life style

Jedan dan…

~ au

Danas su djeca u vrticu bila pravo nervozna. Nesto su svi bili kenkavi, i lijepili su se za njegovateljice. Ada se lijepo igrala dok nije ogladnila i onda je nastala frka, jer je trebalo jos 40 min cekati do rucka. Na kraju smo joj morali dati komad banane tako da  druga djeca ne vide. Probali smo poslije rucka leci u vrticu i spavati, ali nije islo tako da smo ranije otisle kuci. Ada je dobila isto nove papucice koje je sama izabrala. Zar nisu slatke 🙂20150923_102547[1]

U grad sam krenula isto danas da vratim jedne cizme koje je mama spontano kupila i nisu pasale. U autobusu sam bila fascinirana jednom zenom sa dvoje djece. Znaci ona je tamnijeg puta, ali mulatkinja. Kcerka, slatka k´o med,  joj svijetlija mulatkinja ali zelenkaste oci, a sin bijelac sa crte lica od crnaca. I lice on i sestra. Sta je priroda i kakvu ljepotu je samo u stanju stvoriti 😀pigment-spf_5509322d2a6b2293070ae73e980_55d9e029ddf2b35d297299cc

Jedino negativno danas je bilo kad sam dosla u prodavnicu “My shoes” na Sveavägen u Stockholmu, (da vratim cizme), prodavacica ih nije dala vratiti(?). Rece mi kad kupim nesto za pravu cijenu imam jedan dan vremena da vratim, a ako kupim na snizenju onda nemam nikakvo pravo da vratim cipele. Mislim stvarno…kakav je to sistem? Zasto bi neko kupio cipele u jednoj prodavnici gdje ne moze cipele vratiti ako se odluci da ipak nije to to???  Ali haj sve to, nego mi je najgore sto sam dopustila da me iznervira prodavacica i ja sam se na mamu onda izgalamila zasto kupuje cizme. Bas mi bi krivo da na mamu galamim zbog nekih tamo idiota. Izvini mama!! I to me sjeti na staru narodnu izreku

Ispeci pa RECI

Pforzheim

~ au

Prije dvije sedmice smo se spontano sa prijateljima  iz Pforzheima dogovorili, da odemo kod njih u posjetu. Ensar i Omer su zajedno studirali a kasnije su u istoj firmi radili i rade jos. Bas se dugo nismo svi sreli, pa je bilo bas fino da se ponovo druzimo.

Citala sam da je Pforzheim grad koji je, za vrijeme 2.g svjetskog rata, najgore, od svih njemackih gradova  prosao. Skoro je sve (oko 90 % grada  mi se cini da je pisalo)  bilo sruseno. Razlog je sto je to bio saobracajni cvor  za transportna vozila, a i dodatno je bio grad dragulja i zlata. Tu se proizvodio nakit,  pa cak se ispiralo zlato is rijeke Au, koja kroz grad tece. Danas proizvode alat i masine za npr slajfanje diamanata. Imaju i fakultet u dizajniranju i proizvodnju nakita i tako staro i novo znanja predaju novim generacijama strucnjaka. Kako se poslije rata razruseni grad brzo pravio da bi imali ljudi gdje biti, tako su te “nove” zgrade bile samo funkcionalne i ne bas lijepe. Stari izgled Pforzheima se narusio i proruzno. Zato danas, iako ima zanimljivu proslost (i buducnost) Pforzheim nije bas grad koji bih svrstala u listu lijepih gradova.

slike 1 i 2 su odavde

Prije 2.g svjetskog ratapf30er pf_1945_7
Poslije 2.g svjetskogstuttgart3_pforzheim_panorama

slika odavde

Singing in the rain…u gumenim cizmama

~ au ~ 2 Comments

Danas sam Adu odvela u vrtic i pratila je kako sta radi, i ako je dobrica. Djeluje mi za sad ok. Vrtic je predobar, sto za mene znaci, puno su vani i imaju puno mjesta za igranje. Vrijeme je bilo fantasticno i tako smo ti ja i Ada bile u vrticu do nekih 10.30h. Sutra ostajemo duze, pa cu valjda uskoro moci Adu ostaviti samu u vrtic. Ne znam kome ce biti teze to, meni ili njoj :/

