Kako citam neke postove ima ti interesantnih tema i likova. Mislim da bi bilo interesantno staviti nepocesljanog na podiji da diskutuje sa alkemicarom 🙂 Nesto mi pade ova pjesma na pamet, najjaca politicka pjesma svih vremena a i fina za poslusati… Zamislite…da ima cak i sa prevodom 🙂
Nase majke umjesto da su ovakve haljine pravile i prodavale ih za neke bolesne sume ili su pravile stolnjake koje vecinom stoje u saharama… Et´sta znaci znati se prodati 😛
Instead of making this kind of clothes and sell it expensively our grandmothers made table cloths that are now hidden in old lockers..
Chloe
Emilio Pucci
Emilio Pucci
H&M
Well this one was out of context, but I liked it 🙂
Ova je malo ispala iz teme, ali mi se svidja 🙂
Uvijek slusamo u debatama kako se sve treba privatizovati “jer nije dobro ako drzavne firme imaju monopol na trzistu” ali sta se desava iza scene se cesto zaboravi. Meni to izgleda kao oligopol, ako se moze tako nazvati igru sa 4 igraca. Kad bi izabirala izmedju korporacijski oligopolom ili drzavnim monopolom, radije bih imala drzavni monopol. Tad barem znam da bi pare isle nazad drzavnu kasu i mogle bi se koristiti za skole, puteve i tako dalje. ovdje su par dobri slika od Chris Miles koje pokazuju ko ustvari vlada svijetom… Sto se tice kontrole medija sjetila sam se jedne poslovice, ne mogu da se sjetim od koga je, koja pase u kontekstu
Jeste li sigurni da mislite ono sto mislite?
Prehrambrena industrija / Food industry
Bankarski sektor / Bank sector
Media
We always hear in political debates about how everything should be privatized “because it is not good when the state has a monopoly on the market” but what is actually happening behind the scene is often forgotten. Here are some picture of Chris Miles showing who is really ruling the world…And to me it looks pretty much as oligopoly, if you can even call it when only 4 players are in the round. If I could decide between corporation oligopoly or public monopoly I think I would prefer the public one. Then I at least know the money will return to the state and its schools, infrastructure and so on… Regarding the control of media there is this proverb that I came to think of, but cannot remember from whom it is, that fits to the picture…
Kako me zamoli RA da napisem jednu pricu o faktoidima iz knjige koju trenutno citam, kontala sam prvo koju. I skontala da jako malo ljudi ustvari zna odakle rijec Nazi (naci) dolazi. Vecinu koje pitam odgovaraju od Nationalsozialistiche Deutsche Arbeiterpartei. To jeste danas skracenica te partije, ali dugo prije toga se ta rijec mogla cuti, pogotovo u juznoj Njemackoj. Nazi se koristilo kao nadimak onima koji su se zvali Ignatz (Ignaz), ili o njemcima iz Austrije ili iz Böhmen (gdje je ime Ignatz cesto), koristilio se isto kao opsta oznaka Austrijsko-Madjarski vojnika. Rijec nazi se trebala paziti kako se koristi jer se mogla isto koristiti pogrdno kao idiot, glupan itd. Tako se ova rijec prvi put pocela politicki siriti, vjerovatno dodatno tome sto je Adolf bio iz Austrije. Nacisti su neko vrijeme probali da rijec nazi, naprave “svojom”, tako da se te negativne asocije neutraliziraju, medjutim im to nije uspijelo. slika nazi
Isto tako pisac (Peter Olausson) nigdje nije nasao dokumente gdje stoji da je Hitler ikada koristio rijec “Nazi”. Najstariji dokument u engleskom ili svedskom jeziku, gdje pokazuje da se koristi rijec nazi je od 1930. Tad su Hitler & Co dovoljno dizali frku da se po svijetu primjete i da se kvalifikuju za Nazi kao skracenicu.
