Vacation / Odmor

I must say that I am quite privileged having the possibility to spend so much time on vacation. Of course I know also that it is a traditional “Frauenfalle” as the Germans would say. A woman trap when staying at home with the kids. However that subject I will write about another time. Now I just enjoy knowing that I could visit my family in Sweden, meet them in Bosnia and Croatia. We have had great time in Bosanska Krupa and Crikvenica and to the end in Pag. 
After travelling in these places I have been reminded of the impact nationalism and egoism have on these countries. I have had so many themes to talk about that I believe I could write a book. However, in time I maybe even write about it 🙂

Moram reći da imam prilično veliku privilegiju da mogu toliko dugo provesti na odmorima, ili bolje reći putovanjima. Ako je odmor putovati sa djecom to je već druga tema. Uglavnom znam isto tako da je to tipična zamka za žene da budu toliko dugo kod kuće sa djecom, ali to je tema za drugi put. Za sad samo uživam u tome da sam mogla sresti familiju i u Švedskoj i u Bosni i u Hrvatskoj. Bilo nam je baš onako lijepo u Bosanskoj Krupi, Crikvenici i na kraju na Pagu.
Nakon ovih putovanja sam isto podsječana na to šta nacionalizam i egoizam mogu da urade ovim državama. Toliko imam tema o kojima mogu pričati i pisati da mislim da bi bila u stanju knjigu napisati. Ko zna, možda nekada budem o tome nešto i napisala 🙂

Bosanska Krupa

On 1.st of May the weather turned quite chilly in Crikvenica so we decided to move on to Bosanska Krupa in Bosnia. My father is also there and he was organizing a barbeque party to celebrate the 1.st of May. Well I thought it will be four of us, my father and maybe someone more. Instead I was lucky to meet half my family 🙂
Last time we were so many on one spot was on my grandmothers funeral.
My uncle “dajdza Adnan” had “the honor” to barbecue the lambs and the rest of us enjoyed.

My surprise when entering our “garden”. Previously in front of the house was a small field where we were playing. However, lately our neighbours seem to have forgotten to take care of it and now we literally have a forest in front.

Koje iznenađenje kad smo ušli autom na imanje. Prije je bila trava ispred kuće gdje smo se i igrali kao djeca. Međutim, nešto naše komšije u zadnje vrijeme zabušavaju dok ne kose travu, koja je prerasla u šumu u međuvremenu.Well, I know it does look a little bit awkward, but it does taste great.
Znam da malo čudno izgleda (za neke) ali dobro šmeka.
Still some missing here… /Još uvijek neki faleZa 1. Maj je malo zahladnilo u Crikvenici tako da smo se mi spakovali i krenuli za Bosansku Krupu. Moj tata je tamo i rekao je da će biti mala roštiljada. Mislila sam biće nas četvero plus tata i možda još neko. Ali umjesto toga sam bila iznenađena i sretna što sam mogla sresti pola familije 🙂
Zadnji put kad nas je toliko bilo na okupu bilo je za majkinu dženazu.
Dajdža Adnan je imao “čast” da pripremi i peće jagnje dok smo mi ostali uživali u kolačima i priči.
Nadam se da će slijedeći prvi maj biti sa još više familije na okupu

Izbori u Bosanskoj Krupi!

