Odgoj

Danas sam nesto interesantno o odgoju procitala o kojem nisam nikad razmisljala. Tako jednostavno a tako mocno. Pisalo je izbjegavaj koristiti rijec “ako“. Vrlo lako to postane prijetnja. Npr. “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora neces dobiti bonbone (bombone) u subotu( U Svedskoj djeci daju bonbone samo subotom, jer secer puno vise unistava djecije zube nego zube od odrasli, plus sto se djeca lakse navuku na secer.) , ili kako bi to u Bosni bilo “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora, razbicu te!“.
Kratka analiza…
Kad bi meni neko tako rekao ja bih se naljutila i kontala “ko si ti da meni kazes sta cu ja raditi?“. Lupala bi loptom dok ne razbijem prozor. Bilo bi mi poslije zao, jer kao dijete nisam razmisljala da loptom mogu razbiti prozor, ali sta me izazivas??defiant-children-05
A da mi neko objasni “Sine, ako preblizu lupas loptom, moze ti odletiti lopta na prozor i razbices prozor. Znas da nije fin osjecaj kad se nesto razbije i ja (mama/tata) postanemo tuzni ako razbijes prozor.”
Recimo ova taktika traje puno duze nego ona prva. Sigurno neki 30 sekundi duze. Ali bi kod mene puno bolje palila nego ona “ako”.

Cest argument kod ovih sto su za to da se djeca tuku kazu da je do djece ako ih tuces ili ne (znate ono “bezobrazna” djeca)…ALI

tako kazu i ljudi koji tuku zene. Da je do zene…i da je zasluzila…barnmisshandel_165993688

(Tu se sjetim moje majke, koja je 50 godina u braku bila sa mojim didom rahmetli. 9.oro djece imaju. Ona meni prica dok dize ruku i pokazuje “Da je moj Salko mene, ne udario, nego samo dignuo ruku na mene, sve bih 9.oro ugusila i za njima skocila u Unu”. I vjerujem joj. Ona bih to uradila. Zamisli te psihe…)

 

Respekt

Razmisljam kako su moji roditelji bili jaki psihicki, kad su nas tako mogli odgajati da nas ne tuku. Oni su ipak iz tih generacija gdje djeca nizasta nisu sluzila nego za rad, izzivljavanje i bili su sigurna buduca penzija
Mama/ Tata – Svaka cast!!!
respect-is-not-imposed-nor-begged
(Respekt se ne namece, niti se moli za respekt. Respekt se zaradi i (po)nudi)

Jer sam zasluzila!

Kako Ada raste tako sam sve vise pocela razmisljati o odgajanju djece. Kako odgojiti dijete? Da bude sretna, uspijesna , samostalna, bezobrazna, puna sebe, egoista, da dijeli itd. Sta je ustvari dobar odgoj? KAKO odgojiti?

To me dovelo u situaciju da se sjetim diskusija o odgoju i kako neki ljudi odgajaju djecu tako da ih tuku (?). Inace u nasoj familiji nikad se djeca nisu tukla, (pardon roditelji djecu nisu tukli a mi smo se medjusobno tukli dok nismo skontali da je brat najjaci).
Sjecam se kad smo bili kao djeca kod jedni prijatelja. Oni su drzali motku na stoku od vrata. Kad nesto urade sto nije bilo po ceifu odraslih, djeca su bila motkom istucena. Recimo meni to prosto neshvatljivo bilo (i ostalo) zasto djeca tu motku ne slome. Jos bolji mi je fazon bio kad im roditelji kazu -“eh sad ces ti sam izabrati motku sa kojom ces biti b´jen“. Ili “mene je mati cipelama gadjala kad se naljuti!” (?).
Drugi dozivljaj je bio kad sam nenajavljena dosla kod prijateljice koja je bila tako izmlacena od njezine mame da mi se to za sva vremena u mozak uprzilo. Znaci mati ju je napucala kao fudbalsku lopticu da je ona izletila iz stana u hodnik zgrade. Ni dan danas to ne priznaje, tako da pretpostavljam da je to bilo po obicaju. Druga je opet dobila telefonski katalog u glavu da je pala u nesvijest itd itd.
I znate sta je najgore u toj prici? SVAKO od ove djece uvijek kazu da su to ZASLUZILI!!! loreal
(Kao iz reklama za L´Oreal: Because I´m worth it… i onda onaj tupi osmijeh)

