Aruba

Dugo ne pišem, i bijaše mi malo žao da nisam Arubu ni spomenula. To je jedna od mojih životnih želja koje se već godinama vuku… i to je zapravo bio razlog zašto sam pristala da se preselim u SAD na koju godinu 😀
Prošle godine u decembru smo preskočili put u hladnu Evropu i okrenuli nos prema Karibima, ne bili sebi digli nivo malo. Kad ćemo ako ne sada?

Aruba je ostrvo blizu obale Venecuele. Ima fantastično vrijeme i plaže kao i snova. Takođe leži izvan pojasa uragana, što ovo ostrvo čini odličnim za posjećivanja u bilo koje doba godine.

Noćili smo u tad novom hotelu Radisson. Hotel je bio toliko nov da kuhinja nije čak ni uključena bila…to nas je koštalo dobrih para jer smo “morali” svaki dan ručak i večeru po restoranima da jedemo😂. Ako ikad odete u Arubu, planirajte pofin dio novca za hranu…

Što me pravo šokiralo kad smo stigli na Baby beach je bio pogled na jednu RAFINERIJU nafte?? Baby beach je inače jedan mali zaliv, gdje nije toliko duboka voda tako da su se djeca tu kupala, hem “Baby”. Rafinerija je danas zatvorena, ali se toj obali i dalje ne smije približiti. Pretpostavljam da je to sve zagađeno i da nije baš adekvatno sanirano. Ja, ni dan danas, ne mogu da shvatim koji moraš biti tip čovjeka, da postaviš rafineriju na Arubskim plažama gdje se djeca kupaju…

Jedna stvar koja je upadljiva bila, a koja se naravno ne postavlja baš na svoj instagram je da su neke plaže pune smeća. Struje to smeće izbace i tek se onda može malo pretpostaviti koliko su naša mora ustvari zagađena.

Kad smo već na toj temi, druga upadljiva stvar je, morala sam to potvrditi od lokalnih ljudi, da nivo mora raste. Na mnogo mjesta se vide drveća u vodi stoje, par metara od plaže odaljena. Osušena, kao neke statue koje pokazuju budućnost mnogih mjesta koji su na morima. Iako lijepo izgleda, bićemo sretni ako Aruba ostane ostrvo slijedečih 30-tak godina. Sve mi se čini da će Arubu more progutati i da će ostati samo jedna lijepa uspomena, sjećanje na sve što smo imali.

Onako malo smiješna informacija što su nam ispričali na ostrvu…. znate onaj predivni pjesak što je sitan kao brašno i u kojem možeš da satima samo čaprkaš nogama… to su ustvari fekalije od riba 😀

U Arubi smo naučili da je “supa od Iguana” domaće jelo koje su, srećom, zabranili. Znači to bi bila supa od guštera. A Iguana gušter je kao jedan mini-dinosaur. Fantastično stvorenje koje treba da živi a ne da ga ljudi jedu.

I za kraj, mislim da nisam ljepši novac vidjela nego Arubske Funte. Pogledajte i sami odlučite.

Toliko od mene… do slijedećeg puta 💕

“Life coach”- moje iskustvo -1.i dio

Pretpostavljam da svaki čovjek barem jednom u životu doživi onu crnu rupu kad mu nije ni dočega. U tom momentu ne vidi nikakvo rješenje. Problem te konzumira. Život i misli se počnu vrtiti oko tvog negativnog osjećaja. A problem u biti nije definisan osim što se mizerno osjećaš.

Ja sam ušla u takvu fazu nakon mog doktorskog. Trajalo je dugo i eskaliralo je kad sam zatrudnila..

Upala sam u situaciju gdje nisam više znala ni šta hoću, niti šta me čini sretnom. Nekako mi je sve postalo svejedno i polako sam tonula u tome. Veza sa mužem je bila katastrofalna. Kad sam sa njim pričala nije absolutno razumio problem (što razumijem sada, ni meni nije moj problem bio jasan). Njemu je moj problem bio banalan a meni je svijet bio jedna velika crna rupa iz koje se ja probavam izčupati.