Počinje opet borba za  mjesto. Ko će da bude sljedeći gradonačelnik Bosanske Krupe?
Počinju polako debate, kako, šta, ko je bolji, a ko nije itd.
Pogledala sam dio debate u vezi sljedećeg gradonačelnika u Bosanskoj Krupi. – Prvo što mi je naumpalo je, da li se ovi kandidati drogiraju? Uspavani su kao da im je neko dao tabletu za spavanje. Iskreno, ako tako vode grad onda ne bih ni za jednog glasala!!! Pa ako nema energije da priča kako će imati energije da nešto uradi??
– Drugo, niko nema konkretan plan. Plan koji će se realno gledajući moći provesti. To znači maksimalno tri stvari bi trebali da promovišu da će uraditi. I te stvari, koje bi trebale po nekoj logici biti visokog prioriteta, da i urade. I poželjno bi bilo da još tri stvari, koje nisu promovisali urade… i to KAKO TREBA, eh onda su sposobni u mojim očima.
Ovako mi se čini kao da slušam priče za malu djecu tipa kad odrastem biću milioner.
Koji god ima više od tri tačke na svom programu ili petlja, ili nema pojma o čemu priča i koliko truda treba da se jedna tačka ispuni.
Smatram da treba imati vizije, bez njih ne možeš ništa, ali ove vizije bi trebali prenijeti u jedan konkretan urbanistički plan. Plan koji će vrijediti sljedećih 25 godina, bez obzira ko je na vlasti. Plan koji će se provesti od svih partija. Ima li to? I ako nema? Šta pričate gluposti, sjednite i dogovorite se! Šta tu ima polemisati i debatovati onda? Ko god da dođe na vlast, uspavano će raditi, baš onako kako i priča! A ljudi će sve više i više da bježe iz Bos. Krupe.
Odlučite se šta hoćete sa vašim gradom! Ili će te pustiti da vam drugi kroji sudbinu i samo govoriti kako se ne može i kako nema para?
Hoćete li da budete grad gdje će strane firme dolaziti i plaćati crkavicu ljudima? Firme koje neće ulagati u filtere ili kolektore i koje briga hoće li prljati okolinu jer je njima bitno da dobiju najviši mogući profit. Eh, onda zaboravite san o nekom ehoturizmu ili uopšte o turizmu.
Ili ćete odlučiti da primate i strane firme, ali pod vašim uslovima. Ne po svaku cijenu. Nego onako kako vama paše i uzput ulagati i u turizam?

Čitam komentar… nije asfaltirana cesta u Sokaku. Iskreno, koga briga Sokak? I ako uložiš pare u asfaltiranu cestu u Sokaku, šta dobiješ od toga? Taj novac nije investicija. U Bosanskoj Krupi se trenutno treba investirati novac koji će se vratiti sa zaradom, da bi se dalje mogao investirati. Novac koji će dići status tog uspavanog, deprimiranog grada.
Asfaltirana cesta u Sokaku ili inače u Krupi i okolini Krupe, iz koje svako živ što može bježati bježi, nije ništa drugo nego bacanje novca u vodu.
Da se razumije! Ulagala bih ja u infrastrukturu! To je po život važno za ovo slijepo crijevo Krajine. Ali taj put sigurno ne bih plaćala novcem iz Krupskog fonda nego bih fino poslala zaposlene u opštini da izganjaju novac iz državnog fonda, pa ako treba i iz Evropskog fonda. Ako iz opštine radnici nisu u stanju barem svoju platu zaradati sa raznim projektima, onda ne znam zbog čega će u opštini. Sjediti i čačkati papire uz cigaretu i kafu. Onda im svima dajte otkaz i dajte njihove plate jednom sposobnom čovjeku koji je u stanju to izganjati.

Tako u suštini dok se vi svi ne odlučite kakav grad hoćete i kakvu budućnost vi hoćete do tad možete glasati za koga bilo. Isto će vam biti kao do sada!

A ako baš hoćete neku budućnost, trebate gledati unaprijed, a za to je potreban

1. Inovacijski fond gdje će ljudi iz Bosanske Krupe i okoline, koji imaju ideje koje su moguće unovčiti dobiti profesionalnu pomoć da ih i ostvare. Samim tim bi stvarali nove poslove u Krupi.

2. Uvesti detaljan urbanistički plan za koji svako zna i za koji svako može i MORA da doprinese, nebitno kojoj partiji pripada

3. Odlučiti se hoćete li da budete grad turizma?
Ako hoćete onda firme koje dolaze moraju imati jake kontrole da ne unište turizam. Niko neće doći u Krupu gdje se ne može kupati, jer je zagađena voda. Niko neće dolaziti da vidi prljav grad.
Pa zamislite, ako vi bježite iz grada, zašto bi turisti dolazili? Ovdje bih preporučila sljedećem gradonačelniku da zovne u posjetu Islandskog ministra turizma, ili da ode u Island u posjetu da vidi šta su ljudi napravili. Za 10 godina su od 300 000 turista digli se na preko 1 000 000 posjeta godišnje. A realno gledajući nemaju ništa više nego što ima Krupa.

