Gnojna angina dan 2 i 3 / Tonsillitis 2nd and 3d day

Last two days have been tough for me, and especially for Ada. She had high fever (sometimes above 40, and it´s coming and going). In between the fevers Ada was fit and wanted to walk around on “Ada” ( the islands in Una-river).  Every time I got the feeling it is finally getting better, the temperature started to rise again. She refused to eat and drink, and the worse thing was that it was almost impossible to get her drink her antibiotics. Anyone having experience with a child refusing to drink antibiotics??
We also had nice visit from my cousin Emina, so we went for a walk through Ada´s enjoying the landscape.

Zadnja dva dana su bila poteska Adi. Uzasno je mucila temperatura, i nikakva je. Taman kad se ponadam da se temperatura spustila, temperatura krene rasti. Nekoliko puta je bila cak i preko 40 stepeni sto me jako smorili i psihicki i fizicki. Sinoc bila bas uzasno naporna, kad nije htjela da popije antibiotik. Nije je bilo moguce natjerati. Puna dva sata smo i sebe i nju maltretirali sa svim mogucim nacinima da popije. Bas nas je izmorila… Imate li vi neke trikove kako dajete antibiotik djetetu koje uporno odbija da popije lijek?

Imali smo  i maksuz posjetu od rodice Emine, pa smo zajedo prosetali po Adama i uzivali u pejsazu.

 

Dosao paketic …

Since Ada is sick and I am fully occupied with her I completely forgot that I had ordered some things from the Bosnian company Ingea. Yesterday, they arrived cheering me up on that misery day. I actually never heard of them before they showed up on a gameshow at Voxxyz blogportal where Ingeas products where the win. As I am in Bosnia now, I thought I´ll test them because I have heard a lot about them, said and done I ordered a couple of items. The prices are ok, and they are completely natural without any preservatives. I even had to push myself to stop ordering things, because even if the prices are ok I still don´t want to throw away my money if the product isn´t good. I ordered anti-cellulites peeling cream (hope dies as last)  with pepparmint flavour, peeling cream with orange flavour, an oil serum of immortelles and a facial tonic with rose flavour. Except the peeling cream I tried them all and they where great!! Unfortunately, for my friends (I know a couple that would love them) I won´t be able to put another order because I´ll not get the things in time, so they will have to buy themselves these things 😛  inegaKako je Ada bolesna skroz sam zaboravila da sam narucila par stvari od Ingea. Jucer mi dodjose onako bas fino zapakovani i obradovase me u mojoj mizeriji. Moram priznati da nisam nikad ni cula za Ingeine proizvode dok nisam vidjela nagradnu igru na Voxxu. Bila sam i malo lijena priurediti blog da se takmicim. A kad sam vidjela koliko lajkova pobjednici izvukose tjesim se ne bih ionako pobijedila. Lijenost je najteza bolest….
Sad kad sam dosla u Krupu nesto mi pade na pamet ta nagradna igra pa rekoh da ja to ipak onako patriotski isprobam koliko su navikali da je dobro. Pogledam cijenu, i mislim da za prirodnu kremu sasvim su ok cijene. I krene me narudzba , dobro sam stala. Ja bih najradije sve probala ali opet sam malo kontala sta cu sa kremama ako narucim i nevaljaju. Koliko god je cijena ok, ne volim bacati pare. I padne izbor na… anticelulitnu peeling kremu 😛 (to je u stvarnost nada zadnja umire),  peeling za tijelo od narandze, tonik za lice od ruze  i ulje serum od smilje. Probala sam sve osim peeling za tijelo od narandze i mogu reci da sam odusevljena. Steta sto sutra idem, ima par prijateljica koje bi se radovale ovim poklonima… a sad ce ih morati same naruciti 😛

ingea

webpage / webstranica : http://www.ingeaprirodnakozmetika.com

 

