Is there anything more fun in autumn than run through fallen leafs. I was showing Ada how to do it. First, she was a little bit skeptic but then she loved it 😀
Ima li ista ljepse kad je jesen nego trcati kroz lisce koje je palo na zemlju. Pokazala sam Adi kako to ide. Prvo me skepticno gledala ali kad je potrcala vristala je od srece 😀
Time for rest / Vrijeme za odmor
Happy Birthday Dear Prince Aiden. You are our cutest and most stubborn nephew. We wish you a beautiful day with a lot of fun and joy and delicious food ;). See you later / Kisses Ada and your auntie 
Sretan rodjendan nasem najsladji i najtvrdoglavijem sestricnom i bratu. Zelimo ti jedan prelijep, zanimljiv dan sa puno smijeha i dobro hrane 😉 Vidimo se kasnije / Pusa od Ade i tetke .
Danas je Ada imala premijeru u koristenju vodeni bojica (znam da je kasno ali sta ces kad nije htjela sjediti prije nego je samo trckarala okolo). Jako je lijepo drzala kist i pravo koncentrisano je farbala. Ja sam uradila gresku sto sam stavila i crnu boju medju bojama jer je preuzela citavu sliku. Inace sam bila bas ponosna sto sam je zabavila pola sata ovim. I shvatila sam da ima vise slifa i talenta za farbanje nego njezini mama ili tata 😀 
Today, Ada was painting with water colors for the first time. I know it is quite late, but she was never really interested in it and she never sits down but runs around the whole time. She held the brush very nice and she was highly concentrated while painting. I did the mistake to also give her black color to paint with so it took over the whole painting, but I was also quite proud of me having her painting for half an hour. That is like a life time in a kids world… I also came to the conclusion that she has more talent in painting then either me or her father 😀
Danas je bio bas lijep dan. Bio je onaj lijepi jesenjski suncani dan, iako malo hladan. Otisla sam po Adu malo ranije i otisle smo vozom u Skövde kod majke i dide. Put je super prosao, pogotovo kad skontam da nisam imala nikakve igracke da zabavim Adu. U Skövdeu nas je tata cekao i kad je Ada vidjela mog tatu vrisnula je DIDOOo. A kad smo dosli kuci cekao nas je burek 😀 Prava sreca 😀
Vec treci dan sam se bocila sa Adom. U nedjelju poslijepodne mi je postala kenkava. U noci je bila nemirna i budila se 100 puta, dobila temperaturu, htjela je nonstop da je nosim i nije htjela da jede, pa odem kod doktora. I tako se ustanovi da opet ima glupu gnojnu anginu. Izgleda nazalost da je primila tu sklonost prema bolestima krajnika od mene 🙁
Mala moja maca lezi sa temperaturom i gleda crtane. Sad ce se sigurno frka dici sto gleda crtane…
I onda se tako nasekiram da sam citav dan nervozna. Znaci tri dana se ja, kao mati, patim hem fizicki hem psihicki i onda dobijem poruku “bla bla bla … gdje ti je mozak” koji klinac meni neko ima pravo takav jedan komentar uopste napisati??? Ono odgoj 0 poena! Pa moj rodjeni otac mi to nikad nije rekao i sad to da slusam od drugih?? Necu vala ni u snu!
Dalje “moram” dijete zatvoriti u kucu da ne smije izlaziti van- (doktor preporucuje da se kratko izadje van na svjez vazduh). Ne bih trebala hodati po prodavnicama sa djetetom (?). Iskreno ne znam koji mentalni sklop moras imati da uopste pomislis da jedna majka sa djetetom koje ima gnojnu anginu hoda po prodavnicama? Takvu glupost moze samo neko reci: sto je ili glup, ili nikad nije vidio bolesno dijete.
Hem sam optuzena da koristim sve moguce “masine 21.g vijeka” dok cuvam Adu pa je zato pala. Hem sam optuzena da dijete svoje hranim samo teglicama. Hem ocigledno hodam sa Adom po prodavnicama. Dalje sam optuzena da maltretiram svoje dijete po autobusima (ocigledno to ljudi bolje znaju nego ja koja sam 24/7 sa djetetom). Pa dokle vise?
Predugo sam trpila komentare da ne dizem frku i da ne dodje do konflikta u familiji. Ali sad su sve granice predjene. Pa nek puca sve ako treba.