Primjer na jedno pre-hitlerovo koristenje rijeci “nazi” je bavarska komedija “Bayerische Komödie in 4 Akten”: Der Schusternazi (“Naci-obucar”) od Ludwig Thoma iz 1906. U toj komediji obucar Ignatz Stanglmayer naslijedjuje veliko bogatstvo i mijenja stare prijatelje za nove. Novi prijatelji posjeduju zemlju u Rusiji koju oni obucaru prodaju za “prijateljsku cijenu”…und so weiter
Uleti na jedan jako koristan svedski blogo raznim vrstama skladistenja (ja mislim da se tako zove). Kad sam procitala clanak “koliko treba imati posteljine kod kuce” , moram reci da me to zainteresovalo, jer u nasoj familiji mi imamo fetis posteljine. Mislim, bez da pretjeram, da bi komotno mogli hotel opremiti postaljinom. Normalno, to sve uzima i prostor, i vremena za pranje i peglanje,. Uglavnom postavljeno je pitanje “koliko ustvari treba postaljine imati u kuci“?
Prvo polazi od toga koliko cesto peres ves…
Evo primjera: Mijenjasposteljinusvake sedmice. Peres jesvake drugesedmice. Toznači da možeteimatidvije posteljine prljave za pranje, ako ne peres između,a ondamoras imatinajmanje triposteljine. Akoimateprevišeposteljine koja prljava ceka da se opere onda treba optimirati ciklus pranja. Dakle,zaista sudovoljne samo tri posteljine po krevetu ( a ne 15 kao sto mi imamo)
A ondadolazisljedeći korak– rasčistiti. Koje posteljine zadrzati?
Prvo,izsortiraj posteljinu koja ti se ne svidja. Iako je ta posteljina bila poklon. Zivot je prekratak da sakupljas stvari po stanu koje ti se ne svidjaju. Na kraju krajeva tvoj je dom i ti moras odlucuti sta ces imati u kuci a sta neces. Razciscavaj dok ne budes imala dovoljno posteljine i ostavi jos koju da imas kad dodju neki gosti.
Ova postaljina koju ste izsortirali nju ili poklonite ili bacite! Ako je bacite, bacite na tacno mjesto da ne zavrsi u prirodu.
A drugi savjet je da jastucnice odmah urolate sa posteljinom, tako da odmah imas i jedno i drugo pri ruci…
I ovako to izgleda kod nekih…U jednoj ladici sve posteljine za kuce… u mojim ocima prosto nevjerovatno 😀
Btw. Kupila sam novi usisivac kako je nas stari otkazao. Ko bi rekao da moze toliko biti tehnologije u usisivacu? Samo mi jos treba robot da usisava 😛 Kupili smo neki Dyson koji je kao super. Mada meni je iskreno preglasan…sto me podsjeti…
Kad je moj muz usisavao ispod kreveta, tako se zavukao ispod kreveta sa glavom da je Ada, kad ga vidjela, pocela da histericno vristi. Prepala se kako joj tata nema glave (?).. Meni je potrcala sva uzpanicarena dok se njezin tata nije izvukao i vidjela je da tata ipak ima glavu i onda se blijedo nasmijesila… Haj ti znaj sta se u djecijem mozgu mota 😛
We bought a new vacuum cleaner because our old one died. I do have to say I am impressed by the amount of technology that is used for just a simple thing like a vacuum cleaner. The one we bought is some Dyson and is supposed to be great. In comparison to our old one it even vacuums 😛 However, I find it too loud, but I guess now it is too late to return it… this made me think of a situation that happened the other day. My husband was vacuum cleaning the sleeping room and was vacuuming under the bed so one couldn´t see his head. When Ada saw her father without the head she panicked and started screaming. First when my husband got out from under the bed she calmed down and smiled a little bit…. You never know what´s inside a childs head… 🙂
Ima li sta gore nego kad stvari nemaju svoje mjesto? Priznajem, kod mene je vjecni haos i nikad nista ne mogu naci. Vjerovatno zato budem bas ono inspirisana sa ovakvim slikama. Zaboravila sam odakle sam ih skinula ,ako znate javite da pohvalim ljude sa ovim briljantnim idejama. Ovo sa najlonkom preko usisivaca da ne pokupis serafe ili prstene, postaljinu koju ja licno MRZIM slagati (sad sam vidjela da je moguce lijepo je sloziti), snalice su na metalnoj traci stavljene, forma za mafine i plasticne case ucine perfektan stalak za bojice itd, ovo za kablove po meni genijalno. Kako se ja nisam to sjetila ? Isto ko ima zivaca i ruke da napravi lijepa ogledala, mozda je to za nasu blogericu Decoupage sto uvijek isto radi neke lijepe stvari.
