Bosanska Krupa i notari

Dosla sam u nasem (sto se tice prirode) prelijepom gradicu Bosanska Krupa. Kad ovdje dodjem srce mi bude na mjestu par sati, dok se ne pocnem zivcirati na citavu situaciju ovog grada na samrt. Mislim da je najgore sto se sjecam kako je nekad prije rata bilo, i sto vidim kako je sad. Kako je zavladao idiotluk i bezobrazluk.

Danas sam trebala srediti neke dokumente. Inace sam glavni dio dokumentacije u Tuzli rijesila. Prvo sam i tamo naletila na notara br.1. Pravi idiot. Umisljena neka neotesana “voljela-bi-biti-gospodja” Tako da sam otisla kod drugog notara. I taj notar Azra Koval je bila za svaku pohvalu. Profesionalno, nasmijano i na vrijeme posao odradjen. Nazalost, skontam gresku u dokumentu , ali sam vec u Krupi pa sam morala otici kod novog notara da popravim. I nadjem tog jednog sto radi kao notar. Ispricam u cemu je problem i upitam za cijenu. Kaze 53 KM, i sutra ce biti gotovo. Znaci isti dokument kao iz Tuzle (u Tuzli 42KM ja mislim da je bilo) , samo treba prepisati i izmjeniti 2 reda. Znaci ne treba nista novo izmisljati. Pripremio je dokument i zamolio da mu kazem ako neke greske vidim. Sto sam i uradila nekih 5 puta dok sam popustila. Kao npr. mjesto rodjenja… Ako pise SKÖVDE, onda napisi SKÖVDE, ne pisi SOKVDE. I ne kontam zasto se ljuti ako ga ispravim 5 puta za istu rijec? Samo je trebao prepisati ono sto stoji u pasosu. Odustala sam da komentarisem poslije par gresaka.greska 3
greska 2

20150407_113649

U medjuvremenu dok notar M. jedno po jedno ispravlja pridje mi radnik a mozda i sin (ne znam) i upitam ga kako to ako je cijena po tarifi u Tuzli kosta 40 i nesto maraka, a ovdje 53. Odgovor, pa i ovdje kosta 41 KM, to je M. nesto pogresno shvatio… Naravno…
Kad je sve bilo gotovo upitam fino ako mogu dobiti jos 2 kopije, i tad je nastao neki ogromni problem. Znaci Azra mi je dala 3 kopije, i to ih je ona sama ponudila. A kod M. to je bilo prosto neshvatljivo da dadne jos jednu kopiju i poceo je pravo “komentarisati””. U biti, ako hocu jos jednu kopiju moram uraditi jos jedan originalni dokument. Drugim rijecima platiti 41 KM. Sad ja njemu da objasnim da kad se salje postom, kao sto ja namjeravam, moze se desiti da nestane dokument. Desilo mi se to nekoliko puta (i to u par raznih drzava i to preporucena posiljka), da bi on meni ovim rijecima… “To je opsto obrazovanje poslati putem poste, i traziti izgubljeni paket. Uzmes telefon i zoves. To se uci u osnovnoj skoli.” … Ja sam se, blago receno, sokirala.  I to je  toliko bezobraznim tonom poceo pricati, i kroz svaki moj argument, se ton povisavao. A on je postajao sve bezobrazniji i bezobrazniji i jos krene u  svoju kancelariju bez da se pozdravi?? WTF? Prosto neshvatljivo da ti dodje klient, i probas ga dignuti za novac, radis 100 gresaka a samo si trebao prepisati, i jos pocnes vrijedjati i ponizavati klienta kako je neskolovan i maltene maloumna umjesto da se ljudski pozdravi. Parola “kupac je kralj” se ovdje nikad nije cula a kamoli dozivjela. Sramota me priznati ali na kraju je i meni pukao film i pocela sam i ja galamiti tamo.

idiot

 

 

 

 

Uzivanje u Bosni… / Enjoying time in Bosnia…

There are some things I always do when I come to Bosnia. Nr 1 is eating cakes. I eat so many cakes that I will need a “white” (sugarfree) month (year) after this vacation. My three favorites are Tufahije, Ledene kocke and Boem:

Neke stvari uvijek radim kad dodjem u Bosnu, a to je da se najedem kolaca. Toliko ih jedem da ce mi trebati “bijeli” (bez secera) mjesec (godina). Moja tri favorita su Tufahije, Ledene kocke i Boem.

