project

When I’m gone! / Kad me ne bude!

~ au

I wrote this when we moved to USA but it kind of fits now in the Corona times also, so I decided to publish it 🙂

When the last carton was carried into the house I realised that despite my try to get rid of things I had dramatically failed in sorting out things. Over 260 cartons of our stuff, our time or someone elses time invested in each and every piece of junk that we could possible have.

The worst things are the small things I find. The ones that you feel sorry to throw away, you collect and it stands there for ages… or expensive things one has bought with no value or worth. Like old bags that are out of fashion and that are worn out. Clothes are the easiest to sort out I find. You can always give it to someone.

One person I know that is absolutely stunning when it comes to get rid of things is my kids uncle.  Before he moved he got rid of ALL things he didn’t need. That is for me more impressing than flying to the moon.

So we asked how he thinks when he throws or gets rid of the things because obviously it has to be some mental setting. So the question he asks himself is what does he want his kids to have after him when he is gone or in other words , to put it hard, what is there of value for the next generation? It is a freaky scary (horrible) but such a powerful question!

Of course no one wants to think of their own death but do you want your loved ones to take care of your stuff just because you yourself didn´t? What would you like to give to your loved ones?

I guess when someone would leave just one bag -a Dior bag, or any other luxury brand, would be so much better than leaving 10 bags of different no name bags. The price is approximately the same.
Not to mention the space they take in the apartment and the time when 30 different bags are “crossing your hands” every time you clean.

Do you have another better question motivating you for a more minimalistic life style and not being owned by your things?

Prevod: Ako se dovoljno bojimo da izgubimo nešto, na kraju će stvari koje posjedujemo da posjeduju nas.

Ovo sam bila zapisala sebi kad smo preselili u Ameriku, ali u biti isto se pitanje može postaviti sebi i kad su ekstremni događaji poput sada Corona virusa.

Kad su posljednji karton unijeli u kuću, shvatila sam da sam dramatično zakazala u sortiranju i razvrstavanju stvari. Preko 260 kartona naših stvari…ili ako gledaš drugačije našeg ili tuđeg uloženog vremena u svaku stvar.
Najgore su mi one male stvari. One koje mi je žao baciti, sakupljam i tamo stoje vjekovima … ili one skupe stvari koje sam nekad kupila koje sad stoje bez vrijednosti. Kao npr. stare torbe koje su iz mode izašle  i koje su iznosane. Odjeća mi je najlakša za riješiti. Uvijek je mogu nekome dati.

Jedna osoba za koju znam da je apsolutno zapanjujuća kada se tiče riješavanja stvari je tetak moje djece. Prije nego što se preselio, riješio se SVIH stvari koje mu nisu trebale. To je za mene impresivnije od leta na Mjesec.
Pitali smo ga kako razmišlja kada baci ili riješi stvari jer očito to mora biti neka mentalna postavka.
Dakle, pitanje koje sam sebi postavi je šta želi da njegova djeca imaju nakon njega…drugim riječima, šta je vrijedno za sljedeće generacije?
Iako je zastrašujuće da ne kažem grozno i ružno pitanje isto tako je jako moćno pitanje!
Naravno da niko ne želi razmišljati o vlastitoj smrti (pogotovo u Bosni je parola iza mene kako bude), ali želite li da se vaši voljeni brinu o vašim stvarima “vašem smeću” samo zato što sami niste bili u stanju razmisliti šta i kako?
Od svih svoji stvari šta biste željeli pokloniti’ ostaviti svojim voljenima?

Za mene je super primjer primjer sa tašnama…pokazuje jasno logiku 🙂
Kad bi neko ostavio samo jednu torbu – recimo Dior torbu ili bilo još bolje Hermes ili bilo koju drugu luksuznu marku, bilo bi za nasljednika/ naslijednicu mnogo bolje jednu takvu torbu ostaviti za sobom nego ostaviti 10 različitih prilično skupih torbi. Ukupna cijena je približno ista.
A da ne spominjem prostor koji dotične tašnice zauzimaju u stanu ili još bitnije vrijeme koje oduzimaju kada čistite pa 30 različitih torbi “pređe preko ruke”.