Gnojna angina / Slap in the face

I hate that feeling of expecting something great and instead you get a slap in your face. I expected great time with relatives but Ada got sick… Yesterday evening it all started by Ada being a little bit cranky. She fell asleep at 19h,which is quite unusual for her. I measured Ada´s body temperature to be sure she is ok… and the thermometer showed 39 degrees!! Then the whole Odyssey started trying to get her temperature down. But it simple wasn´t working. During the whole day today Ada was never coming under 38.5 degrees. After a while she refused eating which made me suspect that we have a “throat problem” here. Luckily, we found a doctor in the city and got Ada diagnosed with tonsillitis. Just great. In any case Ada got some antibiotics that will hopefully work in next three days.
In meanwhile I wonder what is really better? Cool her body down to lower the body temperature or just wait? I have read by lowering the fever the agony is just prolonged because the bacteria, viruses are more efficiently fought in 39 degrees than in 37. But when I see Ada suffer I have big problems letting her fight the fever by herself…cool_patch_4

Mrzim onaj osjecaj kad ocekujem nesto dobro i dobijem plesku. Ovaj put sam ocekivala super provod sa rodbinom, ali Ada se razbolila… Sinoc mi je postala malo kenkava a i zaspala je u 19h sto je vrlo rano za nju. Odlucim da Adi izmjerim temperaturu… kad ona 39 stepeni. I tako je citava Odiseja pocela sa smanjivanjem temperature. Ali nikako nije islo. Danas citav Adi nije pala temperaturaispod 38.5 . I dodatno je pocela da ne jede. Tako da sam pocela sumnjati nesto sa grlom. Srecom nadjemo doktora i diagnosticira je gnojnom anginom. Samo mi to jos falilo… Prepisan joj je antibiotik s kojim treba, nadam se, tri dana da ozdravi…
Nesto razmisljam… sta je ustvari bolje? Smanjiti aktivno temperaturu ili jednostavno pricekati da se Ada sama izbori s tim? Citala sam ako se smanji temperatura da se agonija produzi jer ipak tijelo ipak bolje unistava viruse i bakterije na 39 nego na 37 stepeni. Ali kad vidim kako se pati onda mi bude zao da je pustim… Ne znam ni ja vise…

Bosanska Krupa i notari

Dosla sam u nasem (sto se tice prirode) prelijepom gradicu Bosanska Krupa. Kad ovdje dodjem srce mi bude na mjestu par sati, dok se ne pocnem zivcirati na citavu situaciju ovog grada na samrt. Mislim da je najgore sto se sjecam kako je nekad prije rata bilo, i sto vidim kako je sad. Kako je zavladao idiotluk i bezobrazluk.

Danas sam trebala srediti neke dokumente. Inace sam glavni dio dokumentacije u Tuzli rijesila. Prvo sam i tamo naletila na notara br.1. Pravi idiot. Umisljena neka neotesana “voljela-bi-biti-gospodja” Tako da sam otisla kod drugog notara. I taj notar Azra Koval je bila za svaku pohvalu. Profesionalno, nasmijano i na vrijeme posao odradjen. Nazalost, skontam gresku u dokumentu , ali sam vec u Krupi pa sam morala otici kod novog notara da popravim. I nadjem tog jednog sto radi kao notar. Ispricam u cemu je problem i upitam za cijenu. Kaze 53 KM, i sutra ce biti gotovo. Znaci isti dokument kao iz Tuzle (u Tuzli 42KM ja mislim da je bilo) , samo treba prepisati i izmjeniti 2 reda. Znaci ne treba nista novo izmisljati. Pripremio je dokument i zamolio da mu kazem ako neke greske vidim. Sto sam i uradila nekih 5 puta dok sam popustila. Kao npr. mjesto rodjenja… Ako pise SKÖVDE, onda napisi SKÖVDE, ne pisi SOKVDE. I ne kontam zasto se ljuti ako ga ispravim 5 puta za istu rijec? Samo je trebao prepisati ono sto stoji u pasosu. Odustala sam da komentarisem poslije par gresaka.greska 3
greska 2