Further, it is a criminal act to come to Bosnia and not eat the national dish Cevapi. (It is even worse if you ask to eat it with french fries or rice).
cevapi

Kriminalno je doci u Bosnu a ne probati nacionalno jelo Cevape. (Jos vece kriminalno djelo je naruciti cevape pomfritom ili rizom)

Then a great thing I have discovered in Tuzla is that they have fantastic massage at Farah. In 6 days I went there 3 times:D
massage

Druga stvar koju sam otkrila u Tuzli je da imaju fantasticnu masazu kod Farah…za 6 dana bila sam 3 put 🙂

and great facial treatment…
treatnebt

i super tretman lica…

I have to thank my dear husband for this great bag 🙂
tasna

Moram se muzu za ovu prelijepu torbu zahvaliti 🙂

 

Istanbul Day 3 / Istanbul 3.dan

Finally the internet started working again (for now), so here are some pics from Istanbul. / Napokon je proradio i internet (za sad) tako da evo jos par slika iz Istanbula.

The 3rd day we got a little bit confused, or rather we were all a little bit unconcentrated. It happens with 2 children around. Somehow we missed that the archeological museum and the Topkapi Palace are two separate museums. We saw a lot of interesting things in the archeological museum. The one piece I liked most was the small marriage contract engraved in clay (I think it was clay). The only negative thing was that the museum wasn´t made for buggies or mobility impaired people. There are no elevators nor ramps and many stairs. Unfortunately, we couldn´t visit the Topkapi Palace after a certain little person refused to go to more museums 😛

3. dan smo se malo zbunile, ili bolje reci bile smo malo nekoncentrisane. Desi se kad imas 2 male djece na putu. Profulalo nas je da su arheoloski muzej i Topkapi Palaca ustvari dva odvojena muzeja. Vidjeli smo dosta zanimljivi stvari u arheoloskom muzej. To sto mi se najvise svidjelo je bio jedan bracni ugovor ugraviran u glinu (ja mislim da je bila glina). Jedino negativno sa muzejom je sto definitivno nije napravljen za osobe sa djecijim kolicima, invalide, ili cak i stariji jer je jako mnogo stepenica, a nema nigdje lifta. Nazalost nismo mogli otici u Topkapi Palaci jer je jedna mala osoba se bunila da nece vise da hoda po muzejima 😛

The Tiled Pavilion Museum or The Tiled Kiosk is the pavilion of the Topkapi Palace. It was made in 1472 by Sultan Mehmed II, as a pleasure palace or kiosk. It has wonderful blue mosaic entrance, and Beautiful collection of islamic  art indoors. I also found the colorful windows stunning.

The Tiled Pavilion Muzej (Poplocani Pavilion Muzej) ili Poplocani Kiosk je paviljon od Topkapi Palace. Napravljen je  1472 od Sultana Mehmeda II, kao jedna palaca uzitka ili kao kiosk. Ima predivni ulaz u poplocan plavim mozaikom. Unutra u paviljonu se moze kolekcija prelijepe islamske umjetnost naci. A posebno su mi se svidjeli raznobojnih prozori.

After the visits in the museum we went to the Great Bazaar. Somewhere we read that 90 million people pass through per year! Imagine 90 000 000! Inside the bazaar they had so much gold that my eyes wanted to jump out. There where so many stands with different things. After walk through the bazaar we had enough and walked out… and then we saw that the bazaar just continued in an everlasting stand. There where tons of dresses, cloths, curtains, shoes, bags and so on. Once you buy something you always feel cheated because if you walk a couple of meters there will always be another stand that is cheaper. Of course half the fun buying things is the bargain 🙂

 Nakon posjeta u muzeju odlucili smo otici u Veliki bazar da vidimo i to cudo. Negdje smo procitali da godisnje prodje cak 90 milijona ljudi kroz bazar. Zamislite 90 000 000! Unutra u bazaru je bilo zlata da ti ocu stanu. Dosta je bilo radnji sa svakavim produktima. Kad smo prosetali kroz bazar bilo nam je i toga dosta pa smo krenuli van, kad tek onda podje prava pijaca. Pa to je haljina, robe, pidjama, cipela, zavjesa itd na tone. Taman mislis kako je nesto jeftino kad par metara nize ista stvar jos jeftinija. Imas osjecaj da si uvijek prevaren ako nesto kupis. I naravno pola cari kad kupujes je cijenkanje 🙂

Haos / Chaos

Toliko slika iz Istanbula imam za postaviti i sta se desi? Router rikne!! Znaci nisam imala/nemam niti kucnog telefona niti interneta. Apsolutna katastrofa za mene!!

Stigli smo u Tuzlu! Ja se ponadala da cu barem ovdje imati internet da sredim sve svoje zadatke, tipa platiti racune:/ Kad ono brzina interneta 33kb/sek. Znaci ne mogu ni stranicu otvorit :/  Ali ne smijem previse kukati. Bio je predivan dan tako da smo ga proveli vani i kao sto to biva u Bosni otisli u kafic na kafu i ako nista tamo sam se mogla nakaciti na internet.  Barem za nesto ti nasi kafici sluze 🙂IMG_20150329_155139

I have so many Pictures from Istanbul that I wanted to upload and what happens? My router just dies!! Meaning I have no house phone nor internet. For me, that´s an absolute disaster. 