Kako se vi motivišete za izbacivanje stvari iz stana/kuće??
Kako vi budete gazda stvari a ne stvari da budu gazda vas?

Ja sam se nakon svega motivisala da i dalje nastavim rješavanje stvari iako je psihički teško jer smo ipak sve stvari zaradili i platili…

Imam ideju…

~ au

Imam jednu ideju. Godinama je imam, ali nikako da je sprovedem u djelo. Jucer sam zato prvi put nazvala kompaniju da vidim da li je uopste moguce provesti tu ideju i mogu reci da mi je bilo bas zanimljivo pricati sa “odraslom osobom” o necemu drugom nego Adi 😀
I sto se tice ideje bila sam na 0% (necu -“nista od toga”) proslo je neko vrijeme sad sam na 60%(mozda i bude nesto). San mi je da budem na 100% (ideja sprovedena u djelo). Haj vidjecemo kako ispadne… Pozelite mi srecu 😀chances-for-success

Kupatilo…

~ au

Tadam tadam tadam tadaaa (to su bubnjevi ) ….Odlucila sam se renovirati kupatilo u stanu u Solni u Svedskoj! Napokon je pala ta odluka.  Pocela sam vec razgledati kakvih raznih kupatila ima (stari post) i kakvih ima plocica. Pa sve stvari sto trebas uzeti traju 100g da ih nadjem. Ali u svemu tome najbolje su mi cesme, mozda malo cudno zvuci, ali to je tako zanimljiva i napredna tehnologija i toliko lijepih cesmi ima za koje nisam ni znala pa sam izabrala par koji mi se bas svidjaju… Cijene su cak sto vise u redu (<200KM, ima par skupljih), samo sto ne znam ako ima neki standard za ovo. Sad moram samo jos izabrati koju uzeti. To mi malo tesko pada kad imam toliki izbor. Koja je vama najljepsa? Imate li vi neke savjete sto se tice renoviranja kupatila? Na sta treba najvise misliti? Slike su sve uzete sa OVE stranice.

Tadam tadam tadam tadaaa (that are the drums playing) … I finally decided to renovate the bathroom in Solna, Sweden! I already started to get inspired by different bathrooms (old post).  It takes like 100 years to find all the things one needs for the bathroom. The nicest things to look at though are the faucets. Even the prices are quite ok (<100 Euro, some are more). The only thing is that I do not know if there is some special standard for Sweden, but I guess it should do. There are such beautiful ones but it is difficult to decide for which one to go. Which one do you like the most? Do you have any advice when renovating a bathroom? What is most critical part? The pictures are taken from THIS page.

Vecer sa prijateljima/ Evening with friends

~ au

Today was quite a productive day.  I met a friend and we were working with our small little project at the place we always meet, feeling like some kind of important chicks with our computers, which was quite fun.  I also realized that my computer soon will end at a wall somewhere or  it will meet Mr. Format C… I guess the latter one is cheaper…

In the evening we had visit from my first munich friend Zahida . My second day in Germany, we met in Aldi. I didn´t speak German, and no one spoke English so I heard a woman talk Bosnian to her daughter and I approached. She invited me for a coffee and we became friends. Here Zahida, her daughter and Ada are inspecting the new toy and trying on the new jacket. Thank you for your nice gifts 🙂

IMG_1175 IMG_1177

Danas sam imala relativno produktivan dan. Srela sam prijateljicu i radile smo na nasem malom projektu u ”nasem” kaficu i osjecale smo se kao neke biznis zene sa kompjuterima. Bio je to pomalo smijesan osjecaj. Isto sam shvatila da ce moj kompjuter jos malo zavrsiti razvaljen od zid ili ce sresti mr. Format C… pretpostavljam da ce  prije to biti jer je jeftinije…

Navecer smo imali posjetu od moje prve minhenske prijateljice, Zahide. Drugi dan nakon dolaska u Minhen sam je srela u Aldiju. Nisam pricala njemacki, niko drugi nije pricao engleski i cula sam zenu kako prica bosanski sa kcerkom i tako sam joj prisla. Ona me pozvala na kafu (veceru) i tako vremenom smo postale prijateljice. Ovdje Zahida sa svojom kcerkom i Adom kontrolisu Adinu novu igracku i Ada probava novu jaknu. Hvala na poklonima 🙂