Sretno!0097447b-21ea-4c90-b88a-fb189307270a

Siblings time / Vrijeme sa bratom i sestrom

These last ten days have been very intense and stressful. My grandmother died, my brother married, my father celebrated his 70th birthday and the funeral of my grandmother was today. On top of that I had a child that was really having a bad day and I think I am getting the cold. So I found it so really relaxing to take a walk with my sister and brother for the first time since we came to Balkan and just talk about things that one can discuss only with siblings. All this in one of the most beautiful places on earth.
IMG-20160812-WA0005Zadnjih deset dana su bili jako intenzivni. Majka (mamina mama) je umrla, brat se ozenio, tata je napunio punih 70. godina, a i dzenaza je danas bila. Na tom svemu mi je dijete bilo nervozno citav dan, a i mene izgleda prehlada sastavila. Tako da je bilo pravo opustajuci otici na setnju kroz Adice sa sestrom i bratom. I to prvi put otkad smo dosli na balkan da smo uspijeli odvojiti malo vremena da se samo nas troje sretnemo i diskutujemo stvari kako to samo mogu sestre i braca. I sve to na najljepsem mjestu na svijetu.IMG-20160812-WA0006_resized

Melem za dušu

Rijetko imam ovakav pogled kad odemo negdje na kafu, tako da se svaki put veselim kad mogu iskoristiti svoje momente za ovakvo uzivanje 😀
20151225_124048_resized image-79327132f8fee859e6584bf52b299bc059963924f4594e7e18b7387c44439c40-V20151225_124152_resized
Iako ne izgleda, ovo je jedno mjesto gdje je prelijepo za roniti. Imamo svjetsko ronjenje u avliji a slabo ga iskoristavamo. Ronjenje je u relativno brzoj i plitkoj (cini mi se do 8 m da je bilo, davno je bilo pa se ne sjecam tacno) vodi, ali je dozivljaj roniti izmedju stijena roniti. Svakom sto voli ronjenje preporucujem to. Fenomenalno je!
20151225_124039_resized
Pogled iz avlije 😀 20151226_12574120151224_131051_resized 20151224_131021_resized

Draga moja Krupa

Odmori su pa odlucismo da “skoknemo” do Bosne. Priznajem da imam neki sicofren osjecaj za Bosnu. Koliko je volim toliko je i mrzim. Prvo sto nas doceka je granica na kojoj se granicari, da izvinete, zaje-ju. Kazu guzva. Zastoj. Kakav zastoj kad 10 auta stoji u redu? Kazu: kriva Evropa! Ma kakva Evropa ba! Pa tu radis, koga briga sta Evropa kaze. Znaci ako tvoje gradjane na hrvatskoj (ili drugoj nekoj) granici bezveze maltretiraju, pa maltretiraj i ti njegove gradjane a ne da stojis tu k´o cukica sa isplazenim jezikom i bez ikakvog integriteta i dostojanstva se vadis na Evropu. Pa stvarno! A kad dodjes kuci? Je li to Evropa kuha kafu i cisti po kuci? Ili u kafani? Kako tamo ta Evropa ne dodje pa ugasi cigaru? Tu ste face!
Posto je taj “silni” zastoj bio, ja izadjem sa Adom (koja je bila vec divljala u autu) da bi morala objasnjavati kasnije granicaru da je to moje dijete iako nemamo isto prezime i da joj otac sjedi u autu u “zastoju”. Pita me onda gdje je rodni list? Ja njemu: sta ce mi rodni list? Kaze on pa nemate isto prezime! Ja gledam u covjeka i duboko udisem i kontam se na kojem jeziku da mu ponovo objasnim? Hrvatskom ili srpskom jer na bosanskom ocigledno nije skontao. Ja: Upravo sam vam rekla da je Adin otac u autu (pokazujem prstom) jer je guzva i moram djetetom izaci prosetati jer je kenkavo jer je dugo sjedilo. I on OPET ali vi imate razlicita prezimena, gdje joj je otac… Njegov kolega preko puta mu onda rece pusti je samo i nesto mahnu rukom. I ja tako prodje. Iskreno nisam trebala proci. Zamislite da neko ukrade dijete i tako lako prodje… Mac sa dvije ostrice.dignity
(Prevod: Tri stvari nikad ne zrtvujte: vasu familiju, vase srce i vase dostojanstvo)

