This book I got as a gift from my very good friend Suada. It took me some time to read it, simply because the kids are sick the whole time, but I really enjoyed the book. It is interesting to see the differences between the American and French parenting. Reading the book I couldn’t stop comparing the Swedish, German and Bosnian parenting additional to the American and French parenting.
For me the most interesting chapters where regarding the sleeping routines…especially after having Ada that simply refused to sleep until age of three.
French children sleep the nights through by the age of four months. For me that was utopia. Here is the tip given to parents…don’t immidiately go to the child when it starts waking up, but leave it be until you see that the baby really needs you.
I guess that was THE mistake we did with Ada. She woke up at least 2-3 times per night turning us into zombies.
With Adrian I was to tired to pick him up every time so I let him be, and he sleeps much better than Ada. Yeah 🙂
The second most interesting chapter was the one about food.
I like the idea that the French are “educating” or teaching the children to eat different kinds of food. They insist that the kid tastes for example broccoli. It doesn’t have to eat it but it has to taste it. Than they make the broccoli in hundred different ways and expect one of these ways will work out for the kids.
Further in France they don’t have “children’s menu” in therestaurants. I find  that me and Ensar had done it exactly the way Pamela writes and I have to say it did work out pretty well.
I recommend the book to everyone having children or plan to have because there are some good advices one can test and use when bringing up bebe 🙂

Ovu knjigu sam dobila u poklon od moje dobre prijateljice Suade. Trebalo mi je malo vremena da je pročitam ali šta ću kad su djeca nonstop bolesna. Uživala sam u knjizi jer je pisala upravo o stvarima kroz koje prolazimo trenutno pa koji savjet nije bio ni loš.
Zanimljivo je čitati o razlikama između američkog i francuskog roditeljstvar, a dok sam čitala nisam mogla izbjeći da poredim i švedsko, njemačko i bosansko roditeljstvo.
Meni najzanimljiviji čin je bio kapitel o spavanju pogotovo zato što je Ada tek sa tri godine počela da fino spava.
Znate da francuska djeca već sa četiri mjeseca prespavaju noć, to je za mene bila utopia sa Adom.
Mali savjet je bio da ne idete odmah djetetu kad ga čujete da se pomjera ili budi. Ostavite ga dok se samo dijete ne uspava ili dok vas stvarno ne bude zvalo.
To je ta velika greška koju smo mi Adom uradili. Svaki zvuk što je uradila mi smo već bili tu kod nje.
Sa Adrianom sam bila toliko umorna da mi se nije dalo svaki put da ga dižem i pokazalo se da je puuuno bolje spavao (i spava) od Ade.
Isto zanimljiv mi je bio dio o hrani.
Francuzi smatraju da educiraju djecu o hrani. Da je jesti hranu kao učiti se pisati. Znači vježbaš ukuse dok se dijete ne navikne i počne sve jesti. Bitno je uvijek da proba, a ne mora jesti npr. brokolu. Onda brokolu prave na stotinu raznih načina kao vele jedan će upaliti.
Zanimljivo je da u restoranima nemaju meni za djecu.
U ovom slučaju moram priznati da smo ja i Ensar intuitivno ovo tačno radili pa nam djeca koliko toliko dobro jedu.
Knjigu preporučujem svima koji imaju djecu ili koji planiraju imati djecu. Ima dobrih savjeta koji su u biti sasvim obični savjeti ali koji mnogo mogu pomoći u odgoju i ponašanju djeteta a i odraslih prema djetetu.