Nisam mogla odoliti da kupim ovu slatku haljinicu 🙂
Couldn´t resist but to buy this cute little dress 🙂
dress

 

 

Jonas Salk: The Man Who Saved the Children

~ au ~ 2 Comments

https://www.youtube.com/watch?v=H6NkM61HlB8

Today would be the 100th. birthday of Dr. Jonas Salk, the medical researcher and the virologist that came up with the polio vaccine, saving thousands of lives. He didn´t even patent it, which is quite amazing…(article)

Danas bi bio 100.i rodjendan Dr. Jonasa Salka, medicinskog naucnika i virologista koji je izumio polio vakcinu i sa tim je spasio hiljade zivota. A nije ni patentirao ovo djelo, sto je danas prosto ne shvatljivo… (clanak)

Butterfly house/ Kuca leptira

~ au ~ 2 Comments

This summer I promised my niece that we will go to the butterfly house in Hagaparken in Stockholm. Finally, today we managed actually to go there. Inside  we could enjoy a quite unique experience among butterflies flying freely around in an exotic tropical environment. We also enjoyed a truly breathtaking view of sharks in the Haga Ocean Aquarium.

2014-10-26 14.10.34 (1) 2014-10-26 14.31.41

2014-10-26 14.12.39

2014-10-26 14.10.24

2014-10-26 13.49.18Ovog ljeta sam obećala svojoj nećakinji da ćemo ići u kuću leptira u Haga parku u Stockholmu. Danas smo napokon uspjeli otici tamo. Unutra smo uživali u jedinstvenom iskustvo leptira koji lete slobodno uokolo u egzotičnom tropskom okruženju. Također smo uživali u zaista prekrasnom pogledu ajkula u Haga Ocean Akvarijumu.

Alone together/ Zajedno a same

~ au

Today, I caught myself in a moment that was very short but so intense. I got overwhelmed of a sad feeling. So what happened? I was playing with my daughter, which should be THE moment. We were playing on the floor so there was nothing dangerous around, like water, heavy things or so. She should have my full attention. Should… but she didn´t. I caught her watching me confused and sad, and my heart was ripped apart. Why? My baby was competing in attention against my cell phone. A cell phone–. Because there was something so important I couldn´t check it later…Not really.

I read now that 2-year old children has a significant worsened ability to learn words, if the child was disturbed by the phone signal in the moment when it was supposed to learn that word and the parent answered the call.

Further researcher Eva Hoff studied children’s creativity and says that when children play passively with phones they let themselves be entertained reducing their own ability to think and govern themselves. And because kids do what parents do, there is a risk that children who take after parents cell phone use get passivated. Children do not exercise on solving problems and they do not have imagination which may lead to a generation having more difficulties as adults to find solutions to problems. They expect there to be a machine where they can press a button and everything dissolves – or that they can escape from boredom in this way and do not care to get involved, says Eva Hoff.

Horror, so I decided from now on when I play with my daughter, my cell phone will be standing on the shelf..

Uhvati se danas u momentu koji je bio vrlo kratak, ali jako intenzivan. Preplavio me tužan osjećaj. Igrala sam se sa kćerkom, što bi trebalo biti nesto posebno. Igrale smo se na podu, tako da nije bilo ništa opasno poput vode, teški stvari ili tako nešto, tu. kćerka je trebala imati moju punu pažnju. … ali nije. Vidjela sam kako me zbunjeno i tužno gleda, i moje srce se paralo. Zašto? Pa moja beba se takmici o pažnju protiv jednog mobilnog telefona. Je li bilo nešto toliko važno da nisam mogla kasnije provjeriti … Ne baš.
Pročitala sam da djeca od 2. godine imaju znatno pogoršane sposobnost učenja riječi, ako se dijete uznemiri od telefonskog signala u trenutku kada je trebalo da nauči tu riječ a da su roditelj odgovorili na poziv.