20150407_113649

U medjuvremenu dok notar M. jedno po jedno ispravlja pridje mi radnik a mozda i sin (ne znam) i upitam ga kako to ako je cijena po tarifi u Tuzli kosta 40 i nesto maraka, a ovdje 53. Odgovor, pa i ovdje kosta 41 KM, to je M. nesto pogresno shvatio… Naravno…
Kad je sve bilo gotovo upitam fino ako mogu dobiti jos 2 kopije, i tad je nastao neki ogromni problem. Znaci Azra mi je dala 3 kopije, i to ih je ona sama ponudila. A kod M. to je bilo prosto neshvatljivo da dadne jos jednu kopiju i poceo je pravo “komentarisati””. U biti, ako hocu jos jednu kopiju moram uraditi jos jedan originalni dokument. Drugim rijecima platiti 41 KM. Sad ja njemu da objasnim da kad se salje postom, kao sto ja namjeravam, moze se desiti da nestane dokument. Desilo mi se to nekoliko puta (i to u par raznih drzava i to preporucena posiljka), da bi on meni ovim rijecima… “To je opsto obrazovanje poslati putem poste, i traziti izgubljeni paket. Uzmes telefon i zoves. To se uci u osnovnoj skoli.” … Ja sam se, blago receno, sokirala.  I to je  toliko bezobraznim tonom poceo pricati, i kroz svaki moj argument, se ton povisavao. A on je postajao sve bezobrazniji i bezobrazniji i jos krene u  svoju kancelariju bez da se pozdravi?? WTF? Prosto neshvatljivo da ti dodje klient, i probas ga dignuti za novac, radis 100 gresaka a samo si trebao prepisati, i jos pocnes vrijedjati i ponizavati klienta kako je neskolovan i maltene maloumna umjesto da se ljudski pozdravi. Parola “kupac je kralj” se ovdje nikad nije cula a kamoli dozivjela. Sramota me priznati ali na kraju je i meni pukao film i pocela sam i ja galamiti tamo.

idiot

 

 

 

 

Uzivanje u Bosni… / Enjoying time in Bosnia…

There are some things I always do when I come to Bosnia. Nr 1 is eating cakes. I eat so many cakes that I will need a “white” (sugarfree) month (year) after this vacation. My three favorites are Tufahije, Ledene kocke and Boem:

Neke stvari uvijek radim kad dodjem u Bosnu, a to je da se najedem kolaca. Toliko ih jedem da ce mi trebati “bijeli” (bez secera) mjesec (godina). Moja tri favorita su Tufahije, Ledene kocke i Boem.

Further, it is a criminal act to come to Bosnia and not eat the national dish Cevapi. (It is even worse if you ask to eat it with french fries or rice).
cevapi

Kriminalno je doci u Bosnu a ne probati nacionalno jelo Cevape. (Jos vece kriminalno djelo je naruciti cevape pomfritom ili rizom)

Then a great thing I have discovered in Tuzla is that they have fantastic massage at Farah. In 6 days I went there 3 times:D
massage

Druga stvar koju sam otkrila u Tuzli je da imaju fantasticnu masazu kod Farah…za 6 dana bila sam 3 put 🙂

and great facial treatment…
treatnebt

i super tretman lica…

I have to thank my dear husband for this great bag 🙂
tasna

Moram se muzu za ovu prelijepu torbu zahvaliti 🙂

 

Last day in Istanbul / Posljedni dan u Istanbulu

Looking back at my short trip to Istanbul the last day was to say at least stressful. It started very nice and calm. Our flight was at 19.30h so we had a lot of time… I thought. We packed, and decided to go to the Basilica Cistern because it was close to the hotel. It is 1500 year old cistern that was providing water in bad times. Inside there was also a possibility to get a picture dressed as sultans. It was a mess to get five girls to look in the camera in the same time. During the whole photo session my daughter was screeeeaming. The cistern I found quite nice but it was not so much to see, so I think it is easy to get disappointed. I heard that there are concerts given there and I can imagine that it is magic. For mobility impaired people or buggies you need help because there are no elevators and lots of stairs.
And for the stressful part of the day we almost missed the flight because of traffic jam…