Poslije vrtica smo otisle do grada da rijesimo kolica, jer su pukla. Iz onog prelijepog vremena se odjednom stvorili oblaci i pocela je kisa padati. Adu ostavim kod sestre a ja obucem gumene cizme i krenem do prodavnice. Zaboravila sam osjecaj gumeni cizama. Pa to je fenomenalno, cak sam po lokvama NAMJERNO hodala. Da me nije bilo sramota skocila bih u lokvi. Osjecala sam se kao dijete, lagana i vesela, mada je kisa lila. I onda se onako upitam ZASTO smo mi odrasli tako glupi da umjesto da se tacno obucemo prema vremenu mi glumimo nesto fini, i hocemo neke cipele koje uopste nisu za recimo kisu, i onda se pokvase cipele, budes mokar, hladan i kukas kakvo je vrijeme grozno? Pa sami smo krivi kad ne znamo uzivati u ljepotama svakog vremena!!’

Adi sam kupila nove cool cizmice u Lindexu. Kupila sam joj i dudlu koja je u jednoj prodavnici kostala 95kr a u drugoj 52kr. Znaci iste dudle, ista marka i cijena se razlikuje toliko… neshvatljivo. 215028450_95d303a4-6880-4363-b570-59626ceb7ee8
Odlucila sam sebi kupiti jedne ZUTE gumene cizme (ove su od marke Tretorn)… Mozda ovakve 🙂 Kad je bal nek je maskenbal. image_44980

I jedna za laku noc

Kolac od jabuke

~ au

Kako izadjem svaki dan u setnju sa Adom tako smo naisli na drvo od jabuke pa sam naucila Adu da sebi izabere jednu i ponese. Prvo mi je bilo malo glupo pokupiti jabuke, ali poslije sam kontala bolje da ja to uradim nego da propadnu. A kad sam vidjela u prodavnici da “Bio”-jabuke kostaju skoro 3€ ili cak po 35kr za sest komada  a ovdje ih u dvoristu ima dzabe onda mi je BAS bilo po ceifu. A ima li jos sta bolje nego kolac od domacih jabuka i to poliven sa vaniljsosom 🙂 Bujrum dok ga jos ima ..
IMG_20150908_180651_resized

Recept:

Sastojci:

Za tijesto

  • 125 g putera/margarina
  • 2-3 jaja
  • 1.5 dl secera
  • 2.5 dl brasna
  • 1/2 cajne kasike praska za pecivo (ja sam uzela pola kesice)
  • 2 supne kasike mlijeka

Za dekoraciju

  • 3-4 prosjecno velike jabuke
  • 1 dl secer
  • cimet
  1. Ukljucite rernu na 175 stepeni
  2. Istopite puter
  3. U medjuvremenu mijesajte secer i jaje
  4. Dodajte pecivo
  5. Dodajte brasno i mlijeko
  6. Dodajte istopljeni puter
  7. Namazite tepsiju (onu okruglu formu ili velicina nje) , ja pospem orahe isjeckane ili bademe
  8. Jabuke ogulite i isjeckajte
  9. Uspi tijesto u tepsiju
  10. Jjabuke poredajte na vrhu
  11. Pospite secer i cimet po kolacu
  12. Stavite da se (na 175-200 stepeni celcijusa) pece dok ne bude gotovo (oko 30 min)
  13. Servirajte sa vaniljsosom ili sladoledom od vanilije.

Vrtic

~ au ~ 5 Comments

Danas smo otisle prvi put u Vrtic sa velikim V. Hocemo da vidimo kako to ovdje funkcionise. Moram reci da je Ada bila prava. Vidjela je tonu igracaka, mnogo djece i bilo joj je pravo zanimljivo. Ja sam cak otisla sa tetom pricati dok se Ada igrala, jes da je majka bila u blizini, i fino se igrala nekih pola sata dok nije jedan mali, koji je isto nedavno poceo, sebi govorio kao mantru mama ce jos malo doci, mama ce jos malo doci… Ada je tek onda skontala kako nema njezine mame i onda je krenuo plac. Ali mama kao super(wo)man je odmah poletila i uhvatila svoje malo celjade i pazila je i mazila dok se nije osjecala Ada sigurnom da ponovo ide u nove pobjede 😀
Poslije toga smo istrazivale tobogan i pjesak i okolinu oko stana. Obozavam je gledati kad ona istraziva svijet kao neki mali naucnik. Pitam se kad i zasto taj pozitivni i zainteresovani duh nestane kod nas odrasli?? Ili ako ga nemamo kako da ga vratimo? Je li to uopste moguce?
superwoman

 

 

Ooo ne! Tetka dosla !!