Dalje istraživač Eva Hoff proučava dječju kreativnosti i smatra da kada se djeca igraju pasivno sa telefonima dopuste da ih telefon zabavlja i samim tim smanje vlastite sposobnosti da misle i upravljaju sami sebe. Djeca rade ono što roditelji rade, i zato postoji opasnost da djeca koja oponasaju roditelje i njihov nacin koristenja mobilnog telefona postanu pasivna. Djeca ne vjezbaju rješavanje problema i nemaju mašte, sto može dovesti do toga da citave generacije imaju poteškoća da kao odrasli pronađu rješenja za razne probleme. Oni očekuju da postoji stroj gdje mogu pritisnuti dugme i sve se rijesi – ili da mogu pobjeći od dosade na ovaj način a i ne zanima ih da se uključe u drustveni zivot, kaže Eva Hoff.
Horor, odlučila sam da od sada kad se igram kćerkom stavim mobilni telefon sa strane na polici ..

30 000 slaves in Europe / 30 000 robova u Evropi

~ au

Listened to the news today and was surprised to hear that there are 30 000 slaves in Europe. 80-90% of these are women, mostly kept as sex slaves. That means at least 24 000 women are sex slaves. Today, this  moment, this second. I wonder, what kind of a person one has to be to keep a human being as a slave. It would be interesting to see a documentary about these people because I believe as long as they exist there will be slavery.

slaveri-i-varlden

Slušam danas radio i šokirala me činjenica da u Evropi ima čak 30 000 robova. Od tih su 80-90% žene, najčešće držane kao seksualne robinje. To znači da su u ovome trenutku, u ovoj sekundi, najmanje 24 000 žena seksualne robinje. Pitam se, kakva moraš biti osoba da bi držala tako jednu osobu robom. Bilo bi interesantno gledati neki dokumentarn o takvim ljudima, jer vjerujem dok je njih biće i robovlasništva…

Shopomania…

~ au

Krenuli muz i ja na kafu… i prije toga uđemo u knjižaru “da vidimo šta ima” . Sretnemo lika koji je živa enciklopedija. Saznamo da je u okolini Tuzle prodano oko 10 000 primjeraka “50 Shades of Grey”  (50 nijansi) !!!  Računajte po 20KM po knjizi …Za takvu knjigu… meni prosto nevjerovatno ali haj svako ima svoj ćeif…

Maksuz smo kupili knjigu kod njega.

historijska citanka

Dalje se na glavnom trgu u Tuzli slavilo oslobođenje Tuzle u drugom svjetskom ratu. Bilo mi je to baš nekako čudno ćuti da se još uvijek slavi nešto od 2.g svjetskog… U Krupi se ne (slabo) slavi ni oslobađanje od zadnjeg rata a kamoli od drugog svjetskog….U svakom slučaju, lijepo su poredali štandove i moglo se kupiti fini domaći proizvoda. I tako mi završimo sa tacnom, medom, domaćim ajvarom, balzam za usne,  čaj, orahovaču, sokove, sirća pa čak i čestitke…ma nema šta nismo uzeli. Tako sam bila dobar kupac da sam čak i kesu paprika dobila.
tacna

 

 

…a kafe na kraju nismo popili…

 

Bauhaus

~ au

Dobijem uvijek jedan poseban osjecaj kad udjem u Bauhaus. Nesto treba da se uradi i  imam onu jednu ideju kako da izgleda (garderoba – u mom slucaju) . Plan je danas bio biti gotova za pola sata. Povela sam muza da mi pomogne da budemo brzi… Ono u fazonu zajedno smo jaci. Medjutim, to se u nas razvilo u pravu Odiseju. I od onih pola sata ispalo 5h hodanja po Bauhausu da se kupi par (sto bih rekla) stangi za garderobu. Uz to mi se kcerka transformirala u jedno drekalo sa prejakim plucima, pa sam medju redovima trebala i nju smiriti i nahraniti. Je li moram reci da sam onu viziju sto sam imala skroz zaboravila kad sam bila gladna, zedna i nervozna. Ali eto ipak sam nasla par slika od raznih garderoba za inspiraciju 🙂