Kad sad gledam unazad na nase putovanje u Istanbul, zadnji dan je bio najblaze receno stresan. Poceo je jako mirno i lijepo. Let nam je isao u 19.30h pa smo imali vremena…to sam ja mislila. Spakovali smo se i otisli u Cisternu Bazilike, koja je blizu hotela bila. To je jedna 1500 godina stara cistern koja je snabdjevala ljude vodom u losim vremenima. Unutra postoji mogucnost da se slikas obucen kao sultan/sultanija.  Kroz citavo slikanje Ada je vristala. Cisterna se meni svidjela ali mislim da je lako postati razocaran jer nema bas puno toga za vidjeti. Cula sam da se ponekad organizuju koncerti a to vec mogu zamisliti da je magicno. Za invalide ili djecija kolica vam treba pomoc, jer nema lifta ali puno (klizavih) stepenica..
A za stresni dio dana… skoro smo promasili let zbog saobracaja…

 

 

Istanbul day 4/ Istanbul 4. dan

4th day in Istanbul was a wonderful day so we decided to skip the museums and visit Asia instead. We went with the metro to Üsküdar station and walked towards the Maiden´s tower but decided not to enter it. I was feeling that it is too complicated with buggy, later of course I regretted it but I will for sure go to Istanbul again so I can see it next time. However, technical seen the metro is incredible. It is fast up til 100km / h, clean ( I said it already before) and it goes 13.6 km UNDER the water!! The deepest point is 60.46m and it took in average 120.000 passengers per day during 2014, and there is a goal that it will take 1.5 million passengers per day.  Fascinating 🙂 My niece insisted to go back to Europe with the boat so we enjoyed a short trip with the boat also.

4.i dan u Istanbulu je bio jedan prekrasan suncan dan, tako da smo odlucili da ne idemo po muzejima nego da “skoknemo” do Azije. Isli smo metrom do Üsküdar stanice i prosetali smo do Djevojacke kule. Iskreno mi se nije dalo maltretirati kolicima tako da nisam otisla U toranj. Sad mi je malo zao zbog toga, ali ionako cu ponovo ici u Istanbul tako da cu drugi put to vidjeti. Medjutim, tehnicki gledano metro im je nesto nevjerovatno. Brz je (do 100km/h), cist je (to sam vec prije spomenula) i ide 13.6 km ISPOD vode!! Najdublja tacka je 60.46m i 2014 je putovalo prosjecno 120 000 putnika na dan, a cilj je da na dan putuje 1.5 miliona putnika (?). Fascinantno 🙂
Sestricna je insistirala da idemo brodom nazad za Evropu tako da smo uzivali u kratkoj voznji brodom isto 🙂

In the evening we took a walk in the Gülhan Park.

Navecer smo prosetali kroz Gülhane Park.

Istanbul Day 3 / Istanbul 3.dan

Finally the internet started working again (for now), so here are some pics from Istanbul. / Napokon je proradio i internet (za sad) tako da evo jos par slika iz Istanbula.

The 3rd day we got a little bit confused, or rather we were all a little bit unconcentrated. It happens with 2 children around. Somehow we missed that the archeological museum and the Topkapi Palace are two separate museums. We saw a lot of interesting things in the archeological museum. The one piece I liked most was the small marriage contract engraved in clay (I think it was clay). The only negative thing was that the museum wasn´t made for buggies or mobility impaired people. There are no elevators nor ramps and many stairs. Unfortunately, we couldn´t visit the Topkapi Palace after a certain little person refused to go to more museums 😛

