Hannibal Lecter serija / Hannibal Lecter serial

If you have time to watch tv I would recommend you to watch the Hannibal Lecter serial, unless you despise massacres and chopping of meat. I actually hate it but still I couldn´t stop watching it!! When you think it can´t get worse it actually gets worse and more sick. I just wonder in this whole story what kind of person comes up with such stories? Is Thomas Harris (the writer of Red Dragon) really normal??

Here you can see a couple of sick and funny scenes

Hannibal-Lecter-hannibal-tv-series-34599546-1920-1080 Ako imate vremena da gledate seriju i ne gadi vam se masakar i sjeckanje mesa. Eh onda je Hannibal sa Mads Mikkelsen za vas. Meni se gadi, ali ipak nisam mogla prestati gledati. Kad mislis ne moze gore i bolesnije ono bude gore i bolesnije. Samo pitam se jedno da li je Thomas Harris (pisac knjige Red Dragon (Crveni zmaj)) stvarno normalan?

A ima par smijesnih / bolesnih scena ovdje.

Room / Soba

Being in vacation, there is one thing that I cannot be without and that is a good book. I found the book “Room” written by Ema Donoghue, that is about a mother and her son living in a room. In the beginning I found the book a little dull but the more I read the scarier this book gets…

e7c10c5762fc0b17b5632ad6a5db3d0c

Jedna stvar bez koje ne mogu na odmoru biti je neka (dobra) knjiga. Naletila sam na knjigu “Soba” od Eme Donahju koju trenutno citam. Radi se o jednoj mami i njezinom sinu koji zive u jednoj Sobi. Izpocetka mi je knjiga bila pomalo dosadna ali sve sto je vise citam tako Radnja postaje sve strasnija…

(Political) Book wish list / Lista pozeljnih (politickih) knjiga

Confessions of an economic hitman -John Perkins
A new book to my book wish list is the “Confessions of a hitman”- Written by John Perkins. In my previous post I told you about the documentary “Let´s make money” where this guy caught my interest. John Perkins worked as an economic hitman. In the book he repeatedly denies  the existence of a “conspiracy” and discusses instead carefully the role of corporatocracy. Sounds like an interesting book 🙂
Confessions_of_An_Economic_Hitman_Cover

Priznanja jednog ekonomskog ubice –John Perkins

Nova knjiga u mojoj listi pozeljnih knjiga je ” “Confessions of a hitman”- (Priznanje jednog ekonoskog ubice) od John Perkins-a. U proslom sam clanku pisala o dokumentarcu ”Let´s make money” (Hajmo praviti novac) u kojem sam cula za John Perkinsa i koji me zainteresovao. John Perkins je radio kao t.z. ekonomski ubica. U knjizi odbija egzistenciju neke konspiracije ali zato diskutuje ulogu korporatokracije. Zanimljiva tema i djeluje mi kao i zanimljiva knjiga.

https://www.johnperkins.org/

The second guy that caught my interest was Wiliam Blum that wrote the book

America´s Deadliest Export- Wiliam Blum

For over 65 years, the United States war machine has been on auto pilot. Since World War II, the world has believed that US foreign policy means well, and that America’s motives in spreading democracy are honorable, even noble. In this startling and provocative book from William Blum, one of the United States’ leading non-mainstream chroniclers of American foreign policy and author of the popular online newsletter, Anti-Empire Reports, demonstrates that nothing could be further from the truth. Moreover, unless this fallacy is unlearned, and until people understand fully the worldwide suffering American policy has caused, we will never be able to stop the monster.
democracy_300_470

Smrtonosni eskport americke demokratije –  Wiliam blum

Preko 65 godina, SAD. ratna mašinerije je bila na autopilotu. Od drugog svjetskog rata, svijet je vjerovao da američka vanjska politika misli dobro, i da su motivi Americkog širenja demokratije časni, čak i plemeniti. U ovoj zapanjujućoj i provokativnoj knjizi od William Bluma, jedan od ‘vodećih americkih “non-mainstream” hroničara američke vanjske politike i autor popularnih online novina -“Anti-Empire Izvještaji”, pokazuje da ništa ne može biti dalje od istine. Osim toga, dok se god ne nauci od greske i dok ljudi ne budu u potpunosti razumijeli patnje u svijetu koje je američka politika izazvala, nikada nećemo biti u mogućnosti da zaustavimo to čudovište.

https://williamblum.org/

 

I also got recommended this following book on the theme / Dobila sam isto preporuku za ovu knjigu

A century of war:  Anglo-American Oil Politics and the New World Order – William Engdahl

This is a story about power, power over entire nations and continents. The story describes the vehicle to that unparalleled power over nations, oil, and the vital role it has played in peace as well as wars in the past century. Henry Kissinger, the former American Secretary of State put it succinctly during the first oil shock of the early 1970’s. He declared, “Control the oil and you control entire nations.”
A thin red line runs through the history of the world since Fashoda, and that is covered in oil and blood. This book is not for the faint of heart, but it is meant to provoke reflection and discussion among those who can see beyond the daily media manipulation of reality that is called news.century_of_war

