i odobravati tvoje ponasanje. Primjer, imas stav o aktivnoj eutanaziji koji svaki put kad diskutujes tu temu, mijenjas da bi ugodio tim ljudima da te “ne zamrze”, jer ne mozes podnijeti tu cinjenicu da se ljudi ne slazu sa tobom. Kreces se onda u drustvu bez ikakvog samostalnog razmisljanja gdje ti je potreba da ugodis drugima toliko velika da svaki svoj stav mijenjas da bi pasao drugima. Onda “TI” ne postojis vise, nego si samo reakcija drugih volja. A kad malo razmislis u svom okruzenju koje osobe najvise postujes da li su to ljudi koji ti ponekad kazu nesto sto ti nije bas pravo , ili oni koji su uvijek uvijek isto razmisljaju kao ti?
Inace su politicari bas jedna grupa profesije koja zivi od toga da se mijenjaju i zato rijetko i vjerujemo politicarima.
Tesko je suociti se krivicom ili ukorama, zato je lakse jednostavno se prilagoditi prema drugima da te oni “vole”. To je jedna zamka u danasnjem drustvu i jako je tesko izbjeci. Da bi se izbjegla ta zamka da ti je potrebno tudje misljenje o tebi moramo znati i razmotriti faktore koji potpomazu da se ta potreba za tudjim misljenjem zadovolji.
“Ja sam to sto jesam, ne treba mi tvoje odobrenje”

Women own/ Zene i vlasnistvo

August 24, 2015September 2, 2015 ~ au ~ 6 Comments

I am reflecting about how we talk about equality between men and women, but watching these older generations everything (of worth) was always on the husbands name. I believe that women have to become better in owing. Owing their homes, their own stocks, their money and even their companies.

In a country that is considered as the top one in equality between men and women, only 26% of the private companies are held by the women. Or in the case of stock, only 40% have stocks. Only 20% are actively dealing with the stocks, while 20% have inherited the stocks and just keep them. In general, women have quite bad self confidence which indirectly leeds to unequality by worse payment because they don´t ask for higher salary. Women often do not like economical changes because they are afraid of what will happen then. And so it goes on from the upbringing, through the marriage and into the working life.

I believe when girls would be taught to be more aware of their private economy in such way that they restructure it, that they read how to invest in for example stocks or fonds, or some other investments, that they themselves think and plan for their retirement or other economical investements, only than women will get the self confidence it takes to fight their right to equality.

Nesto razmisljam kako se uvijek prica o jednakost i istim pravima zena i muski. Ali kad pogledam ove starije generacije sve je uvijek bilo na muzevo ime. Znaci zene trebaju postati bolje u tome da budu vlasnici. Vlasnici svoje kuce, svojih dionica, svog novca pa i svojih firmi.

Zanimljivo je da u Svedskoj samo 26% firmi drze zene. I to u drzavi gdje sebe gledaju sampionima emancipacije. Ili sto se tice dionica. 40% dionica drze zene, ali od tih 40% , samo se 20% zena aktivno bave dionicama, ostale su naslijedile dionice i samo ih drze. Zene inace imaju lose samopouzdanje sto se tice novca, a to indirektno nadrusava jednakost, tako sto su losije kad traze (povisicu) plate, nisu toliko voljne da provedu ekonomsku promjenu u svom zivotu. Jednostavno se boje sta ce se desiti. I tako se to veze jedno na drugo, od kucnog odgoja, preko braka do poslovnog zivota.

Ja mislim da kad bi curice ucile da budu svjesne svoje ekonomije u tom smislu da je one strukturiraju, da citaju i da se nauce investirati u akcijama i fondovima ili u druge investicije, da same za sebe misle za svoju penziju onda ce dobiti to samopouzdanje koje ce ih na polju jednakost podici nivo blizi muskarcima. Tako bi same sebi najvise pomogle…

Multitasking

August 20, 2015 ~ au ~ 5 Comments

Is multitasking the new way of becoming inefficient? The whole time I am reading in papers, watching TV , listening to the radio and all of them are making a hype of this fantastic thing multitasking. We are a multitasking generation. We try to do multiple tasks at once. At work we try to finish phone calls as we read or write mails, at home we try to take care of the children as we finish of bills, (or read something at our smartphones), we listen to a person explaining something to us while we are solving another problem and so on. But is it really good for us to be multitasking? Is it possible at all?
Actually, studies show that multitasking is not beneficial for your brain. Many researchers believe that when the brain works at a given task, it creates a sort of “bottleneck” where the brain will ideally take a moment to plan before approaching a given task. However, when people attempt to juggle multiple tasks at once, the brain needs to restart and refocus with each given task, thus leaving greater room for error with each new addition to the cognitive workload.

