I have tons of things still unpacked in our, not so anymore, new apartment. They are draining me of energy and the more time passes the more it drains me. Therefore, I collected tons of energy and started cleaning up things. I finished Ada’s wardrobe and separated tons of my things I cannot wear now. It took some time but afterwards I felt even more motivated to continue. I even decided to buy a marker machine that I think will be useful.
Now the next project is to clear and make the guestroom/home office and use it for what it is supposed to be and not as a store place. I started to look at some inspiration for home offices and I always get fascinated how nice people make their homes 😀
Imam tonu zapakovanih stvari u stanu jos uvijek. Sve sto vise vremena prolazi tako mi vise energije iscrpljuje. Tako da sam na kraju kad mi je pukao film izvukla tonu energije i pocela rasciscavati. Sredila sam Adinu garderobu i odvojila sam tonu svojih stvari koje mi ne mogu. Trebalo mi je vremena ali zanimljivo je kako dobijes novu motivaciju kad zavrsis sa nekim dosadnim/napornim zadatkom. Cak me toliko motivisalo da sam kupila marker masinicu koja, vjerujem, ce biti koristena.
Slijedeci projekat je rascistiti i urediti sobu za goste / biro i koristiti sobu za to za sta je i namijenjena a ne, kao sada, ostavku za stvari. Pocela sam traziti inspiraciju kako soba da izgleda i uvijek me fascinira kako ljudi dodju na ovako lijepe ideje…
















Ovog jutra se Ada prerano probudila. Sinoc smo otisle u grad na sladoled i Adi se to toliko svidjelo da je odlucila jutros u 5.00h da opet ide u grad na sladoled. Iako je jutro predivno vjerujem da bi jos ljepse bilo da sam se mogla naspavati 🙂
Zadnju sedmicu odmora prije nego sto Ada krene u vrtic smo odlucili provesti na Pagu sa Adinom i nanom rodicom. Imamo srece sa vremenom i uz to Ada obozava brckanje po moru tako da je ovo bila dobra odluka. Puno pozdrava sa Paga!
Zadnjih deset dana su bili jako intenzivni. Majka (mamina mama) je umrla, brat se ozenio, tata je napunio punih 70. godina, a i dzenaza je danas bila. Na tom svemu mi je dijete bilo nervozno citav dan, a i mene izgleda prehlada sastavila. Tako da je bilo pravo opustajuci otici na setnju kroz Adice sa sestrom i bratom. I to prvi put otkad smo dosli na balkan da smo uspijeli odvojiti malo vremena da se samo nas troje sretnemo i diskutujemo stvari kako to samo mogu sestre i braca. I sve to na najljepsem mjestu na svijetu.
Znala sam da je to bio nas posljedni sastanak kad sam je posjetila u bolnici u Skövdeu. Volja za zivotom je u njoj bila slomljena. Ipak hocu da je se sjecam onakvu kakva je prije toga bila. Uprkos teskom zivotu uvijek je bila nasmijana. Pogotovo kad su joj unucad dolazila. I praunucad. Bila je zahvalna za sve dobre stvari u zivotu, a lose je nekako dobro prebrodila. Bila je i ponosna sto je svu svoju djecu iznijela na pravi put. Pitala sam je da li se kajala za nesto sto je uradila ili sto nije uradila. Odgovorila mi je da nije. Koji dusevni mir! Sjecam se najvise dvije stvari sto je uporno nama ponavljala. 1. Nikad, nikad ne dozvolite da vas neko fizicki ili psihicki maltretira i 2. Cuvajte muza jer ce on vas cuvati kad vam djeca odu iz kuce. Iako mi je zao i tesko isto tako osjecam olaksanje za majku jer se ne mora vise patiti. Kao sto sam rekla hocu da mi ostane u lijepom sjecanju. Ovo mi je jedna od omiljenih slika sa njom.
…pa se gledaju zubi kad se kupuje. Ne mogu da spavam i iz vedra neba se sjetih mog “babe” (dido, ali su ga svi zvali babo) rahmetli kad mi je rekao to mrtav ozbiljan. “Krava je krava pa se gledaju zubi kad se kupuje”. Htio je da pripazim koga budem izabirala kad bude vrijeme za ozbiljnu vezu (udaju) a da ne pricam o mojoj buducoj djeci. Kad sam ovu izreku prvi put cula plakala sam od smijeha koliko je to meni bilo smijesno i apsurdno. Priznajem, smatrala sam “babu” malo cak i otkacenim da tako nesto kaze. Ali cinjenica je da je ta izreka ustvari opisala srz seksualne selekcije. Prodjose godine, ” babe” vec dugo nema, ali se ispostavilo da je bio u pravu. Jer se na kraju sve svede na zdravlje. Moje zdravlje, zdravlje djece, partnera/ muza/zene. Zdravlje njegove/ njezine familije itd. Dovoljna je jedna bolest u (siroj) familiji, da svi budu pod stresom. Tenzije koje nastaju su dovoljne da razore i najjacu familiju. Tako da, koliko to god zvucilo cudno, okrutno i izracunato, stvarno na kraju ispadne da je babo bio u pravu. Ako hoces da olaksas svoj buduci zivot (naravno ne mozes nikad biti 100% siguran) onda treba dobro gledati koga ces izabrati kao buduceg zivotnog partnera.
Jednu stvar sto naucis cijeniti kao roditelj je vrijeme kad ostanes sam(a). Kad mozes da sam odlucis sta ces bez da jedan mali saboter trckara oko nogu nonstop zivkajuci te. U ovom trenu su Ensar i Ada kod kuce. Ada bi trebala spavati. A ja sam se iskupala, i uz to imam cak vremena razmisljati i planirati koje slijedece dionice da kupim. To je pravi odmor 🙂
Na putu prema Pagu uspijeli smo doci do Crikvenice kad je Ada dobila mali ispad energije i nije vise htjela sjediti u autu. Izasli smo i prvo sto je Ada uradila je rekla da hoce da “ode na more” i otisla do vode i pocela se brckati, a prilicno smo kasno dosli (20.30-21h). Preplavi me sreca kad je vidim kako bude djeciji sretna kad se kupa.