Kako je Adi vec dosadilo sjediti u autu jedino sto je drzalo mirnim je bilo sto smo joj rekli “dido ceka” tako da je od Kostajnice do Krupe ponavljala nama kako nju “dido i tetka baja” cekaju. Bas mi je bila simpa tu. Krupa kao Krupa uvijek mi je drago ovdje doci. Lijepo su je osvijetlili. Nazalost nisam stigla nista uslikati pa sutra mozda postavim par slika. Laku noc!

U BiH iduci put idem kao turista a ne samo u posjetu/ Next time I go to Bosnia I go there as a “real” tourist…

Kako je Ada bila bolesna, tako nisam puno nesto stigla ni pisati. Sad smo stigli i u Minhen ali ipak me vuce da nesto i o Krupi zapisem. Uvijek se pitam kako bi Krupa izgledala da se nalazi recimo u Svedskoj, Svicarskoj, Njemackoj ili Austriji. Imamo takvu nevidjenu prirodnu ljepotu a jednostavno je ne znamo, ili ne mozemo iskoristiti. Doduse mozda je i do mene. Mozda je ja ne znam iskoristiti? Recimo, gdje god drugo da krenem ja uzmem neki prospekt, progooglam situaciju, gledam sta mogu uraditi i sta mogu vidjeti. Kad idem u Bosnu, ja uvijek idem u posjetu. Znaci nikad ne idem “na odmor” ili da nesto dozivim i vidim. Cak sto vise nemam pojma sta se moze u Bosni uopste raditi. Zar to nije sramota ?? Sto je najgore, mislim da nekih barem 50% dijaspore ako ne i vise tako razmislja. Recimo ja se sa par cura onako kroz zezu sve dogovaram da odem na boot camp + mental coaching u Spaniju, ali zasto Spaniju? Pa valjda toga treba biti u Bosni pa da iskombinujem rodbinu + trening? Ono tipa 5 dana samo treninga (za pocetnike :P), masaze, dobra hrana. Bilo bi super cuti koji restorani su must (pretpostavljam u vecim gradovima) ?!  Imam isto san da odem na neki golf kurs gdje mogu napokon green card dobiti (mada ne mogu da zamislim da toga ima kod nas :/ (moracu to google) ). A da i zaboravila sam, Una + ronjenje = mocno. Zar stvarno nema neki program kod nas da se to sve nekako zadovolji?  Idem ponovo dole za ljeto pa bi bila super prilika da barem jednom u zivotu odem u Bosnu kao “pravi” turista 🙂

A ovo ljudi moji je ispred moje kuce, dusa me zaboli kad moram ici…(cak se moze i boot camp ovdje imati :P)

Past few days Ada was sick so I didn´t have time to write anything. We are now back in Munich but still I feel I want to show you the beauty in front of my house in Bosnia. I always wonder how Bosanska Krupa would look like if it was located in Switzerland, Germany, Austria or Sweden? The bosnians have such beautiful landscape but somehow they are not able to (positively) use it and make a touristic place out of it. Maybe it is also just me. I mean everywhere I go I check out the place before. I check what things I can see, what things can be done, where to eat, where to get for example a hamam and so on. When I go to Bosnia I just go for a visit. I never go as a tourist. I even do not know what things can be done there. It is actually quite embarrassing when I think of it. I always talk about going to some boot camp in Spain, or some golf course trip (which honestly, I believe isn´t even existing in Bosnia), diving (Una is absolutely fabulous for diving) .  But then why go to Spain? There should be something like that in Bosnia too where I can then combine visiting relatives with doing sports? Something like 5 days sports, great massage, excellent food. I don´t even know if there are any “must” do restaurants. If that exists at all? In any case, next time I go to Bosnia would be great opportunity for me to go there as a “real ” tourist 🙂

The pictures are from my garden and the islands (ade) next to my house.