Radila sam testove na internet ono tipa da li si depresivna. Svaki put sam dobila odgovor da se javim doktorima i tražim pomoć. Ali ipak nisam. Nekako to nisam mogla prevariti da MENI treba pomoć. To je udar na ego tipa nisam luda. Isto moje razmišljanje je bilo “ofarbano” od moje okoline, neću reći odgoja jer nije baš da smo pričali o “takvim ” stvarima kod kuće. Bila je to neka vrsta bosanskog mentaliteta da si slabić i “poremećen” ako ti treba “neko drugi da riješi “tvoj” problem “. Švedi i Njemci su tu puno otvoreniji.

To mišljenje da možes sam svoj problem riješiti me tako nervira jer ako te ruka boli ideš kod doktora. Ne čekaš da se “samo” riješi.
Zašto se tako ne razmišlja i o našem duhovnom stanju? Zašto ta sramota i odbojnost prema duševnim problemima? Da smo otvoreniji kao društvo znam bar 3 osobe koje bi i danas najvjerovatnije bile žive i čije familije ne bi trebale da dožive nevjerovatne tragedije samo zato što je društvo učahureno i izkompleksirano.

Da skratim priču odlučila sam, po preporuci, da odem kod jednog “life coacha”. Bilo mi je glupo platiti 100€/h, ali eto obećala sam otići bar jednom. Sad kad gledam unazad to su najbolje investirane pare u mom životu! Tako da ako samo pomislite da vam treba neka pomoć onda je tražite. Novac ćete ionako potrošiti.
Kad tražite life coacha gledajte da su certificirani. Meni je jedna life coach rekla da gledam life coach koji su certificirani od “international coaching federation”. U Švedskoj i Njemačkoj su aktivni, ne znam za Bosnu.

Prvi put kad sam otišla kod life coacha se i ne sjećam puno. Mozak mi je bio kao vata. Šta me god pitala ja nisam znala odgovoriti. Osjećala sam se kao tele koje gleda u šarena vrata. Pričale smo dugo i dobijem prvi zadatak da uradim.
Malo sam se iznenadila (i iritirala) jer sam mislila da će to biti odem tamo, malo pričam, i problem se riješi. Nisam baš očekivala da se sama moram potruditi i za to još platiti 100 Eura.

Zadatak koji sam dobila je bio “jednostavan”. Life coach mi je rekla- “Zapiši 10 vrijednosti koje su ti bitne!”.

Tipa zdravlje, familija, novac, lojalitet itd.

Zadatak se ispostavio jako, jako težak. Prvo mozak mi je bio kao vata. Nisam znala ni šta hoću, ni šta mislim. Sve mi je bilo naporno. Sve veselje je nestalo. Život se osjećao nekako bezvrijedan. I u tom svemu ja ću pisati neke vrijednosti. Ali haj da vidim i to.

Life coach mi je rekla da kad zapišem te vrijednosti da ostavim tu listu da se “slegne”. Nakon dvije sedmice da isti zadatak uradim. I tako to dok na kraju ne zapišem iste stvari svaki put.
Znači zapiši 10 najbitnijih vrijednosti u svom životu. Je li to familija, zdravlje, lojalitet, novac, iskrenost itd. Budi prema sebi iskrena.

Trebalo mi je dva ako ne i tri mjeseca da napišem listu.

Ako niste već zapisali svoje vrijednosti onda vam preporučujem da to uradite.
A u drugom dijelu ću napisati šta da uradite kad taj zadatak završite 🙂

Puno pozdrava



Happy new year ! / Sretna nova 2016 godina

I feel that 2015 passed by very fast. The day we celebrated Ada´s first birthday feels like yesterday.
My private goals from last year, I partly fulfilled or partly missed. Depending on how one looks at it. The most important goals at least I fulfilled and these are:

  • To see a new place: I made a list (old post) with 10 destinations that I would love to see. This year I visited Istanbul and St. Petersburg. My dream is fulfilled. I also fell in love with Istanbul. Such a beautiful city it is. St. Petersburg was also a wonderful experience.
  • Reading books: I hope I can read more books this year but last year my favorite book was “What if” written by Randall Munroe.
  • I wrote a tale that my niece Zoe liked 😀
  • Happiness: I was happy most of the time
  • I was with my daughter
  • The only thing I completely missed was the sport. This year I will try to do sports regularly 😛

My goals for this year:

  • Move to a bigger apartment and looks like to a new town.
  • Visit a new place. This year I hope to go to Scotland and/ or Iceland.
  • Be with friends and family
  • Be happy
  • Be with my daughter2192 (2)

2015 je prosla bas brzo meni. Osjeca se kao jucer da smo slavili Adin prvi rodjendan.