~ au

Vec me danima izdala inspiracija za pisanje. Ustvari bolje je reci vec se danima ustrucavam ista pisati jer toliko toga imam napisati u vezi jednog vrlo bezobraznog i uvrijedljivog fb komentara da se trudim da nista ne napisem jer hocu da se drzim parole

lijepe stvari pisi u kamen a ruzne u pjesak.

i mislim da bi osobe sto pisu u javnost isto trebale da se drze te parole.

Uglavnom, danas smo ja i Ada stigle u Svedsku. Bila je predobra. Citav put je spavala. Godi joj letenje, a ja opet mrzim letiti. Svaki put kad idem dan prije sam vec nervozna. Ali ipak se trudim da me to ne osporava za putovanja (mada je cinjenica da me osporava).
Inace sve volim kad sletim u Svedsku, prvo sto sam stigla citava …a kad izadjem iz aviona i iz aerodroma svaki put stanem i uzdahnem onaj cisti zrak, dobijem nove energije, udje mi neki mir u tijelu i osjecam “home sweet home”. Dzaba, neke stvari se ne mijenjaju.

Danas je  avion kasnio plus sto skontam da su nam kolica pukla pa sam morala i to prijaviti sto znaci da nas je Adina jadna tetka morala duugo cekati. Stvarno je zasluzila pokloncic :*  Kad smo napokon sve zavrsili bili smo pozvani na rucak kod Adine tetke i tamo su nas cekali Adini rodjaci Princess Zoe i Prince Aiden. Mozete zamisliti Aiden (sad ce 3g) je bio odusevljen sto mu je Ada stigla. Kad je Ada vidjela Aidena i Zoe odmah ih je zvala Ejdeeee i Joi. Ejdee je cak bio pravi gentlemen i skidao joj je jaknu i cipelice. Napokon mu je neko dosao sto je manji od njega. Ma preslatki su. A Zoe se sve oko Ade mota da je cuva da se ne udari. Bas je maze a Ada se topi i pravi vazna,  i tako su se igrali dok nije bilo vrijeme za spavanac. A kad smo krenuli kuci, Joi i Ejdeee su nas pitali- “a keka a mozes li ti doci sutja sa Aaaadom da se igjamo?”. Tetkine duse fine 😀11423374_453275451520110_5419181072874276087_n

Otplacivanje kredita

~ au ~ 2 Comments

Mislim da je, barem sto se tice kredita, u Svedskoj do sad bilo najbolje mjesto za investicije ako nemas neki veci ulog. Trebao ti je relativno “mala” svota novca, cini mi se 5% (zaboravila sam tacno) za ulog, koji si u prinicipu mogao dici kod druge banke (skuplje platis doduse), i jos uz to kad kupis stan nisi trebao nista otplacivati. Zato je doslo do, kako ih zovu, karierista na trzistu nekretnina. To su ljudi sa slifom i petljom koji su ulazili na trziste sa relativno malim ulogom, kupovali stanove, i preprodavali. Kako se vlada promijenila i dosli su socijalisti, koji su skontali da nije bas najpametnije da se jedno domacinstvo uvali u u kredite koje nece moci otplatiti za svoja tri zivota. Tako se sada vec godinu dana  ljevica i socialdemokrati (i ostali) kolju oko uvodjenje zakona da se krediti moraju otplacivati 2% godisnje dok se ne dodje do 70% vrijednosti stana, i onda se nastavlja sa otpacivanjem kredita za 1% godisnje do 50% vrijednosti stana. Ne samo to nego je prosla vlada (ako se tacno sjecam) uvela da se mora uloga cak do 15% imati kad se kupuju stan ili kuca. Sve da ljudi ne budu ovisni o bankama.

Meni je to sve malo nelogicno. Prvo to moranje da imas 15% (u Njemackoj predlazu 20%  :/ ) kesa uloga, udara direktno na mlade parove i ljude koji ne zaradjuju puno. Ko to ima tolike pare ustedjene da kupi stan u Stockholmu ili u Minhenu gdje 3- ili 4- sobni stanovi kostaju prosjecno oko 500 000€? Otkud meni 100 000€ ustedjeni, pa koliko god dobru platu imali, a malo je njih koji mogu svaki mjesec stediti toliki novac da za 3-4 godine dodju do te svote. Mislim, sta mi pomaze stediti 20 godina da ustedim 100 000 kad su cijene samo u zadnjih 5 godina skocile po 100-200 000€ na stanovima? Sad se sigurno neki pitaju zasto kupiti? Pa eto zasto placati od 1500 € mjesecno za najobicnij 3-sobni stan?