Haj da predlozim jednu stvar.
Haj nek svako malo vise gleda svoja posla. Pripazite STA i KAKO pricate jer me vrijedjate. Primam i izvinjenja, ako su iskrena. Ali zapamtite jedno ! A to je da moje dijete ima najbolju mamu na svijetu…A to sam JA!!! NIKO (pa ni otac) je nece cuvati, paziti, kuhati, maziti, biti tu za nju, stediti za nju, putovati sa njom itd…vise nego sto cu ja.
Danas sam Adu odvela u vrtic i pratila je kako sta radi, i ako je dobrica. Djeluje mi za sad ok. Vrtic je predobar, sto za mene znaci, puno su vani i imaju puno mjesta za igranje. Vrijeme je bilo fantasticno i tako smo ti ja i Ada bile u vrticu do nekih 10.30h. Sutra ostajemo duze, pa cu valjda uskoro moci Adu ostaviti samu u vrtic. Ne znam kome ce biti teze to, meni ili njoj :/
Poslije vrtica smo otisle do grada da rijesimo kolica, jer su pukla. Iz onog prelijepog vremena se odjednom stvorili oblaci i pocela je kisa padati. Adu ostavim kod sestre a ja obucem gumene cizme i krenem do prodavnice. Zaboravila sam osjecaj gumeni cizama. Pa to je fenomenalno, cak sam po lokvama NAMJERNO hodala. Da me nije bilo sramota skocila bih u lokvi. Osjecala sam se kao dijete, lagana i vesela, mada je kisa lila. I onda se onako upitam ZASTO smo mi odrasli tako glupi da umjesto da se tacno obucemo prema vremenu mi glumimo nesto fini, i hocemo neke cipele koje uopste nisu za recimo kisu, i onda se pokvase cipele, budes mokar, hladan i kukas kakvo je vrijeme grozno? Pa sami smo krivi kad ne znamo uzivati u ljepotama svakog vremena!!’
Adi sam kupila nove cool cizmice u Lindexu. Kupila sam joj i dudlu koja je u jednoj prodavnici kostala 95kr a u drugoj 52kr. Znaci iste dudle, ista marka i cijena se razlikuje toliko… neshvatljivo. 
Odlucila sam sebi kupiti jedne ZUTE gumene cizme (ove su od marke Tretorn)… Mozda ovakve 🙂 Kad je bal nek je maskenbal. 
I jedna za laku noc
Danas smo otisle prvi put u Vrtic sa velikim V. Hocemo da vidimo kako to ovdje funkcionise. Moram reci da je Ada bila prava. Vidjela je tonu igracaka, mnogo djece i bilo joj je pravo zanimljivo. Ja sam cak otisla sa tetom pricati dok se Ada igrala, jes da je majka bila u blizini, i fino se igrala nekih pola sata dok nije jedan mali, koji je isto nedavno poceo, sebi govorio kao mantru mama ce jos malo doci, mama ce jos malo doci… Ada je tek onda skontala kako nema njezine mame i onda je krenuo plac. Ali mama kao super(wo)man je odmah poletila i uhvatila svoje malo celjade i pazila je i mazila dok se nije osjecala Ada sigurnom da ponovo ide u nove pobjede 😀
Poslije toga smo istrazivale tobogan i pjesak i okolinu oko stana. Obozavam je gledati kad ona istraziva svijet kao neki mali naucnik. Pitam se kad i zasto taj pozitivni i zainteresovani duh nestane kod nas odrasli?? Ili ako ga nemamo kako da ga vratimo? Je li to uopste moguce?
Znam da je ovo u biti nebitna informacija za svijet, ali za svaku mamu je osjecaj ponosa tu kad joj njezina mala beba prvi put uspije piskiti u tutu 😛 Danas je Ada prvi put to uspijela i bila je i zbunjena a i puna ponosa kad je vidjela kako joj aplauziram i ljubim. Ponekad male stvari cine puno u zivotu …
I know this isn´t important information for the world, but it is feeling of proud when your little baby manages to do nr. 1 in the potty. Today Ada managed it for the first time. She was a little bit surprised and confused, but also very proud when I was applauding and kissing her and telling her how great she was. Well sometimes these small things make a big part of your life 😀
Yesterday Ada fell down, on her head, from the bed. I got terrified. I didn´t manage to catch her and she was so fast that even though I did my best she slipped through my hands. I thought she will break her neck. She was screaming out so loud and I was trembling of fear. But some moments later she was running around happy. She got no concussion whatsoever. Luckily, children are truly phenomenon.
