Osjecaji nije nesto sto se samo desi, nego su osjecaji fizicke reakcije na tvoje misli. Ako znas savladati sebe emotivno, manji je rizik da udjes u “ja”- unistavajuce reakcije. Kroz koristenje silogizma (kad sa dva suda dodjes do konkluzije) mozes zapoceti proces da preuzimas svoje ja racionalno i emotivno.
Npr.
Logicno konstatiranje
1. Sud: Aristoteles je musko.
2. Sud: Svi muskarci imaju radu
konkluzija: Aristoteles ima bradu

Nelogicna konstatacija
1. Sud. Aristoteles ima bradu2. sud. Svi muskarci imaju bradu
Konkluzija: Aristoteles je musko.

Evo i za vjezbanje uma:

1. Sud: Mogu kontrolisati svoje misli
2. Sud: Moji osjecaji dolaze od mojih misli
Konkluzija: Mogu kontrolisati moje osjecaje.

1. Sud se bazira na to da samo ti kontrolises svoje misli. Ako ne vjerujes u to onda se zapitaj ko to onda radi? Tvoj sef? Tvoj(a) muz/ zena? Mama/tata? Ako je tako posalji ih na terapiji i tebi ce biti bolje, zar ne? To je normalno glupost. Samo ti svoje misli kontrolises!

2. Sud se bazira na to da su tvoji osjecaji fizicka reakcija na tvoje misli. Ako “ugasis” mozak, onda ces skroz izgubiti osjecaj. Ako npr. places povecava se  frekvenicija otkucaja na srcu ili daje otisak nekih drugih emotivnih osjecaja koje se formiraju nakon sto dobijes informaciju iz mozga. Ako se taj centar za osjecaje povrijedi na neki nacin, kao npr udarac, bukvalno mozes ostati bez osjecaja. Znaci bukvalno nikakve osjecaje ne bi imala. Mogla bi staviti ruku na vrucu ringlu i ne bi osjetila da ti se ruka pece. Znaci osjecaje samo mozes putem misli da imas.A bez “mozga” ne mozes imati misli. I tako sud 2. bazira na istini.

Konkluzija je time nezibjezna. Ako kontrolises svoje misli tako si sposobna kontrolisati svoje osjecaje. Tako da kad mislis da ljudi oko tebe cine tebe nesretnom/nesretnim to je vec onda pogresno. Cinimo sami sebe nesretnima tako sto sami negativno mislimo o dogadjajima ili ljudima. Znaci vazno je nauciti se razmisljati drugacije.

Npr. jedno nevrijeme nije samo u sebi deprimirajuci. Nego postane deprimirajuce jer sami sebi ututnjimo u glavi kako je kisa i kako je tmurno i hladno je, itd itd. Tu se treba upitati zasto izaberem da mislim tako? Je li budem vise eficientna ako tako razmisljam…

Odrasli smo svi u kulturi gdje smo nauceni da ne preuzimamo odgovornost za svoje osjecaje, mada je istina druga. Evo par fraza koje se cesto koriste s kojima smo odrasli:

• Uvrijedio/uvrijedila si me
• Ti me cinis da se osjecam nelagodnom
• Nisam ja kriva sto tako osjecam
• Ljuta sam, i pusti me. Necu da objasnim zbog cega sam ljuta.
• Gadi mi se
• Bojim se visine
• Osramotio si me pred ljudima

Ovakvih fraza ima u nedogled. U svakoj gore spomenutoj frazi dobijas poruku kako nisi odgovorna za svoje osjecaje. Kad ovu listu prilagodimo da bude “tacna” ispada ovako

• Ja sama sebe vrijedjam zbog toga sto sam sama sebi rekla o tvom nacinu kako reagujes na mene
• Osjecam se nelagodnom jer sam sama sebi dopustila to
• Ja se osjecam krivom jer sam odlucila da se osjetim krivom
• Odlucila sam biti ljuta, jer ja u vecini slucajeva mogu da manipulisem ljude oko sebe sa svojom hujom, samo zato sto oni misle da ih ja mogu manipulisati
• Sama sebe isprepadam visinama
• Sama sebe sam osramotila jer sam vecu vrijednost dala tvom misljenju, nego svom, a mislila sam da ce drugi uvaziti moje misljenje vise od tvog

