Jedno esencijalno pitanje je, kad napišeš listu, da definišeš šta radiš da bi svoje vrijednosti sačuvala.
N.p.r. ako ti je najbitnije zdravlje postavlja se pitanje šta radiš za svoje zdravlje.
Ako ti je najbitnije vrijednost zdravlje i ti čak ni za svoju najbitniju vrijednost ništa ne poduzimaš…kako ćeš tek raditi na ostalim vrijednostima koje ti nisu najbitnije? Kako ćeš biti zadovoljna sa svojim životom ako ni najbitnije vrijednosti nisu dovoljno vrijedne tvog truda i vremena?
Kad sam sebe definisala postala sam opuštenija i balnsiranija. Ali to nije bilo sve….tek sam onda dobila jedan jako zanimljiv zadatak
Zadatak koji je u biti bio banalan ali moćan.
Zadatak je :
Napiši listu od 50 stvari koje voliš raditi!
Meni je trebalo dva mjeseca da napišem listu.
Ovi zadaci nisu te prirode da sjedneš napišeš i predaš. Ovo su zadatci koje napišeš i onda pustiš da stoje 2-3 sedmice da se “slegnu”. Pa opet uzmeš i ponovo pišeš dok ne dođeš do tvog cilja da tačno znaš šta voliš a šta ne voliš. Znači kad 2-3 puta imaš isti redosljed stvari rad si gotov sa zadatkom za taj put.
Za svaki zadatak sam se “vraćala” više i više “sebi”. Donijela sam odluke koje su od svih strana bile potpuno neshvatljive svima osim meni ali kad sam se jednom iskopala iz rupe nisam više nikome dala da me na neki način “manipuliše” da radim nešto što nisam “ja”. Bilo to svjesno ili nesvjesno.
I mogu reći da mi je to bila odluka koja je promjenila moj život u pozitivno. To su, do sad, najbolje investirane pare za mene bile.
Žao mi je da naš mentalitet i društvo tako negativno gleda i psihologe i doktore i life coache. Znam da bi bar četiri mlade osobe danas bile žive da se na vrijeme reagovalo. Umjesto da se “banalni” problemi ignorišu trebamo biti mnogo otvorenije kao društvo i umjesto negativni komentara reći da je ok tražiti pomoć pa kakva god da je.