U svakom slucaju me cude tu socijalisti, jer ja smatram da su trebali banke malo bolje regulisati. Banke bukvalno dobiju kredite dzabe i narod gule sa kamatama. Pa izvini molim te, sto onda ako vec hoces da ljudi otplacuju kredite fino ne smanje nama smrtnicima kamate na 0.5% ? Pa sigurna sam da bi mnogo vise naroda otplatilo svoje kredite do penzije i to bez da uvode neke zakone…bankrobsplash

Eh sada pitam se cesto sta je bolje stediti novac da imas kesa ili je bolje svaki dinar cuvati i otplacivati stan sad dok su niske kamate??

 

Weekend / Vikend

~ au

Yesterday, Yasemin was visiting us. Last time we saw each other was when she moved to Hamburg and that is (already :/) two years ago. We met at the IBE institute (Institut)  für Medizinische Informatik Biometrie Epidemiologie. She bought Ada these cute toys, plus a car and a bee-toy that Ada loved. 20150906_190226Ovog vikenda smo imali posjetu iz Hamburga. Dosla nam je Yasemin koju sam upoznala na IBE (Institut za medicinsku informatiku i biometriju e epidemiologiji) . Zadnji put sam je vidjela prije dvije godine kad se preselila u Hamburg (kako brzo vrijeme prodje :/) Kupila je Adi preslatke igracke s kojima se Ada dugo (10 min) zabavila 🙂

Later, I drove Yasemin back to the central station, where we also took a coffee noticing that the station was so overcrowded.

20150906_153211

Odvela sam Yasemin na centralnu stanicu gdje smo i popile kafu. Primjetile smo da je puna stanica ali smo se toliko zapricale da nismo skontale zasto je tako pretrpana.

Going back to the trains we saw the refugees that whole Europe is talking about. It broke my heart to see children lie on the floor. I saw these tired, dirty and resigned faces. I wanted to take picture of them but I felt bad about it. As wouldn´t I show any respect to them. I felt like I would have taken pictures of animals in a zoo, so I refrained. It reminded me too much of 90-s when Bosnian people where running away from the war and how people looking at them thought that they were coming from the jungle. I was helping out and translating when the guy showing them around in the refugee camp told me to show them how to use a WC! I was wondering if he was serious. He was! I said to them in bosnian what the guide had said to me and my landsmen got upset. Among them was (previously) a very wealthy men asking the guide if he preferred the french or english bathroom… well the guide didn´t know…This scene I will never forget because it told so much about how low people think of refugees…36SyrianRefugees.0Kad smo se vracale prema vozovima vidjele smo da su to ustvari prognanici o kojima citava Evropa prica. Slomilo mi se srce kad sam vidjela djecu kako leze na podu i cekaju. Ili kad vidis one umorne, prljave i rezignirane face ljudi koji su dugo na putu i koji su izgubili svu nadu u ljude. Prvo sam ih htjela slikati ali sam u trenu promijenila misljenje jer mi je ispalo nezgodno, kao da slikam zivotinje u zoloskom vrtu pa sam odustala od slikanja. Podsjetilo me na 90.e kad su bosanci bjezali od rata i sjecam se kako su ih ljudi gledali kao divljake iz dzungle. Nikad necu zaboraviti  kad sam bila u jednom kampu prevodioc i sad onaj vodic vodi ove novodoslice kroz kamp da ih upozna sa pravilima i tako to. I stane ti on pred jednim klozetom i mene zamoli da im objasnim kako se koristi wc-solja. Ja sam ga upitala ako on to ozbiljno misli. Bio je skroz ozbiljan! Prevela sam na bosanskom i ljudi se naljutise i uvrijedise. Medju grupom bio je jedan dosta bogat covjek (saznali smo to kasnije) koji je pitao vodica ako on preferira francusko ili englesko  kupatilo, a vodic nije znao razliku. Tu scenu nikad necu zaboraviti, jer je tako puno rekla o tome kako ljudi gledaju prognanike…