3. dan smo se malo zbunile, ili bolje reci bile smo malo nekoncentrisane. Desi se kad imas 2 male djece na putu. Profulalo nas je da su arheoloski muzej i Topkapi Palaca ustvari dva odvojena muzeja. Vidjeli smo dosta zanimljivi stvari u arheoloskom muzej. To sto mi se najvise svidjelo je bio jedan bracni ugovor ugraviran u glinu (ja mislim da je bila glina). Jedino negativno sa muzejom je sto definitivno nije napravljen za osobe sa djecijim kolicima, invalide, ili cak i stariji jer je jako mnogo stepenica, a nema nigdje lifta. Nazalost nismo mogli otici u Topkapi Palaci jer je jedna mala osoba se bunila da nece vise da hoda po muzejima 😛

The Tiled Pavilion Museum or The Tiled Kiosk is the pavilion of the Topkapi Palace. It was made in 1472 by Sultan Mehmed II, as a pleasure palace or kiosk. It has wonderful blue mosaic entrance, and Beautiful collection of islamic  art indoors. I also found the colorful windows stunning.

The Tiled Pavilion Muzej (Poplocani Pavilion Muzej) ili Poplocani Kiosk je paviljon od Topkapi Palace. Napravljen je  1472 od Sultana Mehmeda II, kao jedna palaca uzitka ili kao kiosk. Ima predivni ulaz u poplocan plavim mozaikom. Unutra u paviljonu se moze kolekcija prelijepe islamske umjetnost naci. A posebno su mi se svidjeli raznobojnih prozori.

After the visits in the museum we went to the Great Bazaar. Somewhere we read that 90 million people pass through per year! Imagine 90 000 000! Inside the bazaar they had so much gold that my eyes wanted to jump out. There where so many stands with different things. After walk through the bazaar we had enough and walked out… and then we saw that the bazaar just continued in an everlasting stand. There where tons of dresses, cloths, curtains, shoes, bags and so on. Once you buy something you always feel cheated because if you walk a couple of meters there will always be another stand that is cheaper. Of course half the fun buying things is the bargain 🙂

 Nakon posjeta u muzeju odlucili smo otici u Veliki bazar da vidimo i to cudo. Negdje smo procitali da godisnje prodje cak 90 milijona ljudi kroz bazar. Zamislite 90 000 000! Unutra u bazaru je bilo zlata da ti ocu stanu. Dosta je bilo radnji sa svakavim produktima. Kad smo prosetali kroz bazar bilo nam je i toga dosta pa smo krenuli van, kad tek onda podje prava pijaca. Pa to je haljina, robe, pidjama, cipela, zavjesa itd na tone. Taman mislis kako je nesto jeftino kad par metara nize ista stvar jos jeftinija. Imas osjecaj da si uvijek prevaren ako nesto kupis. I naravno pola cari kad kupujes je cijenkanje 🙂

Haos / Chaos

Toliko slika iz Istanbula imam za postaviti i sta se desi? Router rikne!! Znaci nisam imala/nemam niti kucnog telefona niti interneta. Apsolutna katastrofa za mene!!

Stigli smo u Tuzlu! Ja se ponadala da cu barem ovdje imati internet da sredim sve svoje zadatke, tipa platiti racune:/ Kad ono brzina interneta 33kb/sek. Znaci ne mogu ni stranicu otvorit :/  Ali ne smijem previse kukati. Bio je predivan dan tako da smo ga proveli vani i kao sto to biva u Bosni otisli u kafic na kafu i ako nista tamo sam se mogla nakaciti na internet.  Barem za nesto ti nasi kafici sluze 🙂IMG_20150329_155139

I have so many Pictures from Istanbul that I wanted to upload and what happens? My router just dies!! Meaning I have no house phone nor internet. For me, that´s an absolute disaster. 

 Last night we arrived to Tuzla. I hoped that I will at least have internet …but no. The (lack of ) speed is 33kb/sec!!!  Fabuolous. I cannot even open a page :/ One shouldn´t complain though, the weather was fantastic today and at least I could surf a little bit via the Wlan in a café.  At least there is some use of them 🙂