Kad se toga sjetim huja me uhvati. Svako od njih sam pitala sta je uradilo da to zasluzi. Svako je odgovorilo “ne sjecam se“. Znaci ocigledno taktika izivljavanja po djeci nije funkcionisala!

barnaga (slika odavde)

Sta vi mislite o odgoju djece? Kako treba ustvari odgajati djecu? Jesu li vas tukli i da li vi tucete danas svoju djecu? Da li vas se djeca boje ili respektuju?  Imate li neke prijedloge sta uraditi / ne uraditi? Jeste li se ikad za nesto pokajali? Kako ste/ jeste li se izvinili?

happy-quotes-768

 

 

 

Voli sebe 6.i dio “Vaznost zivljenja u sadasnjost”

Jedan nacin da izbjegnes paralizu ili stanje neodlucnosti je da zivis u sadasnjost. To je ustvari srz eficientnog nacina zivota. Kad malo razmislis, skontaces da nema ni jedan drugi trenutak u kojem mozes zivjeti osim u sadasnjost. Sadasnjost je sve sto postoji, a buducnost je samo sadasnjost koja dolazi. Problem je medjutim taj sto mi zivimo u jednoj kulturi gdje se vaznost sadasnjosti skroz sklonula i umanjila. Stedite za penziju, za sutra ! Razmisli o poslijedicama” itd.
Izbjegavanje sadasnjosti je skoro pa postala bolest danas, i uvijek nam stizu poruke da zrtvujemo sadasnjost za sutra. Znaci isto tako po toj logici da cemo zrtvovati danasnju srecu za srecu sutra, a sutra za prekosutra itd. Ustvari nikad necemo biti sretni!!
Ovo se cesto pokaze kad recimo izadjes u setnju u sumi da se odmoris. Kako hodas kroz sumu tako razmisljas o stvarima koje trebas uraditi, rijesiti, isplanirati ili o stvarima koje su se desile. Jesi li uradio to sto si trebao, jesi li rekao sta si trebao itd. Tako da taj momenat da uzivas u sadasnjost istog trena nestane kad pocnes razmisljati o drugim stvarima.
Drugi primjer je kad lezis na plazi i razmisljas o tome sta ce tvoje radne kolege reci kad se vratite sa odmora. Jesi li dovoljno pocrnio? Kad dodjes na posao zudjeces za plazom….
Citas knjigu i primjetis da si procitao 3 stranice i nemas pojma sta si ustvari procitao? I to je jedan primjer kako ne znas uzivati u sadasnjost.

Ljudi koji cesto izbjegavaju sadasnjost teze tome da uljepsavaju buducnost. U nekom posebnom momentu ce se njihov zivot promijeniti i sve ce biti bolje, postace sretni. Kad stigne taj momenat kao npr matura, vjencanje, unapredjenje na poslu i slicno onda ce zivot da zapravo zapocne. Ali… u vecini slucajeva se ustvari ti dogadjaji pokazu puno manje spektakularni nego sto smo ocekivali. I nista se ne mijenja. Ovaj nacin razmisljanja da ce se nesto desiti i da ce se zivot drasticno u bolje promijeniti je ustvari dosta opasan nacin razmisljanja jer se ljudi razocaraju i cak mogu u depresiju da upadnu.

Kad unazad gledas na svoj zivot primjetices da se rijetko kajes zbog necega sto si ucinio. Ljudi se obicno kaju zbog stvari koje nisu ucinili. Zato vam treba biti poruka  da uradite to sto zelite! Uzivajte u sadasnjost i u svakoj sekundi sto mozete. Dajte vrijednost sadasnjost i ne dozvolite da uvijek razmisljate o buducnost ili proslost.url

Voli sebe 5.i dio “Izbjeci stanje neodlucnost (paralize)”