Ako mislis da su one prve spomenute fraze samo nacin govora -(kliseji) onda grijesis jer ako je to tako zasto onda jednostavno fraze gdje sam(a) preuzimas odgovornost za svoje osjecaje nisu postale nacin govora? To je zato sto smo u takvoj kulturi odgajani gdje se ne daje vaznost logici.

Upitajte se zasto je to tako. Kakva je to prednost da se osjecas nesretnim/nesretnom ili uvrijedjenom? I pocni razmisljati kakve misli te dovode u “ja-iscrpljujuce” (unistavajuce) osjecaje.

Imala sam susret sa par jako bliskih osoba koje inace mnogo volim ali koje su, kako da kazem, uporne toliko u nekim svojim djelima da ne vide kako se unistavaju.  Dala sam, ovoj jednoj, cak i knjigu koja se zove “Voli se” ali ta osoba jednostavno nema vremena da se naspava a kamoli da cita knjige. Toliko o temi dosadan zivot koju sam citala na samrin blog. Znam da me ove osobe ponekad i procitaju i rekla sam sebi da cu probati dio po dio ove knjige ovdje sumirati i zapisati (tipa 1 sedmicno ako uspijem :P). Da jednostavno procitaju to sto trebaju… a vala ni meni ni ostalima nije lose podsjetiti se da i sebe treba voliti…

Preuzeti kontrolu nad sobom

Jedna banalna stvar, ali kad si u toj muci teska stvar za shvatiti, je da je to tvoj zivot. Znaci samo tvoj i niciji vise. Jednog dana ce smrt doci po tebe i zato imaj uvijek na umu kako hoces da zivis svoj zivot. Onako kako ga ti stvarno hoces ili onako kako ga ostali ocekuju od tebe? Ako se aktivno ne odlucis za promjenu, zivjeces ga onako kako drugi hoce da ga zivis.

Sreca i inteligencija

Da bi preuzeli kontrolu nad sobom trebate neke mite unistiti. Jedna od njih je da se inteligencija mjeri  po tome kako si dobar u rijesavanja matematicki problema, abstraktnih jednacina ili da si visoko skolovan. Ali pravo mjerilo inteligencije je ustvari da svaki dan zivis jednim eficientnim, sretnim zivotom. Uvijek ce biti problema u zivotu, ali ako uspijes da se sa njima bocis (ne mogu se uvijek rijesiti) i ipak ostanes sretna onda si jedna inteligentna osoba.
Mozes se smatrati visoko inteligentnom osobom kad u stresnim situacijama kao npr. neki konflikt na poslu, bolest, kompromis, smrt, rat, prirodna katastrofa, nesreca itd. znas da “izaberes” kako da reagujes na taj problem. Jako mnogo ljudi to ne zna i budu ocajni, depresivni, upadaju u pasivitet ili dozivljavaju cak lom zivaca.
Najinteligentniji (i najrijedji) ljudi su oni koji ne gledaju srecu kao odsustvo problema u zivotu.
Preuzeti komandu nad sobom znaci da moras potpuno promijeniti nacin razmisljanja. A to je teesko ( samo pomislite nas klasicni balkanski fenomen koji je maltene genetski programiran kod nas (sala) “Sta ce komsija reci”). Vecina nas je naucena da automatski “osjetimo”, ili smo ljuti,  ogorceni, razocarani itd. Bitna razlika je da shvatis da TI odlucujes kako ces se osjecati. TI aktivno preuzimas kontrolu nad svojim osjecajima. A to je velika promijena u razmisljanju i jedan veliki korak naprijed kad to stvarno  bude razumijela.