Gnojna angina dan 2 i 3 / Tonsillitis 2nd and 3d day

Last two days have been tough for me, and especially for Ada. She had high fever (sometimes above 40, and it´s coming and going). In between the fevers Ada was fit and wanted to walk around on “Ada” ( the islands in Una-river).  Every time I got the feeling it is finally getting better, the temperature started to rise again. She refused to eat and drink, and the worse thing was that it was almost impossible to get her drink her antibiotics. Anyone having experience with a child refusing to drink antibiotics??
We also had nice visit from my cousin Emina, so we went for a walk through Ada´s enjoying the landscape.

Zadnja dva dana su bila poteska Adi. Uzasno je mucila temperatura, i nikakva je. Taman kad se ponadam da se temperatura spustila, temperatura krene rasti. Nekoliko puta je bila cak i preko 40 stepeni sto me jako smorili i psihicki i fizicki. Sinoc bila bas uzasno naporna, kad nije htjela da popije antibiotik. Nije je bilo moguce natjerati. Puna dva sata smo i sebe i nju maltretirali sa svim mogucim nacinima da popije. Bas nas je izmorila… Imate li vi neke trikove kako dajete antibiotik djetetu koje uporno odbija da popije lijek?

Imali smo  i maksuz posjetu od rodice Emine, pa smo zajedo prosetali po Adama i uzivali u pejsazu.

 

Gnojna angina / Slap in the face

I hate that feeling of expecting something great and instead you get a slap in your face. I expected great time with relatives but Ada got sick… Yesterday evening it all started by Ada being a little bit cranky. She fell asleep at 19h,which is quite unusual for her. I measured Ada´s body temperature to be sure she is ok… and the thermometer showed 39 degrees!! Then the whole Odyssey started trying to get her temperature down. But it simple wasn´t working. During the whole day today Ada was never coming under 38.5 degrees. After a while she refused eating which made me suspect that we have a “throat problem” here. Luckily, we found a doctor in the city and got Ada diagnosed with tonsillitis. Just great. In any case Ada got some antibiotics that will hopefully work in next three days.
In meanwhile I wonder what is really better? Cool her body down to lower the body temperature or just wait? I have read by lowering the fever the agony is just prolonged because the bacteria, viruses are more efficiently fought in 39 degrees than in 37. But when I see Ada suffer I have big problems letting her fight the fever by herself…cool_patch_4

Mrzim onaj osjecaj kad ocekujem nesto dobro i dobijem plesku. Ovaj put sam ocekivala super provod sa rodbinom, ali Ada se razbolila… Sinoc mi je postala malo kenkava a i zaspala je u 19h sto je vrlo rano za nju. Odlucim da Adi izmjerim temperaturu… kad ona 39 stepeni. I tako je citava Odiseja pocela sa smanjivanjem temperature. Ali nikako nije islo. Danas citav Adi nije pala temperaturaispod 38.5 . I dodatno je pocela da ne jede. Tako da sam pocela sumnjati nesto sa grlom. Srecom nadjemo doktora i diagnosticira je gnojnom anginom. Samo mi to jos falilo… Prepisan joj je antibiotik s kojim treba, nadam se, tri dana da ozdravi…
Nesto razmisljam… sta je ustvari bolje? Smanjiti aktivno temperaturu ili jednostavno pricekati da se Ada sama izbori s tim? Citala sam ako se smanji temperatura da se agonija produzi jer ipak tijelo ipak bolje unistava viruse i bakterije na 39 nego na 37 stepeni. Ali kad vidim kako se pati onda mi bude zao da je pustim… Ne znam ni ja vise…

Bosanska Krupa i notari

Dosla sam u nasem (sto se tice prirode) prelijepom gradicu Bosanska Krupa. Kad ovdje dodjem srce mi bude na mjestu par sati, dok se ne pocnem zivcirati na citavu situaciju ovog grada na samrt. Mislim da je najgore sto se sjecam kako je nekad prije rata bilo, i sto vidim kako je sad. Kako je zavladao idiotluk i bezobrazluk.