Stanje neodlucnost se moze u raznim jacinama pokazati. Od totalnog inaktiviteta (paralize) do lagane neodlucnost i nesigurnost. Trebas posmatrati na koji nacin se paralizujes i od kojeg osjecaja. Da li te ljutnja sprijeci da nesto kazes, osjecas ili uradis nesto? Ako je to tako, onda si usao u stanje neodlucnost. Da li se stidis toliko da te sprijecava da sretnes nove ljude, a volio bi ih upoznati? Pomaze li ti mrznja i ljubomora da dobijes cir na zeludcu ili visok pritisak?Ili da ne mozes normalno na poslu funkcionisati? Je li ne mozes spavati ili voljeti zato sto imas taj negativni “sad/u sadasnjost”-osjecaj? Ovo su sve osjecaji opisani koji dovode do stanja neodlucnosti, gdje ti kao osoba ne funkcionises kako treba ili kako bi volio.
Evo par primjera kad mozes biti u tom stanju neodlucnost, od teskih do laganih slucajeva:

  • ne mozes lijepo sa svojim partnerom ili djecom pricati iako bi to volio
  • ne mozes raditi sa nekim zadatkom sto te zanima
  • ne volis iako bi htio voliti
  • sjedis u kuci i citav dan razmisljas
  • ne ides na neki sport ili nesto sto bi volio raditi jer te uvijek nesto muci
  • ne mozes se prezentirati nekome sto te zanima
  • izbjegavas pricati sa nekim iako znas da bi mala gesta puno pomogla toj vezi
  • ne mozes spavati jer te nesto muci
  • toliko si ljut da ne mozes cisto razmisljati
  • uvrijedis ljude koje volis
  • lice ti se grci ili si toliko nervozan da ne funkcionises na taj nacin sto bi volio

U principu svi negativni osjecaji rezultiraju u nekoj vrsti paralize i samo to je vec dovoljan razlog da se toga rijesis. Ima situacija gdje negativan emotivan osjecaj daje pozitivan rezultat. Npr. kad ne das dijetetu da izleti na ulicu i izgalamis se na dijete. Tvoj ljuti glas samo potvrdjuje i daje tezinu tvojoj poruci. Kad funkcionise to se racuna kao zdrava strategija. Medjutim ako galamis na druge, ne zato sto hoces nesto da kazes, nego zato sto si uznemiren, tad si sam sebe paralizovao i vrijeme je da se odviknes toga. Da se odviknes ti stetnih osjecaja na tvoje zdravlje. (O ljutnji i nacin da svoje strpljenje produzis cu opisivati u posebnom postu kasnije)

bigstock_Action_small

 

Voli sebe 4.i dio “Izabrati zdravlje prije bolesti”

Ima dosta simptoma cijima je izvor medicinski gledano nepoznat. Glavobolja, bol u ledjima, cir na zeludcu, visok tlak itd. su samo neki fenomeni koji ljudi mogu izazvati sami sebi tako sto izaberu da budu bolesni.
Kako pisac pise, imao je pacientkinju koja je godinama, svaki dan u 16h uzimala tabletu protiv glavobolje. Svi prijatelji, poznanici, ljudi na poslu su znali za to i kako je patila. Kad joj je pisac rekao da je najvjerovatnije ona sama uzrok tome, nije mu vjerovala dok nije pocela da ubijedjuje sebe kako je ne boli glava u 16h nego u 19h, u 13h i tako dalje… dok nije skontala da je stvarno ona sama uzrok tome. Ona je ustvari htjela samilost i saosjecanje. Uspijela je na kraju cak da se tako istrenira da je mogla pomjeriti svoju glavobolju sa jedne strane glave na drugu.
Pisac pise kako postoje dokaz da ljudi mogu cak da “izaberu” tumore, gripu, reumatizam, rak itd. Polazi od toga da je mozak toliko kompleksan i da ima mogucnost da deset informacija u sekundi preradi, da ima kapacitet da se snimi 10 biliona rijeci i da tim putem moze da usmjeri svoje razmisljanje da postane zdrav ili bolestan.
Pise dalje da nije neobicno da ljudi izaberu da postanu bolesni kad stoje pred jednom teskom situacijom, jer nece da se suoce sa tom “nemogucom” situacijom.
Pisac daje primjer kako je covjek, 36g star, bio u jednom groznom braku i htio je razvod. Odlucio je 15.g jan da se razvede i dan prije se tesko razbolio. Tako je pomjerio termin, i opet se razbolio, i opet, i opet. Kad se god trebao rastaviti, on se razbolio. Dok nije shvatio da je to ustvari njegov izbor bio. Lakse mu je bilo biti bolestan nego se suociti sa stidom, strahom, nepoznatim koje dolazi nakon rastava. To se cesto desava jer u nasem drustvu smo tako odgajani da ne pravimo svoj izbor nego tudji.
Svaki dan nas bombardiraju reklame tipa”ove tablete protiv glavobolje su najbolje” i samim tim nam daju do znanja da nismo sposobni promijeniti nase zivote tako da nemamo glavobolju, nego firma X preuzima odluku i rijesava nas problem sa  tabletama protiv glavobolje. A to su GLUPOSTI!
Samo ti mozes preuzeti kontrolu nad svojim zivotom i uciniti sebe sretnim i vjezbati se da se ponasas i razmisljas onako kako ti to hoces…

