Mito i korupcija

Kako otići u Bosnu a da ne sretnem ljude koje sve neuspjehe svaljuju na mitu i korupciji? Prosto je nemoguće.
Ne kažem da ne postoji, naravno da postoji. I to svugdje. U Bosni je rijedak slučaj da baš nikad nije proslijedio novčić da baš njemu/ njoj ne bude bolje, barem u tom momentu.
Za sutra je parola ko živ a ko mrtav!
Samim tim nemam visoko mišljenje o dostojanstvu i ponosu na Balkanu. Spašavaju ga jedino pojedinci koji se svaki dan bore na svoj način.
A da ne pričam o formiranju jedne države na takav mentalitet ljudi…

Ali… objektivno me zanima taj fenomen.
Zanimljivo mi je kad osoba kuka kako nema posla jer je sve mito i korupcija a sjedi 15h na dan igra igrice, “pije kafice” na socijalnim medijama i.t.d. a da ne napiše jedan normalno kvalitetan cv ili da se bar educira na neki način da svoje kvalifikacije povisi onda moram reći da u većini slučaja koje sam ja srela je mito i korupcija jedan savršen izgovor za vlastitu lijenost.
Nisam ni jednu nezaposlenu osobu vidjela da se nešto aktivno bavi politikom. Mislim ako je već toliko s-e, a nemaš posla pa najmanje što možeš uraditi je baviti se politikom, nevladine organizacije ili tako to. Na taj način barem nešto možeš promijeniti.

Mislim dalje (moje iskustvo) da u Bosni vlada prilično veliko neznanje o politici u drugim državama.
U Bosni a ma baš ništa ne valja i sve je bolje vani.
Vani ljudi imaju servirane poslove, plate basnonosne. Mogu da vozaju skupa auta i žive u kućama od 250 kvm.
U Bosni će šefici lajati kad im kaže da će dobiti otkaz ako još jednom dođe na posao dugih lakiranih noktiju…a da radi kao (medicinska) sestrica. U Njemačkoj (ili Švedskoj) joj ne bi palo na pamet da dođe na posao takva…a da šefici prolaje pa to ne postoji. I kažu sređena država…

Koliko ih u Bosni uopšte zna nešto o politici u Švedskoj, Njemačkoj ili drugim državama.
Imam osjećaj da ih većina pojma nema da se u zadnje vrijeme Švedska trese jer je glavna šefica od Svenska Kraftnät, institucija koja je glavna za švedske električne mreže, dalekovode itd. zaposlila “prijatelja” da radi kod nje…sigurno nije džabe radio.
Ili onaj skandal u divnoj Švedskoj gdje su preko veze dolazili do organa.
A od starog ministerpredsjednika Bayerna (Njemačka) -Stoiber je kćerci oduzeta doktorska titula jer je kopirala dijelove iz tuđih radova.
Pa da ne pričamo o tome što je Stoiber pola familije zaposlio da rade kod njega.
Ili onaj skandal gdje CDU zvijezda Guttenberg ostaje bez posla kao ministar odbrane Njemačke i bez doktorske titule jer kopirao čitav doktorski rad.
A da ne pišem koliko još ima skandala… ali ipak niko ne bi došao na ideju da kaže da vladaju mito i korupcija i da zbog toga ne mogu naći posao…

Picture by By James Rickwood – By James RickwoodFlickr: P*ssed again!, CC BY 2.0, Link

Moja top lista zemalja što se tiče hrane!

Kako sam bila u Bosni ne mogu da se ne nerviram oko nekih stvari ali isto tako uvijek kukam kako su svi negativni i tako odlučih da (dok ne napišem post sa konstruktivnom kritikom :P) zapišem dobre stvari.

Mnogo mjesta i država sam prošla i posjetila i samo su mi par, zbog hrane, ostale u sjećanju a to su Island, Tajland, Italija, Rusija i (da ne povjeruješ) Bosna!

U Islandu smo probali kitove i islandskog konja. Meso od kita je bilo od neke vrste što nije (još) ugrožena. Jeli smo fantastičan dezert. I sve to platili toliko da ko poželi ići u Island slobodno može na vrijeme pripremiti poseban budžet za hranu. Gdje smo god jeli hrana je bila izvrsna.

 U Tajlandu isto tako.
Najbolja hrana je bila u najobičnijim restoranima da ne kažem po uličnim štandovima. Samo sam jedan put otišla u “eksluzivni” restoran da proslavim svoj 25.i rođendan da bi eksluzivno zaglavila (srećom brzo prošlo) da izvinete na šolju.  Tu sam isto prvo put vidjela da na meniju stoji jelo od vjeverice. Nisam se smjela osuditi da jedem vjevericu. Otvorena jesam što se tiče hrane, ali…nije to za mene…

 Nekad se bilo mlado 😀

Kad sam otišla u St. Petersburg imala sam neku čudnu sliku o Rusiji, pogotovo što se tiče hrane. Probala sam njihov specijalitet – boršč. Supa od cikle! Nisam mislila da će nešto posebno šmekati ali je bila stvarno ukusna. Što me najviše začudilo je da su obožavatelji palaćinaka i samim tim su imali predobre palaćinke. Slane i slatke 🙂
Isto nisam nigdje jela bolju mozzarella salatu što me začudilo jer nema toliko sastoja u toj salati da je baš toliko teško napraviti…Ali bila je izvrsna…Možda doduše zato što smo jeli u ekskluzivnom Four seasons hotelu (bar jednom u životu).

U Italiji sam jela najgoru pizzu u životu u nekom malom selu Bertinoro.
Ali zato sam fantastičnu hranu jela u Milanu. I nigdje nisam pila bolji cappuccino i jela bolji sladoled nego u Milanu. Hranu koju smo jele je isto bila fantastična ali i poskupa tako da kad toliko platim i onda očekujem doobru hranu.

I onda ova naša Bosna. Za ovu razklimanu državu gdje svi uvijek pričaju kako ništa ne valja trebaš biti maher u lošoj sreći ako nađeš negdje lošu hranu. Hrana nam je blago rečeno fantastična u poređenju sa drugim državama. Isto tako i kolači. Ovaj put sam dodala novi “tojač” (kolač kako kaže Adrian) dževrek u listi favorit kolača 😀


Imate li vi neko mjesto što vam je ostalo u sjećanju zbog hrane?