Today Ada and I went to the doctor, where we spent 2 h waiting. After having the high fever a couple of times I have noticed that she kind of rolls her eyes, so I wanted to check it up so she didn´t get epilepsy. After two hours of waiting I was so annoyed, because Ada was hungry, tired and just screaming. Why are doctors giving an appointment at 10h if they know from the beginning that it is not possible to manage that? Why don´t they say come at 14h? I guess they have a serious planning problem. Finally when the doctor came Ada was hysterically screaming and crying so I hardly heard anything that he said except that most probably everything is fine.
While waiting I met a Bosnian girl that have given her son the name Dante. Ain´t it cool 🙂
After diving from the bed Ada and I where making some cakes for Ensar because it was his birthday and we wanted to surprise him. Ada loved the dough…
Jucer je Ada pala na glavu sa kreveta. Crkla sam. Nisam je stigla uhvatiti. Ona se brzo popela na krevet i potrcala do druge strane a nije znala stati. Ja nisam stigla dotrcati do nje, iako sam vidjela na sto ide. i tako Ada fino prelom na vrat. Mislila sam da je to to. Slomilo mi dijete vrat. Plakala je kao godina, ja sam od straha drhtala. Dok se nije smirila i pocela trckarati kao da nista nije bilo. Mislila sam dobice potres mozga ili nesto, a njoj nista. Djeca su fenomen…srecom.
Danas smo Ada i ja bile kod doktora, primjetila sam par puta kako ocima koluta i zabrinula sam se pa rekoh da to provjerim. Da nije slucajno epilepsija ili nesto tako. Imale smo termin u 10h i cekale smo 2h !!! Pa za koji vrag imam termin ako cu cekati 2h. Toliko sam se iznervirala da sam nekoliko puta htjela izaci, i onda kontam bolje da to sada obavim nego da ponovo moram doci. U Svedskoj kad odes kod djecijeg doktora primite za 15 min ako imas termin. Barem se meni nikad nije desilo da sa djetetom moram cekati 2h. Uglavnom poslije 2h je Ada vec bila umorna, gladna i nije joj bilo nidocega. Tako da kad je napokon doktor nas primio imala sam drekalo od 120decibela i pola stvari nisam cula sta je doktor rekao. Najbitnije je samo bilo da pratim Adu i da najvjerovatnije nije nista…. A usput tamo sam srela bosanku iz Zenice, koja ima sina Dante. Pa zar to nije cool ime 🙂
Jucer smo, nakon avanture ronjenja sa kreveta, Ada i ja pravile ledene kocke za Adinog tatu, Imao je rodjendan pa smo ga htjele obradovati. Adi se u svakom slucaju svidjela smjesa… 😀 Kupile smo Adinom tati jedan parfem od Lalique, koji kazu ne sastoji sintetske sadrzaje. Ada je izabrala tako da se normalno i tatici jako svidio 😉
Usput ako je neko u Minhenu bujrum na kolac 😀
There are some toys that remain more interesting than others. Ada for example loves ballons and balls. I have no idea how many of them I have bought but it is never enough. Usually I try to recall what I liked when I was a child and usually that works good. One of the toys I liked where Lego´s, but Ada is still too small for that so I bought her the Megablocks. First she didn´t really know what to do with it. But imagin the happiness when she this morning got the point of them. She simply love it. This is also great idea as a gift for a child. They´ll love it.
Ima igracaka koje ostanu intresantnije od drugih. Ada recimo voli balone i lopte (bopte). Nemam pojma koliko sam ih vec kupila, ali nikad nije dovoljno. Obicno kad hocu kupiti neku igracku probam se sjetiti koje sam ja to volila igracke i obicno i tacno pogodim. Jednu igracku s kojom sam se voljela igrati je/su Lego kockice, medjutim Ada je za to premala pa sam uzela Megablocks, to su kao velike Lego kockice koje Ada ne moze progutati. Prvo nije shvatila sta moze raditi sa njima. Zamislite zato srece kad je jutros skontala poentu kockica. Sada se bas voli igrati sa njima. Ako trebate nekom djetetu kupiti poklon ovo vam je super poklon. Obozavace ga !