FGA

Voli sebe 3.dio – “Nauciti se ne biti nesretan/nesretnom”

Tesko je promijeniti nacin razmisljanja. Ipak smo godinama ucili da razmisljamo kako razmisljamo. Sreca je nesto jednostavno, ali ne biti nesretan je vec malo teze. Kad vidis malu djecu, vidis da je sreca jedno prirodno stanje. To sto je tesko je da se rijesis svih “moranja” i “biti” koje su dodate godinama. Preuzeti kontrolu nad sobom zahtjeva svijest. Da bi na novi nacin razmisljala trebas imati svijest kako razmisljas na “stari ” nacin. Nacin razmisljanja je dosao kroz hiljade i hiljade sati, tako da ce promijeniti nacin isto tako trebati na hiljade sati. To je kao kad vozis auto, ispocetka jako tesko, a poslije vozis auto bez razsmisljanja da moras gas dati, mijenjati brzinu itd. Aktivno razmisljanje kad tad prelazi u automatsko razmisljanje. Ali da bi naucio biti ne nesretan treba jaka odluka da hoces biti sretna osoba i da istrijebis svaki mali komentar ili osjecaj koji u tebi stvara nesretan osjecaj i paralizuje tvoje JA.

Izbor-tvoja zadnja sloboda

Ako ne vjerujes jos uvijek da ti sam(a) odlucujes da budes nesretna onda razmisli o slijedecoj situaciji. Kad bi te neko izlagao fizickoj torturi do tog casa kad svi tvoji negativni osjecaji nestanu, tad bi vrlo brzo sebe ubijedila da nisi nesretna. U biti je to pitanje ” koliko si spremna izdrzati u zivotu da bi promijenila nacin razmisljanja?” Neki ljudi se jednostavno predaju i zive mizerno jer hoce da ih ljudi sazaljevaju. Drugi opet nemaju volje da nesto mijenjaju. Ovdje sama sebi postavi pitanje “hoces li da izaberes srecu, ili barem da ne budes nesretna?

Npr.

kad vozis auto i nerviras se i svakom psujes. Suvozace i sve blizu tebe napadas. I sama sebe opravdavas time da te saobracaj uvijek nervira. Svi su losi vozaci, voze sporo, nemaju pojma itd.
Ako je tako onda si navikla da sebe gledas na jedan nacin kad si u saobracaju. Ali ako sama sebe natjeras da drugacije razmisljas, da se ne zuris, da ti je ugodna voznja itd. onda ces kad tad cak uzivati u voznji…

Ovo sam cak na svojoj kozi isprobala i stvarno funkcionise!