One thing we should remember is that we are not machines. We cannot process several “programs” at once. So instead of multitasking try to start streamlining your work habits. People use the to do list to write down all the tasks we are supposed to do…ever, but try to make a manageable “to do”- list and turn it in a “today”-list with all the tasks you are supposed to do in one day. This helps you strain yourself and avoid over-tasking and you will manage to devote your focus, time and energy efficiently one task at a time…Good luck 😀

Je li multitasking novi način da postanemo neefikasni? (Koliko god razmisljam ne mogu da se sjetim rijec multitasking (izvrsavati vise zadataka istovremeno) na bosanskom. Da li to uopste postoji kod nas? :D)
Cijelo vrijeme čitam u novinama, gledam na TV, slušam radio i bas svi spominju multitasking kao jednu fantastičnu stvar.
Mi smo jedna ”multitasking” generacija. Pokušavamo učiniti sto više zadataka odjednom. Na poslu se trudimo da završimo telefonske pozive dok citamo ili pisemo mailove, kod kuće pokušavamo da se brinemo o djeci dok rijesavamo račune (ili čitamo nešto (kao) pametno na telefonima), slušamo osobu sto nesto objašnjava a u sebi razmisljamo kako drugi problem rijesiti i tako dalje.

Dali je stvarno dobro za nas da budemo ”multitasking”? Da li je moguće istovremeno vise zadataka rijesavati?

Istraživanja pokazuju da multitasking uopste nije korisno za ljudski mozak. Mnogi istraživači smatraju da kada mozak radi na jednom datom zadatku, taj proces stvara neku vrstu “uskog grla” gdje je mozgu potreban trenutak planiranja prije nego što se zada novom zadatku. Međutim, kada ljudi pokušavaju da žongliraju sa više zadataka odjednom, mozgu treba vremena i energije da se ponovo ”pokrene” i refokusira na svakom novom zadatom zadatku, ostavljajući tako više prostora za greške sa svakim novim kognitivnim opterećenjem.

Jednu stvar koju trebamo zapamtiti je da nismo masine. Ne možemo istovremeno obradjivati vise”programa/zadataka”. Dakle, umjesto da istovremeno radimo vise zadataka, eksperti predlažu da uradimo ”racionalizaciju” naše radne navike. Ljudi koriste “to-do” (za-uraditi) liste da napišu sve moguce zadatke koje trebaju uraditi, umjesto da pokušaju napraviti jednu realnu “za-uraditi” – listu i pretvoriti je u “danas” –listu sa samo tim zadacima koje mogu u jednom danu zavrsiti. Ovo, kazu eksperti, pomaže da ne pretjeras i tako izbjegnes da na sebe preuzimes previse zadataka da radis. Samim tim se uspjes fokusirati, iskoristiti svoje vrijeme i energiju efikasno tako sto jedan po jedan zadatak zavrsavas….Odoh sad svoju listu da pisem 🙂

Covjek i rijec

August 7, 2015August 6, 2015 ~ au ~ 5 Comments

Razmisljam nesto kako se sve mijenja. Kako se stavovi/ ponasanje mijenjaju. Odrasla sam relativno konzervativno u nekim stvarima. Indoktrinirana sam parolom “covjek se veze za rijec, a zivotinja za lanac“. To je ponos u nasoj familiji. Bogatstva su se gubila u proslost ali se obecana rijec drzala. Tatu/ mamu prosto ne mogu zamisliti da ne ispune ono sto su rekli da ce uraditi. Tu situaciju moj mozak bukvalno ne moze da procesira.

Parola “obecanje ludom radovanje” mi se prosto gadi jer u mojim ocima stoji za lijenost, nesigurnost, bezobrazluk, neodgovornost, ponizavanje, uvrijedu i da ne nabrajam dalje. Drugim rijecima nemam visoko misljenje o osobama sto obecaju i ne ispostuju obecanja. Ali nasi (balkanci) su i to u neku k’o biva salu pretvorili sa tom “glup-dobar” parolom. Kad je to postalo normalno da se ne drzi rijec?Kad si postao/postala glup (?) sto vjerujes u obecanje?