Stoljeca rata – Anglo americka naftna politika i novi svjetski poredak- William Engdahl

Ovo je priča o moći, moć nad cijelim narodima i kontinentima. Priča opisuje vozilo te neusporedive moći nad nacijama, ulju, kao i vitalnu ulogu koju je odigrala u miru i u ratovima u prošlom stoljeću. Henry Kissinger, bivsi američki državni sekretar je to sadržajno i kratko u prvih šok nafte, ranih 1970-ih. On je izjavio, “kontrolirajte naftu i kontrolišete citave narode.” Od Fashode, tanka crvena linija, pokrivena naftom i krvlju, prolazi kroz istoriju. Ova knjiga nije za one sa slabim srcem, nego je cilj da isprovocira razmišljanje i raspravu među onima koji mogu da vide iznad manipulacije dnevnih medija od stvarnosti koju oni zovu vijesti.

https://www.williamengdahl.com/

Voli sebe 12. dio ” Izabrati pozitivne slike sebe”

Mozes izabrati da sebe gledas kao jednom inteligentnom osobom tako da sam svoje norme sebi postavis. Fakt je da sve sto si sretnija osoba to si i inteligentnija. Ako imas poteskoca da pises, citas ili racunas to je onda rezultat tvojih dosadasnji izbora.
Kad bi dovoljno vremena proveo da vjezbas te vjestine tad bi bez sumnje postao bolji u tome. Ako sebe podcjenujes, tad si ustvari prihvatio norme drugi i poredis se drugima. Mozda malo cudno zvuci ali sam izaberes koliko ces biti nadaren, jer biti nadaren za nesto je u biti samo jedna funkcija vremena.
Npr. testovi su pokazali da nivo koji topstudenti dostignu, isto postignu i prosjecni studenti samo sto im treba malo duze vremena. A ipak se ljudi koji su sporiji etiketiraju kao nenadareni ili cak glupi.
John Caroll je komentarisao ucenje u nekom predmetu :
Nadarenost je ta kolicina vremena koja ti treba da se naucis poseban zadatak. Znaci, svi ucenici, kad im das dovoljno vremena, mogu nauciti zadatke.

Znaci da svako moze kad ima dovoljno vremena i ulaze dovoljno truda, dostici akademski nivo.

Sa ovim hoce reci da inteligencija nije nesto sto si naslijedio ili dobio poklonjeno. Nego si toliko inteligentan i pametan koliko se potrudis. Ako ne volis tvoju odluku koliko da budes pametan onda si izabrao maltene da sam sebe ne volis. Toliko si socialno savrsen koliko izaberes da budes. Ako smatras da se ruzno ponasas onda mozes raditi na tome da promijenis tvoje ponasanje, bez da upetljas svoje samovrijednovanje.
Gadjenje svog “ja” se moze u mnogo nacina ispoljiti. Mozda se ponasas tako da sam sebe potisces. Evo nekoliko tipicnih ponasanja u kategoriji “samoodbijanja”

  • Ne prihvatas komplimente (“nisam ja zaprave toliko pametan..pretpostavljam da sam samo imao srece… ?)
  • Ispricavas se zbog svog izgleda (“To je frizerka uradila, mogla bi od svake ljepoticu napraviti”)
  • Drugima dati cast i priznanje za posao koji si ti obavio (” Sreca pa imamo Mikaela, bez njega ne bi bio niko i nista”)… (“Ona je uradila citav posao, ja sam samo nadgledao”)
  • Koristiti “referense” kad nesto kazes (“moj muz kaze…, moja mama smatra,… zena mi uvijek kaze da…“)
  • Tvoje misljenje uvijek ovjeravas (“Ljubavi, zar nije tako?)..(Marta, to je to sto sam bila rekla, zar ne?)
  • Neces da narucis ono sto hoces (npr u restoranu), ne zato sto nemozes to financirati (to dajes kao razlog) nego zato sto smatras da nisi zasluzio
  • Da ne dobijes orgazme
  • Kad sebi nesto ne kupis jer mislis da moras drugom isto kupiti, iako je to nepotrebno “zrtvovanje”, ili kad ne nabavis stvari koje stvarno hoces da imas jer smatras da nisi to zasluzio
  •  kad ne popustis iskusenjima u obliku cvijeca ili vina, ili sta bilo sto volis, samo zato sto se to osjeca kao bacanja para
  • kad se okrenes u krcatoj sobi kad neko galami “hej, budalo”
  • Koristiti nadimke za sebe ( i druge navesti da te pocnu tako zvati) koje te potiscu kao debeljka, debeljuca, buci buci, celo itd.
  • Neko ti kaze dobro izgledas. A ti u sebi kontas “ili si slijep(a) ili me samo hoces oveseliti”
  • Mlada cura prihvati da ide na spoj s tobom i ti smatras da ide samo iz milosrdja (ako se to tako kaze na bosanskom ne znam :P)