Moje privatne ciljeve od prosle godine sam djelomicno ispunila ili profulila. Zavisi kako to neko gleda. Najbitnije sam sebi ispunila

  • Vidjela sam novo mjesto:  Ispisala sam sebi listu (stari post) od 10 mjesta koje bih voljela vidjeti. Bila sam i u Istanbulu i u St. Petersburgu. San mi je ispunjen.  Zaljubila sam se u Istanbul, a i St. Petersburg je bio divan. 20150621_224223
  • Citala sam koliko sam mogla knjiga od kojih mi se najvise dopala “What if” od Randall Munroe.
  • Napisala sam jednu djeciju pricu koja se cak svidjela Zoe 😀
  • Bila sam vecinom vremena sretna
  • i bila sam sa kcerkom
  • jedino sto me fulilo sto se nisam nikako bavila sportom

Moji privatni ciljevi ove godine

  • preseliti se u veci stan i u novi grad kako sve izgleda
  • otici negdje gdje nisam prije bila, Skotska i Island mi leze visoko na listi
  • vise citati
  • druziti se familijom i prijateljima
  • biti sretna
  • biti sa kcerkom

nova

 

Multitasking

Is multitasking the new way of becoming inefficient? The whole time I am reading in papers, watching TV , listening to the radio and all of them are making a hype of this fantastic thing multitasking. We are a multitasking generation. We try to do multiple tasks at once. At work we try to finish phone calls as we read or write mails, at home we try to take care of the children as we finish of bills, (or read something at our smartphones), we listen to a person explaining something to us while we are solving another problem and so on. But is it really good for us to be multitasking? Is it possible at all?
Actually, studies show that multitasking is not beneficial for your brain. Many researchers believe that when the brain works at a given task, it creates a sort of “bottleneck” where the brain will ideally take a moment to plan before approaching a given task. However, when people attempt to juggle multiple tasks at once, the brain needs to restart and refocus with each given task, thus leaving greater room for error with each new addition to the cognitive workload.

One thing we should remember is that we are not machines. We cannot process several “programs” at once. So instead of multitasking try to start streamlining your work habits. People use the to do list to write down all the tasks we are supposed to do…ever,  but try to make a manageable “to do”- list and turn it in a “today”-list with all the tasks you are supposed to do in one day. This helps you strain yourself and avoid over-tasking and you will manage to devote your focus, time and energy efficiently one task at a time…Good luck 😀multitasking-is-making-you-dumb-infographic

Je li multitasking novi način da postanemo neefikasni? (Koliko god razmisljam ne mogu da se sjetim rijec multitasking (izvrsavati vise zadataka istovremeno) na bosanskom. Da li to uopste postoji kod nas? :D)
Cijelo vrijeme čitam u novinama, gledam na TV, slušam radio i bas svi spominju multitasking kao jednu fantastičnu stvar.
Mi smo jedna ”multitasking” generacija. Pokušavamo učiniti sto više zadataka odjednom. Na poslu se trudimo da završimo telefonske pozive dok citamo ili pisemo mailove, kod kuće pokušavamo da se brinemo o djeci dok rijesavamo račune (ili čitamo nešto (kao) pametno na telefonima), slušamo osobu sto nesto objašnjava a u sebi razmisljamo  kako drugi problem rijesiti i tako dalje.  

Dali je stvarno dobro za nas da budemo ”multitasking”? Da li je moguće istovremeno vise zadataka rijesavati?

Istraživanja pokazuju da multitasking uopste nije korisno za ljudski mozak. Mnogi istraživači smatraju da kada mozak radi na jednom datom zadatku, taj proces stvara neku vrstu “uskog grla” gdje je mozgu potreban trenutak planiranja prije nego što se zada novom zadatku. Međutim, kada ljudi pokušavaju da žongliraju sa više zadataka odjednom, mozgu treba vremena i energije da se ponovo ”pokrene” i refokusira na svakom novom zadatom zadatku, ostavljajući tako više prostora za greške sa svakim novim kognitivnim opterećenjem. 