Da li je stvarno potrebno da funkcionise neka medjuljudska veza poput firmi tipa rekao/rekla si to uraditi do tog deadlinea, nisi, dobijes otkaz. Da li treba to u medjuljudskim odnosima uvesti? Imati 0 tolerancije za ta “obecanja”. Da li bi svijet bio bolji? Da li bi se ljudi bolje osjecali kao osobe?

Razmisljam koliko osoba znam da mogu reci ovo je covjek/zena od rijeci. Ruku na srce, daleko manje nego sto bi trebalo biti. To me nekako frustrira. Svi bi mi trebali takvi biti. Da li sam JA takva? U svakom slucaju cu se truditi da budem bolja.

Vidim da u tom bezobrazluku uvijek oni fini i posteni nadrljaju. I onda se sjetim izreke “dobar i glup dva brata”. Znaci u biti moras biti bezobrazan, sebican, lazov, pa da ne kazem idiot da ne bi ispao glup. Posto vidim stanje u Bosni kakvo je a smatram da je dosta krivo takvo ponasanje za tu situaciju ja cu ipak da se drzim nase parole u familiji “Covjek se veze za rijec, a zivotinja za lanac“.

Snovi 2.i dio

August 6, 2015August 6, 2015 ~ au ~ 2 Comments

Danas sam u modusu sanjarenja i nesto razmisljam o nacinu razmisljanja. Kako smo kroz zivot tako oblikovani da je postalo maltene ruzno i glupo sanjariti? Znaci bukvalno svako ko moze daje komentar koji ti ubije snove. Kad citam neke poruke uspijesnih ljudi dodjem do zakljucka da samo rade ono sto hoce i da ni po zivu glavu ne slusaju druge (osim ako su ti drugi jako uspjesni). Svi kazu lako je njemu/njoj ima para i zato i mogucnost. Ali zasto ljudi misle da je pitanje u parama? Mozda je u necemu drugom pitanje?
Postali smo roboti koji ce 11 mjeseci raditi da bi taj jedan mjesec kao odmorili se. Taj “odmor” se svede na to da se obidje najbliza familija. O rodbini vise da ne pricam, to je samo ako slucajno neko dodje pa se sretnes . Ako ne posjecujes familiju radis ono sto ostali 11 mjeseci nemas vremena raditi. I sto je najbolje, mi moramo biti SRETNI i zahvalni sto imamo posao gdje nas neko za neku crkavicu (nikad nije toliko placeno koliko je osoba ulozila truda) placa. Doduse ja posao po prvi put u zivotu i nemam i nikad mi bolje nije bilo (muz radi pa mogu tako). Znaci kad ja kazem da mi je imati firmu s kojom poslujem, da mogu zivjeti od nje, i da zivim onako kako sam opisala u postu da kad mi je ceif da ispusem, onda sama sebe uhvatim da mislim kako je to nemoguce. Ali zasto je nemoguce? Po kojim argumentima je to nemoguce? Zasto je nekom drugom moguce a meni ne? Kad bih radila 10h za sebe kao sto sam radila za drugog, pa valjda bi kad tad skontala fazon kako da nesto zaradim? Zasto su ljudi postali tako teski na tome da probaju nesto novo uraditi? Ko nas uci da budemo zadovoljni sa tim “lezernim” zivotom gdje sate i sate provodimo pred televizijom umjesto da nesto konstruktivno radimo, pa ko zna mozda jednog dana i kruh od toga zaradimo? Sta vi mislite?