Danas sam trebala srediti neke dokumente. Inace sam glavni dio dokumentacije u Tuzli rijesila. Prvo sam i tamo naletila na notara br.1. Pravi idiot. Umisljena neka neotesana “voljela-bi-biti-gospodja” Tako da sam otisla kod drugog notara. I taj notar Azra Koval je bila za svaku pohvalu. Profesionalno, nasmijano i na vrijeme posao odradjen. Nazalost, skontam gresku u dokumentu , ali sam vec u Krupi pa sam morala otici kod novog notara da popravim. I nadjem tog jednog sto radi kao notar. Ispricam u cemu je problem i upitam za cijenu. Kaze 53 KM, i sutra ce biti gotovo. Znaci isti dokument kao iz Tuzle (u Tuzli 42KM ja mislim da je bilo) , samo treba prepisati i izmjeniti 2 reda. Znaci ne treba nista novo izmisljati. Pripremio je dokument i zamolio da mu kazem ako neke greske vidim. Sto sam i uradila nekih 5 puta dok sam popustila. Kao npr. mjesto rodjenja… Ako pise SKÖVDE, onda napisi SKÖVDE, ne pisi SOKVDE. I ne kontam zasto se ljuti ako ga ispravim 5 puta za istu rijec? Samo je trebao prepisati ono sto stoji u pasosu. Odustala sam da komentarisem poslije par gresaka.greska 3
greska 2

20150407_113649

U medjuvremenu dok notar M. jedno po jedno ispravlja pridje mi radnik a mozda i sin (ne znam) i upitam ga kako to ako je cijena po tarifi u Tuzli kosta 40 i nesto maraka, a ovdje 53. Odgovor, pa i ovdje kosta 41 KM, to je M. nesto pogresno shvatio… Naravno…
Kad je sve bilo gotovo upitam fino ako mogu dobiti jos 2 kopije, i tad je nastao neki ogromni problem. Znaci Azra mi je dala 3 kopije, i to ih je ona sama ponudila. A kod M. to je bilo prosto neshvatljivo da dadne jos jednu kopiju i poceo je pravo “komentarisati””. U biti, ako hocu jos jednu kopiju moram uraditi jos jedan originalni dokument. Drugim rijecima platiti 41 KM. Sad ja njemu da objasnim da kad se salje postom, kao sto ja namjeravam, moze se desiti da nestane dokument. Desilo mi se to nekoliko puta (i to u par raznih drzava i to preporucena posiljka), da bi on meni ovim rijecima… “To je opsto obrazovanje poslati putem poste, i traziti izgubljeni paket. Uzmes telefon i zoves. To se uci u osnovnoj skoli.” … Ja sam se, blago receno, sokirala.  I to je  toliko bezobraznim tonom poceo pricati, i kroz svaki moj argument, se ton povisavao. A on je postajao sve bezobrazniji i bezobrazniji i jos krene u  svoju kancelariju bez da se pozdravi?? WTF? Prosto neshvatljivo da ti dodje klient, i probas ga dignuti za novac, radis 100 gresaka a samo si trebao prepisati, i jos pocnes vrijedjati i ponizavati klienta kako je neskolovan i maltene maloumna umjesto da se ljudski pozdravi. Parola “kupac je kralj” se ovdje nikad nije cula a kamoli dozivjela. Sramota me priznati ali na kraju je i meni pukao film i pocela sam i ja galamiti tamo.

idiot