Iako se mnogo ovih tacaka cine nevaznima, to su ipak nagovjesti tvog “ja”.
Ako se zrtvujes ili neces da sebi priustis “ono malo ekstra”, sto se cesto ispoljava tako da npr. kad si gladan kupis hamburger umjesto jagnjece kotlete, to je zato sto ne smatras sebe vrijednim toga.
Ucen si (mozda) u drustvu da odbijes kompliment ili da gledas sebe kao “ne bas toliko atraktivnom osobom” da bi se drzao drustveni manira. Ima mnogo primjera na “samoodbijanje” svog ja u svakodnevnim dialozima i pricama. I svaki put kad sebe potisnes, tako pojacas sujevjerje koje su drugi nametnuli tebi i tako gubis mogucnost za svaku vrstu ljubavi u svom zivotu, ljubav od tebe kao i ljubav drugih. Prevrijedna si osoba da sama sebe potisces…
love

 (Pricaj sa sobom tako kako bi sa nekim koga volis)

 

 

Faktoid “Nazi” …

Kako me zamoli RA da napisem jednu pricu o faktoidima iz knjige koju trenutno citam, kontala sam prvo koju. I skontala da jako malo ljudi ustvari zna odakle rijec Nazi (naci) dolazi. Vecinu koje pitam odgovaraju od Nationalsozialistiche Deutsche Arbeiterpartei. To jeste danas skracenica te partije, ali dugo prije toga se ta rijec mogla cuti, pogotovo u juznoj Njemackoj. Nazi se koristilo kao nadimak onima koji su se zvali Ignatz (Ignaz), ili o njemcima iz Austrije ili iz Böhmen (gdje je ime Ignatz cesto), koristilio se isto kao opsta oznaka Austrijsko-Madjarski vojnika. Rijec nazi se trebala paziti kako se koristi jer se mogla isto koristiti pogrdno kao idiot, glupan itd. Tako se ova rijec prvi put pocela politicki siriti, vjerovatno dodatno tome sto je Adolf bio iz Austrije. Nacisti su neko vrijeme probali da rijec nazi, naprave “svojom”, tako da se te negativne asocije neutraliziraju, medjutim im to nije uspijelo.
nazi-archaeology-1 slika nazi
Isto tako pisac (Peter Olausson) nigdje nije nasao dokumente gdje stoji da je Hitler ikada koristio rijec “Nazi”. Najstariji dokument u engleskom ili svedskom jeziku, gdje pokazuje da se koristi rijec nazi je od 1930. Tad su Hitler & Co dovoljno dizali frku da se po svijetu primjete i da se kvalifikuju za Nazi kao skracenicu.

Primjer na jedno pre-hitlerovo koristenje rijeci “nazi” je bavarska komedija “Bayerische Komödie in 4  Akten”: Der Schusternazi (“Naci-obucar”) od Ludwig Thoma iz 1906. U toj komediji obucar Ignatz Stanglmayer naslijedjuje veliko bogatstvo i mijenja stare prijatelje za nove. Novi prijatelji posjeduju zemlju u Rusiji koju oni obucaru prodaju za “prijateljsku cijenu”…und so weiter schusternazi

Faktoidi / Factoids

Upravo citam knjigu “Faktoidi” koju je napisao Peter Olausson. Faktoidi su price koje se smatraju istinitima, poluistinitima ili su pogresne shvacene… ali su ustvari pogresne. Recimo medju poznatim faktoidima je da je Cristofer Columbus otkrio Ameriku…ili onaj faktoid da dobijes grc ako jedes prije kupanja…To jos uvijek nije dokazano a vec se preko 100 godina tretira kao istina.
Poslije knjige “What if?” mi djeluje slabija sto se tice materijala. Cesto pisac pise kako nije procitao neki dokument, sto meni recimo nepojmljivo napisati u jednoj knjizi. Ali ipak je knjiga interesantna jer dosta poznatih faktoida objasnjava i razkrinka, tako da se sazna pravo stanje stvari. Svidja mi se isto sto su to kratke pricice. To mi je bitno kad cuvam Adu, da imam ponekad ti pet minuta vremena da mogu jednu pricu procitati pa drugu i trecu, pa imam osjecaj da barem ponekad procitam po koju knjigu. book

I am reading a nice book called “Factoids” and as the title says is´s about factoids. Factoids are questionable or spurious (unverified, false, or fabricated) statement presented as a fact, but without supporting evidence. One of the most famous factoids is that Cristofer Columbus detected America.
After having read “What if?” I find this book weaker in context of material. Sometimes the writer says he didn´t read the documents he writes about…which is for me no go. Still the book is nice to read. It has short stories which is great when having a child and no time…