“Najbolji nacin da nesto naucimo je da (to i) radimo”- Richard Branson

Life coach – bitne vrijednosti

August 2, 2015August 2, 2015 ~ au ~ 2 Comments

Jeste li imali u zivotu period gdje vam je mozak bio kao vata, gdje niste znali ni sta hocete ni sta necete. Kad vam neko postavi jedno jednostavno pitanje poput “sta ti je slijedeci korak u zivotu?” ti jednostavno kao tele blejis u tu osobu i imas neki hiljadu ideja u glavi koje se formiraju u jednu veliku crnu 0. Meni se to desilo prije 2 godine. Zivot zivjela po planu. Skola, gimnazija, faks, upisati doktorski, doktorirati, zaposliti se i raditi. I onda odjednom dodjem do jedne tacke gdje sam osjecala da ne mogu spavati, stres, nezadovljstvo, napadi panike, izdavalo me pamcenje. Za mene licno katastrofa. Skontala sam da necu ovaj zivot. Necu slijedecih 30 Godina da ovdje radim koliko god super kolegice bile. Hocu nesto drugo. Bila sam uzasno nezadovoljna i nesretna i mislim da sam bila grozan partner. Pogotovo kad sam u svojoj mizeriji (ipak je meni moj problem NAJveci) ocekivala da ce me svi ostali usreciti. Naravno, svi osim mene su bili krivi za moju mizeriju. Dobila sam prijedlog da odem kod Life coacha, to je nesto poput terapeuta. Bila sam malo uvrijedjena jer to po bosanskom isto kao da si “puko”. Medjutim, pristala sam i otisla. Cak sam par puta otisla i bilo je fenomenalno. Preporucujem svakom da ode kod profesionalca terapeuta barem jednom svake pola godine. Od Life coacha sam dobila par zadataka da uradim. Bili su jako jednostavni…tako mi se cinilo, dok nisam skontala koliko nas je drustvo indoktriniralo da radimo po sistemu kojem ono hoce. Zaboravila sam ustvari sta JA hocu.
Prvi zadatak koji sam dobila je bio da napisem deset najbitnijih vrijednosti u mom zivotu. Npr. ekonomska stabilnost, biti lojalan, familija, zdravlje, privrzenost itd. Znaci nesto sto u stvari mene cini to sto jesam. Rijeci koje su meni vazne i koje izazivaju u meni emocije, gdje osjetim da je to ono pravo za moju dusu.
Zapisite i vi vase vrijednosti a zatim ih poredajte na osnovu vasih prioriteta, kako vi vidite ili zelite dozivjeti vas zivot. Ovaj “lagani” zadatak je meni trebao skoro mjesec i po da uradim. Morala sam pisati, ostaviti par dana listu, razmisliti, ispraviti, zamjeniti, izbaciti/ubaciti iz liste itd. Koliko vama treba vremena za ovaj zadatak? I koje su vase deset najbitnijih vrijednosti u zivotu?

Kraljica promjena

July 30, 2015 ~ au

Procitala sam sinoc jednu dobru stvar. Znate kad hocete neke promjene da provedete kod kuce kao npr nadjete novo mjesto za kljuceve i sad svi u familiji trebaju da se na to naviknu. Pise da treba izmedju 21 i 66 dana da stvoris naviku. Tako da u toku tih dana kad te svi smatraju napornom sto nonstop ponavljas da prebace kljuceve na tacno mjesto ti ustvari samo provodis promijenu. Tako da gledaj sebe ustvari samo kao ekspert promjena 😛

Voli sebe 16.dio “Par vjezbi na putu da sebe (za)volis”

July 1, 2015July 1, 2015 ~ au ~ 5 Comments

Kad hoces da vjezbas da sebe volis trebas poceti “iznutra”. Trebas se nauciti da upravljas tvojim mislima. Treba dosta “sad-momenat”-svjesti u momentima kad se ponasas na samoosudjivajuci nacin. Ako mozes primjetiti tvoje samoosudjujuce ponasanje u istom trenu kad se tako ponasas onda mozes i poceti raditi na tome da svoje ponasanje poboljsas/promijenis. Kad primjetis da si nesto rekao u stilu “zapravo nisam toliko pametan, nego sam imao srece da dobijem peticu na ispitu“, treba da ti zvona uzbune zvone u glavi. Sebi moras reci: “Sad sam ponovo to uradio. Ponasao sam se samoosudjujeci. Medjutim, sad sam toga svjestan i zato cu drugi put kad sebe umalovazam zaustaviti i prestati tako pricati “.
Tvoja strategija treba da bude da na glas sebe ispravis i kazes nesto poput “Maloprije sam rekao da sam imao srece, ali sreca nema nikakve veze sa tim. Dobio sam peticu jer sam je zasluzio.” Ovo je mali korak da sebe ponovo pocnes voljeti…kad prepoznajes to samoosudjujuce ponasanje u trenu i u trenu odlucis da se ponasas drugacije . Prije si imao naviku- a sada svjestnost da hoces da budes drugaciji, i odlucio si se da tako i bude.
To je isto kao kad se ucis voziti auto. Ispocetka puno razmisljas kako mijenjati brzine, poslije vjezbanja ih samo mijenjas. Tako ces isto imati novu naviku, bez da ti treba svjestnost i fokusiranost, da se ponasas na samopostujuci nacin. Prirodno ces se ponasati na jedan nacin gdje je ocigledno da sam sebe volis. Evo lista par ponasanja kad postignes osjecaj samopostovanja bazirano na tvoje samovrijednovanje:

Izaberi nove reakcije i odgovore na pokusaje drugih da ti pokazu da te vole. Umjesto da odmah pocnes sumnjati u to da li to stvarno misle, jednostavno prihvati cinjenicu sa jednim “hvala” ili “bas mi je drago da tako osjesecas“.
Ako nekog volis, reci “volim te“. I dok cekas reakciju drugih mozes da sam sebe hvalis sto si hrabar i sto si uzeo “rizik”.
Kad si u restoranu naruci nesto sto stvarno volis bez obzira na cijenu. Pocasti se s tim jer si vrijedan toga. Pocni u svim momentima da izabires samo ono sto ti volis. To vrijedi i kad si u supermarketu. Uzivaj u tvom favoritproduktu jer si toga vrijedan.
Nakon jednog napornog dana ili “teskog” obroka mozes da odspavas turu ili da prosetas po parku… iako imas jos “stotinu” stvari da uradis. Pomoce ti da se osjecas budniji i bolje.
Uclani se u neko udruzenje zato sto to hoces i volis. Vjerovatno nisi do sad jer “nisi imao vremena” i imao si “vaznijeg” posla. Kad izaberes ljubav prema sebi i pocnes uzimati te dijelove zivota koji tebe zanimaju, onda ce ostali, prema kome imas obaveze, nauciti se da neke stvari sami rade i da pocnu i oni vjerovati sami u sebei. Neces vise osjecati drskost prema njima zato sto te sprecavaju u tvom zivotu. Ti ces raditi za njih jer ti to odlucis i hoces da radis, a ne zato sto moras.
Odstrani ljubomoru. Ne poredi se drugima i ne umisljaj se kako te niko ne voli. Tako stvaras sliku da su drugi vrijedniji od tebe.
Ima i novi nacina da pokazes ljubav prema sebi. Npr. nacin na koji se ponasas prema svom tijelu. Izaberi da jedes zdravu hranu, skloni visak kila (jer je nezdravo), idi redovno u setnje, treninge, budi vani i uzivaj u friskoj havi, i uopste cuvaj tijelo da budes zdrav i atraktivan. Svaki dan kojeg provedes unutra ili inaktivno sa dosadnim rutinskim poslovima je pobjeda za “tvog neprijatelja”.
Prestani izjednacavati tvoje ponasanje na raznim oblastima sa tvojim samovrijednovanjem. Mozda ostanes bez posla, ili moras prestati raditi na nekom zadatku. Mozda ti se ne svidja nacin na koji si neki zadatak izvrsio, ali to ne znaci da si bezvrijedan. Moras svoju vrijednost znati bez obzira na to sta si dostigao/uradio. Bez tog razumijevanja/znanja ces uvijek mijesati tvoje “ja” sa vanjskim aktivitetima. Isto apsurdno je svoje samovrijednovanje staviti u neku vezu sa necim sto si uradio ili da vrijednovanje “vezes” za necije misljenje o tebi.

Ovako i slicno se ponasaju ljudi koji sebe vole. Obicno su to ponasanja kojim smo mi odgajani da odstranimo. Nekad smo svi bili slika samoljubavi. Kao dijete si instinktivno poznavao svoju vrijednost. Vrati se u prosle dijelove i upitaj se

Mozes li prihvatiti sebe bez kukanja?
Mozes li sebe voliti u svim situacijama u zivotu
Mozes li dati i primiti ljubav?

Ovo su pitanja na kojima mozes da radis. Postavi svoje ciljeve da ces nauciti da volis najljepsu, najbitniju i najzanimljiviju osobu koja postoji…sebe!