Jednu stvar koju trebamo zapamtiti je da nismo masine. Ne možemo istovremeno obradjivati vise”programa/zadataka”. Dakle, umjesto da istovremeno radimo vise zadataka, eksperti predlažu da uradimo ”racionalizaciju” naše radne navike. Ljudi koriste “to-do” (za-uraditi) liste da napišu sve moguce zadatke koje trebaju uraditi, umjesto da pokušaju napraviti jednu realnu “za-uraditi” – listu i pretvoriti je u “danas” –listu sa samo tim zadacima koje mogu u jednom danu zavrsiti. Ovo, kazu eksperti, pomaže da ne pretjeras i tako izbjegnes da na sebe preuzimes previse zadataka da radis. Samim tim se uspjes fokusirati, iskoristiti svoje vrijeme i energiju efikasno tako sto jedan po jedan zadatak zavrsavas….Odoh sad svoju listu da pisem 🙂39cf911

Jer sam zasluzila!

Kako Ada raste tako sam sve vise pocela razmisljati o odgajanju djece. Kako odgojiti dijete? Da bude sretna, uspijesna , samostalna, bezobrazna, puna sebe, egoista, da dijeli itd. Sta je ustvari dobar odgoj? KAKO odgojiti?

To me dovelo u situaciju da se sjetim diskusija o odgoju i kako neki ljudi odgajaju djecu tako da ih tuku (?). Inace u nasoj familiji nikad se djeca nisu tukla, (pardon roditelji djecu nisu tukli a mi smo se medjusobno tukli dok nismo skontali da je brat najjaci).
Sjecam se kad smo bili kao djeca kod jedni prijatelja. Oni su drzali motku na stoku od vrata. Kad nesto urade sto nije bilo po ceifu odraslih, djeca su bila motkom istucena. Recimo meni to prosto neshvatljivo bilo (i ostalo) zasto djeca tu motku ne slome. Jos bolji mi je fazon bio kad im roditelji kazu -“eh sad ces ti sam izabrati motku sa kojom ces biti b´jen“. Ili “mene je mati cipelama gadjala kad se naljuti!” (?).
Drugi dozivljaj je bio kad sam nenajavljena dosla kod prijateljice koja je bila tako izmlacena od njezine mame da mi se to za sva vremena u mozak uprzilo. Znaci mati ju je napucala kao fudbalsku lopticu da je ona izletila iz stana u hodnik zgrade. Ni dan danas to ne priznaje, tako da pretpostavljam da je to bilo po obicaju. Druga je opet dobila telefonski katalog u glavu da je pala u nesvijest itd itd.
I znate sta je najgore u toj prici? SVAKO od ove djece uvijek kazu da su to ZASLUZILI!!! loreal
(Kao iz reklama za L´Oreal: Because I´m worth it… i onda onaj tupi osmijeh)

Kad se toga sjetim huja me uhvati. Svako od njih sam pitala sta je uradilo da to zasluzi. Svako je odgovorilo “ne sjecam se“. Znaci ocigledno taktika izivljavanja po djeci nije funkcionisala!

barnaga (slika odavde)

Sta vi mislite o odgoju djece? Kako treba ustvari odgajati djecu? Jesu li vas tukli i da li vi tucete danas svoju djecu? Da li vas se djeca boje ili respektuju?  Imate li neke prijedloge sta uraditi / ne uraditi? Jeste li se ikad za nesto pokajali? Kako ste/ jeste li se izvinili?

happy-quotes-768

 

 

 

Arrived in Munich / Stigla u Minhen

I love Stockholm Airport just because they have these buggies you can borrow without having to call the company and ask for a buggy 3 weeks in advance. Very practical 🙂 Luckily my father helped us out with the luggage.
20150312_094710

Inace volim Stockholmski aerodrom samo zato sto se tamo mogu pozajmiti djecija kolica bez da 3 sedmice prije moras zvati aviokompaniju da narucis obicna kolica. Jako prakticno 🙂 Srecom mi je tata pomogao sa prtljagom.

Before boarding the plane I managed to take a photo of my daughter where it looks like her eye squints :P.

20150312_102130

Prije ulaska u avion sam uspijela Adu uslikati tako da izgleda kao da su joj krive oci 😛

In the air I had a screaming monster in my knee for the first hour, but afterwards I had a cute (=sleeping) little baby
20150312_121403

Na putu sam prvih sat vremena imala malo deriste, ali poslije sat se pretvorila u slatku (=spavajucu) malu bebu.