Ovo vrijedi za sva iskustva. Svako iskustvo mozes preokrenuti tako da ti ne bude negativno, dosadno itd. Recimo kad imas dosadan sastanak onda sam sebe aktivisi na nekom drugom polju koji ti je zanimljivije. Kuj nove planove koje ce ti pomoci da izbjegnes ove dosadne sastanke u buducnost…

Koristiti svoje unutrasnje JA, na jedan aktivan nacin znaci da ispitujes te ljude i dogadjaje oko sebe s kojima imas najvece probleme, te odlucis da to promijenis tako da rade za tebe. Recimo, sjedis u restoranu i toliko je losa usluga da se pocnes zivcirati, onda razmisli zasto neces da se zivciras zbog toga sto nesto ne funkcionise na taj nacin sto ti hoces. Ti si jednostavno puno vrijednija od toga da se zivciras zbog nekog drugog, pogotovo kad tu osobu i ne poznas niti igra neku ulogu u tvom zivotu. Napravi strategiju kako da promijenis situaciju ili izadji iz restorana i odi negdje drugo. Ali NE dozvoli sebi da postanes uznemireno zbunjena. Koristi svoj mozak da radi ZA tebe, i vremenom ces postiti tu naviku da se ne nerviras oko necega sto ne ide onako kako ti to zelis…

Ili sto bi nasi stari ljudi rekli

“Cuvaj zivce, trebace ti”

166633254933495875_jxulebvx_f1

 

Voli sebe – 2. dio – Izabrati kako da se osjecas

Osjecaji nije nesto sto se samo desi, nego su osjecaji fizicke reakcije na tvoje misli. Ako znas savladati sebe emotivno, manji je rizik da udjes u “ja”- unistavajuce reakcije. Kroz koristenje silogizma (kad sa dva suda dodjes do konkluzije) mozes zapoceti proces da preuzimas svoje ja racionalno i emotivno.
Npr.
Logicno konstatiranje
1. Sud: Aristoteles je musko.
2. Sud: Svi muskarci imaju radu
konkluzija: Aristoteles ima bradu

Nelogicna konstatacija
1. Sud. Aristoteles ima bradu2. sud. Svi muskarci imaju bradu
Konkluzija: Aristoteles je musko.

Evo i za vjezbanje uma:

1. Sud: Mogu kontrolisati svoje misli
2. Sud: Moji osjecaji dolaze od mojih misli
Konkluzija: Mogu kontrolisati moje osjecaje.

1. Sud se bazira na to da samo ti kontrolises svoje misli. Ako ne vjerujes u to onda se zapitaj ko to onda radi? Tvoj sef? Tvoj(a) muz/ zena? Mama/tata? Ako je tako posalji ih na terapiji i tebi ce biti bolje, zar ne? To je normalno glupost. Samo ti svoje misli kontrolises!

2. Sud se bazira na to da su tvoji osjecaji fizicka reakcija na tvoje misli. Ako “ugasis” mozak, onda ces skroz izgubiti osjecaj. Ako npr. places povecava se  frekvenicija otkucaja na srcu ili daje otisak nekih drugih emotivnih osjecaja koje se formiraju nakon sto dobijes informaciju iz mozga. Ako se taj centar za osjecaje povrijedi na neki nacin, kao npr udarac, bukvalno mozes ostati bez osjecaja. Znaci bukvalno nikakve osjecaje ne bi imala. Mogla bi staviti ruku na vrucu ringlu i ne bi osjetila da ti se ruka pece. Znaci osjecaje samo mozes putem misli da imas.A bez “mozga” ne mozes imati misli. I tako sud 2. bazira na istini.

Konkluzija je time nezibjezna. Ako kontrolises svoje misli tako si sposobna kontrolisati svoje osjecaje. Tako da kad mislis da ljudi oko tebe cine tebe nesretnom/nesretnim to je vec onda pogresno. Cinimo sami sebe nesretnima tako sto sami negativno mislimo o dogadjajima ili ljudima. Znaci vazno je nauciti se razmisljati drugacije.