 Last night we arrived to Tuzla. I hoped that I will at least have internet …but no. The (lack of ) speed is 33kb/sec!!!  Fabuolous. I cannot even open a page :/ One shouldn´t complain though, the weather was fantastic today and at least I could surf a little bit via the Wlan in a café.  At least there is some use of them 🙂

Istanbul day 1

Yesterday, Ada and I arrived in Istanbul.  At the airport there were no buggies (neither had they buggies in Munich) to borrow, which resulted in me carrying Ada for literally 2 hrs. Talk about arm exercise.  There was an ocean of people waiting for the passport control. Despite having the most efficient passport control which I have ever seen, it took us around  half an hour until it was our turn. Unfortunately, I couldn´t take any pictures of this sea of people, holding Ada. I felt really stuck there with a child in my arms (that wants to walk) , my luggage and a packed buggy. In the end, I was so tired I wanted to cry but was lucky to find a very nice portier that helped us out from the airport. The next chock was the taxi.  I got an heart attack there. There was no seat for Ada, the seatbealt for me wasn´t working and the guy (knowing no english) was listening to some Turkish folklore and driving like crazy. I was soo relieved when I finally arrived to the hotel (in one piece)… In the evening we went for a dinner in Hatay restaurant close to the hotel and ate some specialty (I forgot the name) that looked quite cool. It was put on fire and there was some dough that was removed before eating the gulasch like thing.

Sinoc smo Ada i ja stigle u Istanbul. Kako je samo puno naroda bilo. Na aerodromu nigdje nije bilo djeciji kolica za pozajmiti (niti ih je bilo u Minhenu) , tako da sam Adu bukvalno 2h na rukama drzala. To se vec zove vjezba za ruke. Na pasoskoj kontroli je bilo more ljudi koji su cekali na red. Trebalo nam je nekih pola sata da dodjemo na red, sto je ipak jako brzo bilo. Moram reci da su jedni od najefektivniji kontrola imali koje sam vidjela kroz svoja putovanja. Ipak kad smo prosli bila sam pravo umorna i srecom nadjem jednog portiera koji je bio jako ljubazan i pomogao mi da sredim taksi i tako to sa djetetom u ruci, prtljag i zapakovana kolica. U taksiju sam srcani dozivljavala, niti je bilo opasaca za mene niti za Adu. Covjek koji je vozio je slusao tursku narodnu muziku i kao ludjak vozio. Taako mi je drago bilo kad smo napokon stigle do hotela. Otisli smo na veceru u neki restoran, i jeli neki turski specijalitet (zaboravila sam mu ime) koji se zapali, i jako cool izgleda.

 

Istanbul here we come / Eto nas, Istanbule

Yeeess, we finally booked the tickets !!! One of my “to-visit” places will soon be checked on my “wish to see-list” 🙂 . I look forward to it. We will celebrate mysisters birthday in Istanbul. She loves the city, I have never been there, so we decided to go there for a couple of days. In Istanbul there are soo many things to see I have already started my list… 1st. I want to go to a hammam, Aysofya, Blue Mosque, panorama 1435 . basar etc. 😀 If anyone has any recommendations please let me know 🙂istanbul-spice-market-photo_1442697-770tallNapokon!! Napokon smo rezervisali karte. Uskoro cu na mojoj   “hocu da posjetim”- listi  imati jednu novu kvakicu. Bas se radujem tome. Slavicemo sestrin rodjendan tamo. U Istanbulu ima toliko stvari za vidjeti, i prvo sto mi padne na pamet je da hocu da odem na hamam, Aja Sofiju, Plavu dzamiju, panorama 1435,bazar itd. 🙂 Ako iko ima neke prijedloge sta vidjeti u Istanbulu nek se slobodno javi 🙂

Arrived in Munich / Stigla u Minhen

I love Stockholm Airport just because they have these buggies you can borrow without having to call the company and ask for a buggy 3 weeks in advance. Very practical 🙂 Luckily my father helped us out with the luggage.
20150312_094710

Inace volim Stockholmski aerodrom samo zato sto se tamo mogu pozajmiti djecija kolica bez da 3 sedmice prije moras zvati aviokompaniju da narucis obicna kolica. Jako prakticno 🙂 Srecom mi je tata pomogao sa prtljagom.

Before boarding the plane I managed to take a photo of my daughter where it looks like her eye squints :P.