And finally Ada and me arrived at the Munich airport..:D  (it is written in arabic because there are a lot of veeery rich arabic tourists coming)

20150312_132635

I napokon smo Ada i ja stigle na minhenski aerodrom…:D (a ovo je na arapskom Pisano jer imaju jako puno vrlooo bogatih arapski turista)

 

 

Pizzza

Dogovorim sestrom  da  odemo zajedno na “lunch” (rucak). I odlucimo  otici  na pizzu. Narucimo  nesto  jako komplikovano  tipa  sir, rakove i sampinjone. I to zeznu. Donesu neku  skroz lijevu pizzu. Vec sam tu pretpostavljala na sta  ce to ici. Dobijemo napokon pizzu i onako  gladne probamo najgoru pizzu u svedskoj. Eh sad, kako  je moguce da neko  sa tako losom hranom opstane u toj  bransi?Razmisljam  kad vidim koji  ljudi  uopste  imaju  firme ili  neke poslove…za neke bih  rekla ne znaju se kruha najesti  a ovdje  lupaju milione. Bilo  bi zanimljivo  neku studiju  o tome procitati. Ko, kako i zasto uspije. Ili drugim  rijecima  zasto  JA nemam firmu i lupam  milijone…I jedan mali osmijeh za raju…20150305_140503

Spinovanje (Priming)

Napokon nakon par sedmica jake prehlade da i ja sebi dodjem. Sad se nadam da ce trajati duugo do slijedece prehlade… Kako sam bila prehladjena tako nisam imala volje nizasto, pa ni pisati. U medjuvremenu je Ada dobila cak i 5.i zub. Ko bih rekao. Ni njoj nije bas najlakse bilo, te temperatura, te kasalj, te pun nos itd itd. Uglavnom sad smo puni nove energije juhu 🙂

“Citam” (kad stignem procitam 1 stranicu) jako interesantnu knjigu (Thinking fast and slow). täna nabbtRadi se u biti o drustvenoj nauci. Vec mi je izpocetka fascinantno kako se ljudi uopste bave takvim stvarima. Nije to sad recimo biologija pa da vidis crno na bijelo koji je rezultat(mada ni to nije istina), nego sve moras tumaciti.

Uglavnom, ima jedan fenomen- spinovanje (priming na eng.) koji je jako zanimljiv. Znaci kad se ljudi eksponiraju raznim rijecima kao npr. “EAT (jesti)”, onda ce kad vide rijec s_p prije pomisliti na SOUP (supa) nego na SOAP (sapun). Isto tako ako vide rijec WASH (prati) prije nego sto pogledaju S_P onda ce pomisliti na SOAP, prije nego na SOUP. Ako pomislis na rijec jesti onda si mentalno i podsvjesno vec pripreman na razne stvari koje asociraju na hranu npr, viljuska, tanjir, gladan, debel itd.
Naucnici su proveli eksperiment gdje su 2 grupe studenata pustili da prave recenice  od raznih dati rijeci. U jednoj grupi su pola rijeci bile asocirane sa starost(rijec  starost  nije bila napisana) , kao npr siv, bore, zaboravlja, Florida. Poslije toga su pustili studente da prosetaju do druge sobe i mjerili su vrijeme koliko im to traje. Studenti koji su radili sa rijecima koje asociraju na starost su bili sporiji nego ostali. Ovaj fenomen da misao utice na radnju se zove idiomotoricni efekat.

 

Ovo je dosta vazno kad se glasa. Koliko mi stvarno sami izabiramo a koliko smo od drugih navedeni kako da glasamo? Npr. pokazali su ako se na izborima glasa u jednoj skoli, tad je veca vjerovatnoca da ljudi glasaju za partije koje su za poviseno financiranje skolovanju..To me podsjeti  na izreku/pitanje  “jesi li siguran da mislis ono sto mislis?” ali se nikako ne mogu sjetiti ko je to napisao :/

Naucnici su dalje pokazali ako smo spinovani na novac postanemo samostalniji, sigurniji u sebe i veci egoisti. Sto dovodi pitanje kakvo cemo postati drustvo kad se sve oko nas radi o parama ?

Ili moje pitanje, kakvo cemo drustvo biti ako smo negativno spinovani za neke religiji. Recimo ako napisem  rijeci religija, zena, zapadnjaci vec citaju kako je zena podtlacena u islamu iako ga niko nije spomenuo.

Znaci u biti je spinovanje jedno perfektno sredstvo za manipulisanje … ako se tacno koristi…

 

the-first-priming-experiments-21233799