Opet na putu

June 26, 2015 ~ au ~ 2 Comments

Kako nam je majka hitno prebacena u bolnicu odlucimo otici njoj u spontanu posjetu. Sjedim u vozu, vracam se, razmisljam. Izvukla se. Gledam kako suma siba i razmisljam kako je mojoj majci kad zna da je njezino proslo. Bolje biti nece. Tako kako suma siba tako me podsjeti kako i nas zivot sve brze i brze tece…

Voli sebe 15. dio “Sta dobivas od toga sto sebe ne volis”

June 14, 2015 ~ au ~ 7 Comments

Zasto neko izabere da sebe ne voli? Kakva je prednost toga? “Zaradu/nagradu” koju dobije od tog ponasanja, bila pozitivna ili negativna, je tu i treba je provjeriti. A to je u biti srz kako da se naucis postati eficijentnija osoba …da razumijes zasto se ponasas na taj samounistavajuci nacin. Sva ponasanja imaju neki razlog i put koji vodi ka unistavanju tog unistavajuceg ponasanja je pun nesporazuma svojih motiva. Kad budes razumio sva “zasto”, koja stoje iza svakog samoponizavajuceg i samounistavajuceg ponasanja i sistema koji odrzava to ponasanje, tek onda mozes poceti “napadati” i mijenjati svoja ponasanja. Ako ne razumijes svoje “ja” tad ce mustra starog ponasanja opet prevladati.
Zasto si izabrao da se ponasas na toliko samounistavajucih nacina, koliko god se cinili blagima? Moze biti da je jednostavno lakse progutati to sto ti drugi kazu nego da pocnes sam razmisljati. Ali ima i druge “zarade”. Ako izaberes da sebe ne volis i sebe citavo vrijeme tretiras kao jedno nevazno bice a ostale stavljas na stepenice vise nego na koju sam stojis …onda ces …

imati izgovor zasto ne dobivas ljubav u zivotu… tako reci, nisi vrijedan da te neko voli. Izgovor je jedna neuroticna “zarada”.
moci izbjegavati svakog i sve rizike koje dodju sa stvaranjem jedne ljubavne veze (ili vise) i kroz to mozes izskljuciti da ces ikad biti odbijen.
smatrati da je lakse ostati kakav jesi. Dok god smatras sebe nevaznim tako nemas razloga da probas da se razvijas, da budes bolji ili sretniji. A “zarada” ti je ista.
dobivati puno sazaljevanja , paznje pa cak i odobravanje i slaganje ostalih, sto je dobra zamjena za rizik da se upetljas u jednu ljubavnu vezu. Na taj nacin je sazaljenje i paznja nagrada za tvoje samounistavajuce ponasanje.
imati mnogo zrtvenih jaraca za tvoju mizeriju. Mozes kukati i samim tim ne moras nista promijeniti.
moci trositi sadasnjost tako da ih koristis za minidepresije i tako ces moci izbjegavati jedno ponasanje koje bi ti pomoglo da se promijenis. Tvoje samozaljavanje ti sluzi kao put za bijeg.
se vratiti u dobi da budes dobar djecak ili dobra curica, tako da apeliras na reakcije djece i tako zadovoljavas te “odrasle” koje smatras superiornim tebi. Povratak je sigurniji nego da rizikujes nesto.
moci pojacati tvoje ponasanje da se naslanjas na druge tako da ih cinis vaznijim od tebe. Da imas naslon je vrsta zarade iako je tebi stetna.
biti nesposoban da preuzimes komandu svog zivota i da zivis zivot onako kako ti to hoces, jednostavno zato sto sebe ne smatras vrijednim tom srecom za kojom zudis.

Ovo su sve dijelovi u tvom samounistavajucem odrzavajucem sistemu. To je razlog zasto odlucis da ostanes pri starom nacinu razmisljanja i ponasanja. Jednostavno je lakse, tako reci manje rizicno, da sebe potisces nego da se podignes. Ali se sjeti, jedini znak zivota je rast, i ako odbijas da odrastes u jednu osobu koja voli svoje “ja” je ustvari jedna odluka slicna smrti. Naoruzan ovim uvidom o tvom ponasanju, mozes da zapocnes neke psihicke i fizicke vjezbe da ohrabris rast ljubavi prema tebi.

“Pokazujes ljubav tako da je bezuslovno dajes sebi. I kako je dajes, privuces druge u svoj zivot koji ce te bezuslovno voliti”- Paul Ferrini

Au

Au's personal blog

mental coaching/ life coach/ mentalni trening