20150312_102130

Prije ulaska u avion sam uspijela Adu uslikati tako da izgleda kao da su joj krive oci 😛

In the air I had a screaming monster in my knee for the first hour, but afterwards I had a cute (=sleeping) little baby
20150312_121403

Na putu sam prvih sat vremena imala malo deriste, ali poslije sat se pretvorila u slatku (=spavajucu) malu bebu.

And finally Ada and me arrived at the Munich airport..:D  (it is written in arabic because there are a lot of veeery rich arabic tourists coming)

20150312_132635

I napokon smo Ada i ja stigle na minhenski aerodrom…:D (a ovo je na arapskom Pisano jer imaju jako puno vrlooo bogatih arapski turista)

 

 

Pizzza

Dogovorim sestrom  da  odemo zajedno na “lunch” (rucak). I odlucimo  otici  na pizzu. Narucimo  nesto  jako komplikovano  tipa  sir, rakove i sampinjone. I to zeznu. Donesu neku  skroz lijevu pizzu. Vec sam tu pretpostavljala na sta  ce to ici. Dobijemo napokon pizzu i onako  gladne probamo najgoru pizzu u svedskoj. Eh sad, kako  je moguce da neko  sa tako losom hranom opstane u toj  bransi?Razmisljam  kad vidim koji  ljudi  uopste  imaju  firme ili  neke poslove…za neke bih  rekla ne znaju se kruha najesti  a ovdje  lupaju milione. Bilo  bi zanimljivo  neku studiju  o tome procitati. Ko, kako i zasto uspije. Ili drugim  rijecima  zasto  JA nemam firmu i lupam  milijone…I jedan mali osmijeh za raju…20150305_140503

Kumovanje / Birthday celebration…

 

In some parts of Bosnia there is a tradition when the child gets one year old to cut the hair and thus the person doing it becomes the godmother/godfather of the child. Since, the parts where my husband comes from does not have it I had free hands to choose the Pate 🙂 Usually, one selects the best friend or someone they know will buy nice gifts (though this is not usually admitted officially). I adapted this tradition to fit me and chose my best friend and someone that I know buys good gifts (who can be a better friend or buy better gifts than a sister / brother :))…My sister got the honor this time because she is the older one 😉

U nasim krajevima Bosne kad dijete napuni godinu dana bude i kumovanje. Znaci po prvi put se dijete nastrgne- sisa. Po propisu to se izabere dobar prijatelj ili prijateljica ili kako to kod nekih biva izaberes nekog dobrostojeceg “prijatelja/prijateljicu” 😛 Ja sam te propise prilagodila sebi. Izabrala sam svog najboljeg prijatelja (prijateljicu) a i nekog sto znam da ce dobar poklon kupiti :P… znaci koga drugog izabrati nego sestru ili brata. Sestru sam izabrala jer je starija.  

The oldest and the youngest guests. My grandmother with her great-granddaughter. 

Najstariji i najmladji gosti .

Thank you auntie for your wonderful gift.

privjesak

Hvala tetka na predivnom poklonu

 

Many thanks to Amira Sadis that baked this wonderful cake. /
Hvala Amiri Sadic koja je napravila ovu prelijepu i ukusnu tortu.

Happy birthday my little sunshine

Today was an unusual day 🙂 Hipp hipp Hurra 🙂
One year ago my little sunshine was born. She started the (to)day by saying “tkatkatkatka”… and I got so proud of her “talking” hehe… In the evening my sisters children & boyfriend, my brother & his girlfriend and my husbands brother met spontaneously at our place for the cake… except it turned out to be a real dinner. I love meeting with the family
.Ada 1 godinu

Danas je bio jedan neobican dan. Moje malo sunce je slavilo prvi rodjendan. Dan je pocela sa tkatkatkata… a ja odmah ponosna kako “prica” hehe. Navecer su sestrina djeca i momak, brat s djevojkom i brat od muza dosli spontano na tortu, ali se to pretvorilo u pravu veceru. Srce mi je na mjestu kad smo tako svi na okupu…

My sisters daughter helped out with the unwrapping…
Sestrina kcerka je pomagala sa otvaranjem poklona…

IMG-20150226-WA0046 IMG-20150226-WA0044

 

The children want to blow the candle out…PZ is doing it great making PA want to try it too, but it was very difficult 🙂 We repeated it a couple of times until he lost his interest 🙂

IMG-20150226-WA0036

Djeca su htjela da ispusu svijece… PZ je to super uradila, sto je navelo PA da isto to proba. Ponovili  smo to par puta dok nije izgubio interes za tim 🙂

IMG-20150226-WA0035

 

This picture is special for me… Total hypnosis…

Ova mi je slika nesto posebno… Totalna hipnoza…

 

IMG-20150226-WA0040

PZ and my husband playing with the ballons …
PZ i tetak se igrali balonima…

ballong