Npr. jedno nevrijeme nije samo u sebi deprimirajuci. Nego postane deprimirajuce jer sami sebi ututnjimo u glavi kako je kisa i kako je tmurno i hladno je, itd itd. Tu se treba upitati zasto izaberem da mislim tako? Je li budem vise eficientna ako tako razmisljam…

 

Odrasli smo svi u kulturi gdje smo nauceni da ne preuzimamo odgovornost za svoje osjecaje, mada je istina druga. Evo par fraza koje se cesto koriste s kojima smo odrasli:

  • Uvrijedio/uvrijedila si me
  • Ti me cinis da se osjecam nelagodnom
  • Nisam ja kriva sto tako osjecam
  • Ljuta sam, i pusti me. Necu da objasnim zbog cega sam ljuta.
  • Gadi mi se
  • Bojim se visine
  • Osramotio si me pred ljudima

Ovakvih fraza ima u nedogled. U svakoj gore spomenutoj frazi dobijas poruku kako nisi odgovorna za svoje osjecaje. Kad ovu listu prilagodimo da bude “tacna” ispada ovako

  • Ja sama sebe vrijedjam zbog toga sto sam sama sebi rekla o tvom nacinu kako reagujes na mene
  • Osjecam se nelagodnom jer sam sama sebi dopustila to
  • Ja se osjecam krivom jer sam odlucila da se osjetim krivom
  • Odlucila sam biti ljuta, jer ja u vecini slucajeva mogu da manipulisem ljude oko sebe sa svojom hujom, samo zato sto oni misle da ih ja mogu manipulisati
  • Sama sebe isprepadam visinama
  • Sama sebe sam osramotila jer sam vecu vrijednost dala tvom misljenju, nego svom, a mislila sam da ce drugi uvaziti moje misljenje vise od tvog

Ako mislis da su one prve spomenute fraze samo nacin govora -(kliseji) onda grijesis jer ako je to tako zasto onda jednostavno fraze gdje sam(a) preuzimas odgovornost za svoje osjecaje nisu postale nacin govora? To je zato sto smo u takvoj kulturi odgajani gdje se ne daje vaznost logici.

Upitajte se zasto je to tako. Kakva je to prednost da se osjecas nesretnim/nesretnom ili uvrijedjenom? I pocni razmisljati kakve misli te dovode u “ja-iscrpljujuce” (unistavajuce) osjecaje.db048b29a8c8077c95a92077c5c271da

“Voli sebe”, 1. dio “Preuzeti kontrolu nad sobom”

Imala sam susret sa par jako bliskih osoba koje inace mnogo volim ali koje su, kako da kazem, uporne toliko u nekim svojim djelima da ne vide kako se unistavaju.  Dala sam, ovoj jednoj, cak i knjigu koja se zove “Voli se” ali ta osoba jednostavno nema vremena da se naspava a kamoli da cita knjige. Toliko o temi dosadan zivot koju sam citala na samrin blog. Znam da me ove osobe ponekad i procitaju i rekla sam sebi da cu probati dio po dio ove knjige ovdje sumirati i zapisati (tipa 1 sedmicno ako uspijem :P). Da jednostavno procitaju to sto trebaju… a vala ni meni ni ostalima nije lose podsjetiti se da i sebe treba voliti…

Preuzeti kontrolu nad sobom

Jedna banalna stvar, ali kad si u toj muci teska stvar za shvatiti, je da je to tvoj zivot. Znaci samo tvoj i niciji vise. Jednog dana ce smrt doci po tebe i zato imaj uvijek na umu kako hoces da zivis svoj zivot. Onako kako ga ti stvarno hoces ili onako kako ga ostali ocekuju od tebe? Ako se aktivno ne odlucis za promjenu, zivjeces ga onako kako drugi hoce da ga zivis.

Sreca i inteligencija

Da bi preuzeli kontrolu nad sobom trebate neke mite unistiti. Jedna od njih je da se inteligencija mjeri  po tome kako si dobar u rijesavanja matematicki problema, abstraktnih jednacina ili da si visoko skolovan. Ali pravo mjerilo inteligencije je ustvari da svaki dan zivis jednim eficientnim, sretnim zivotom. Uvijek ce biti problema u zivotu, ali ako uspijes da se sa njima bocis (ne mogu se uvijek rijesiti) i ipak ostanes sretna onda si jedna inteligentna osoba.
Mozes se smatrati visoko inteligentnom osobom kad u stresnim situacijama kao npr. neki konflikt na poslu, bolest, kompromis, smrt, rat, prirodna katastrofa, nesreca itd. znas da “izaberes” kako da reagujes na taj problem. Jako mnogo ljudi to ne zna i budu ocajni, depresivni, upadaju u pasivitet ili dozivljavaju cak lom zivaca.
Najinteligentniji (i najrijedji) ljudi su oni koji ne gledaju srecu kao odsustvo problema u zivotu.
Preuzeti komandu nad sobom znaci da moras potpuno promijeniti nacin razmisljanja. A to je teesko ( samo pomislite nas klasicni balkanski fenomen koji je maltene genetski programiran kod nas (sala) “Sta ce komsija reci”). Vecina nas je naucena da automatski “osjetimo”, ili smo ljuti,  ogorceni, razocarani itd. Bitna razlika je da shvatis da TI odlucujes kako ces se osjecati. TI aktivno preuzimas kontrolu nad svojim osjecajima. A to je velika promijena u razmisljanju i jedan veliki korak naprijed kad to stvarno  bude razumijela.take-control-of-your-life