Najlonka preko usisivaca
Is there anything worse than when things don´t have their special place. I admit that I have everlasting chaos at home and probably that´s why I always get inspired by these blogs and pictures. I forgot where I got the pictures from but if anyone knows please let me know so that I can referee the person behind these brilliant ideas. The nylons covering the vacuum cleaner mouth so that one can vacuum small things, or the idea with the bed sheet. The hairpins are put on a magnetic strip, and the storage of crayons by using the muffin forms is so simple but efficient. This cable labels are for me just genius. Also the mirror for the DIY:ers like the blogger Decoupage is cute.
Volis li svoje tijelo? Ako odgovaris ne, sta ustvari ne volis? Podijeli to sto ne volis na svom tijelu u dijelove. Ne volis svoju kosu, usi, glavu, usta, oci, obraze? Volis li svoje zube, jezik? Ne volis svoje grudi, vrat, stomak, noge? A sta je sa bubrezima, jetrom, srcem i.td? Volis li svoju hipofizu? Nije da imas fino , dobro tijelo… Ti SI svoje tijelo. To je to sto imas! Ako to ne volis onda sam sebe ne prihvatas kao covjeka.
Imas mozda neke dijelove tijela sto ne volis i koje hoces da promijenis. Postavi sebi cilj da ces to izmjeniti. Ako smatras da si predebel onda to gledaj kao odluku koju si prije uzeo (s tim sto si jeo i premalo se krecao) i sad uzimas novu odluku. Dijelovi tijela koje imas a koje ne mozes promijenuti kao npr. duge / kratke noge, puno /malo kose itd. mozes gledati iz novog ugla. Duge noge nisu nista bolji od kratkih, puno kose nije nista bolje od malo kose. Priznaj sebi da si jednostavno prihvatio definicije ljepote danasnjeg drustva. Ne daj da ti neko drugi definise ljepotu. Odluci se da volis svoje fizicko “ja”. Objasni sebi da je tebi tvoje fizicko “ja” vrijedno i atraktivno i da ne dopustas da te neko poredi sa drugima.
Ti si jedno ljudsko bice. Ljudska bica se cuju, pustaju zvukove i mirise, i imaju kosu/ dlake po raznim mjestima. Ali drustvo na svaki moguci nacin nas ubijedjuje kako to nije normalno. Pogledajte reklame za parfeme, za zilete, za deodorante, za robu sa mrsavim visokim curama itd. Svaka reklama nas indoktrinira informacijom da je to na reklami normalno a mi koji nismo takvi, samim tim nismo normalni. A ako koristimo njihove produkte onda cemo postati “normalni” kako to drustvo hoce.
Sebe prihvatiti znaci, prihvatiti tu cinjenicu da ponekad mozes i smrditi i biti cupav, celav itd i da ne prihvatis nametnuto misljenje naseg drustva. To ne znaci da moras hodati smrdljiv i cupav i tako dalje, ali to znaci da sam odlucis da ces se osisati, obrijati prsa ili namirisati bez da se osjecas lose sto se nisi namirisao kad recimo izadjes van.
To se posebno vidi kod zena. Briju se pod pazuhom, briju noge, intimne dijelove, “brkove”, farbaju kosu, mrsave, stavljaju silikone u usnama, sminkaju se, parfemisu se, cupaju obrve, stavljaju nokte, nose grudnjake itd. Ako sve ovo rade zato sto su indoktrinirane reklamama da bi bile “normalne” onda je to zalosno, jer tim nacinom sakrivaju svoje pravo tijelo i ne prihvataju svoje “ja”. Reklame u svakom slucaju hoce da sve zene (a i muski sve vise) tako postanu da bi mogli prodavati svoje produkte. Medjutim, ako volis svoje “ja” kakva (kakav) jesi onda se npr. ne sminkas zbog drugih nego zato sto tebi to cini zadovljstvom ili hoces da isprobas nesto novo. Biti iskren prema sebi je tesko na ovom podrucju jer smo bukvalno bombardovani ovim porukama. Da li mi stvarno hocemo/ necemo to sve? Da li smo mi to sami odlucili ili smo ipak podsjvesno manipulisani? Da li smo sigurni da mislimo ono sto mislimo?