U BiH iduci put idem kao turista a ne samo u posjetu/ Next time I go to Bosnia I go there as a “real” tourist…

Kako je Ada bila bolesna, tako nisam puno nesto stigla ni pisati. Sad smo stigli i u Minhen ali ipak me vuce da nesto i o Krupi zapisem. Uvijek se pitam kako bi Krupa izgledala da se nalazi recimo u Svedskoj, Svicarskoj, Njemackoj ili Austriji. Imamo takvu nevidjenu prirodnu ljepotu a jednostavno je ne znamo, ili ne mozemo iskoristiti. Doduse mozda je i do mene. Mozda je ja ne znam iskoristiti? Recimo, gdje god drugo da krenem ja uzmem neki prospekt, progooglam situaciju, gledam sta mogu uraditi i sta mogu vidjeti. Kad idem u Bosnu, ja uvijek idem u posjetu. Znaci nikad ne idem “na odmor” ili da nesto dozivim i vidim. Cak sto vise nemam pojma sta se moze u Bosni uopste raditi. Zar to nije sramota ?? Sto je najgore, mislim da nekih barem 50% dijaspore ako ne i vise tako razmislja. Recimo ja se sa par cura onako kroz zezu sve dogovaram da odem na boot camp + mental coaching u Spaniju, ali zasto Spaniju? Pa valjda toga treba biti u Bosni pa da iskombinujem rodbinu + trening? Ono tipa 5 dana samo treninga (za pocetnike :P), masaze, dobra hrana. Bilo bi super cuti koji restorani su must (pretpostavljam u vecim gradovima) ?!  Imam isto san da odem na neki golf kurs gdje mogu napokon green card dobiti (mada ne mogu da zamislim da toga ima kod nas :/ (moracu to google) ). A da i zaboravila sam, Una + ronjenje = mocno. Zar stvarno nema neki program kod nas da se to sve nekako zadovolji?  Idem ponovo dole za ljeto pa bi bila super prilika da barem jednom u zivotu odem u Bosnu kao “pravi” turista 🙂

A ovo ljudi moji je ispred moje kuce, dusa me zaboli kad moram ici…(cak se moze i boot camp ovdje imati :P)

Past few days Ada was sick so I didn´t have time to write anything. We are now back in Munich but still I feel I want to show you the beauty in front of my house in Bosnia. I always wonder how Bosanska Krupa would look like if it was located in Switzerland, Germany, Austria or Sweden? The bosnians have such beautiful landscape but somehow they are not able to (positively) use it and make a touristic place out of it. Maybe it is also just me. I mean everywhere I go I check out the place before. I check what things I can see, what things can be done, where to eat, where to get for example a hamam and so on. When I go to Bosnia I just go for a visit. I never go as a tourist. I even do not know what things can be done there. It is actually quite embarrassing when I think of it. I always talk about going to some boot camp in Spain, or some golf course trip (which honestly, I believe isn´t even existing in Bosnia), diving (Una is absolutely fabulous for diving) .  But then why go to Spain? There should be something like that in Bosnia too where I can then combine visiting relatives with doing sports? Something like 5 days sports, great massage, excellent food. I don´t even know if there are any “must” do restaurants. If that exists at all? In any case, next time I go to Bosnia would be great opportunity for me to go there as a “real ” tourist 🙂

The pictures are from my garden and the islands (ade) next to my house.