Danas sam se vratila iz St.Petersburga aka Leningrada. I mogu reci da sam pozitivno iznenadjena i da preporucujem svakom da ode tamo. Fascinanto je sto rusi kad su gradili ovaj grad, vec su ispocetka znali kakav grad hoce -velik, lijep i pompezan. Za par dana i sa jednom malom bebom sam ipak stigla dosta toga vidjeti. Vozale smo se brodom po giganticnoj Nevi sa prelijepom kulisom Zimske palace i ostalih lijepih zgrada, bile smo u grandioznoj galeriji u Zimskoj palaci, poljubile smo vrata Pushkin muzeja, bile smo u Dostojevkinoj kuci, trosile smo novac na Nevkskom prospektu, uzivale u dobroj hrani a i vidjeli smo prelijepe stvari u Fabergé muzeju. Imam toliko slika da ce mi par dana trebati da ih rasporedim pa cu pokazati neke od ovih lijepih stvari. A za pocetak vam pokazujem original Matrusku koju sam sebi/ nama kupila.
Author: au
First meeting with the parrot / Prvi susret papigama
The day before yesterday was a big day for Ada. She saw (real) parrots for the first time in her life. First, everything went fine, but when the yellow once (forgot the names) started to scream/chirp it was so loud and shrill that my little chicken panicked and started crying. Here is a picture seconds before 🙂
Prekojucer je bio jedan vazan dan za Adu. Prvi put u zivotu je vidjela (uzivo) papige. Sve je super islo dok nisu neke zute papige pocele da, kako se to kaze, vriste(?) pa da usi otpadnu. Ada se prepala i pocela plakati, tako da je propao fol… Evo slike par sekundi prije tog dogadjaja 🙂
Horrifying tragedy / Uzas i strava
I remember, many years ago (1992), how strange it felt when a young woman just disappeared. Her belongings were found and the police presumed that young woman was killed, but a body was never found. She was a couple of years older than me, and she lived in a city nearby Skövde. I remember how everyone was discussing the case and first hoped to find the girl alive. After a while though it was accepted that most probably she was killed. The body was never found neither could the police ever close the case.
23 years later, a week ago something happened. A young girl, 17 years old, from a city close by, disappeared. I didn´t know her, but she went at the same school where I went when I was 17, she was supposed to graduate where I graduated. The week she was supposed to graduate she disappeared. Unfortunately, she will never graduate. She was found dead. I couldn´t but to remember all the planning for the big day. Which dress for the party, which for the prom, whom to invite to the celebration at home and so on. She had it also probably, but will never experience that happiness.
Today, I was walking the street where the graduate parade usually takes place. You can feel the fear, shock and anger in the city. When I saw the fountain (ironically it is called” Livets brunn” The well of Life) I got the goose bump. I shivered, felt cold and I felt an overwhelming anger. She was just 17. When something like that happens in the world it is just news, but when it happens in the neighbourhood then it feels freaky horrifying…in every cell of the body.
Sjecam se prije mnogo godina (1992) kako se cudno osjecalo kad je jedna mlada djevojka nestala. Njezine stvari su bile pronadjene i tako je policija pretpostavila da ja ta mlada cura ubijena, ali tijelo nikad nije nadjeno. Bila je nekoliko Godina starija od mene, i zivjela je u gradu blizu Skövdea. Sjecam se kako su svi diskutovali taj slucaj i svi su se nadali da ce naci tu curu zivu, ali nakon nekog vremena nekako se prihvatilo da je najvjerovatnije ubijena. Tijelo nikad nije nadjeno a policija nikad nije mogla zavrsiti taj slucaj. 23 godine kasnije prije tacno sedmicu dana, curica 17g stara iz, komsinskog gradica, je nestala. Nisam je poznavala, ali je isla u istu skolu gdje sam ja isla kad mi je bilo 17. Trebala je da maturira u istoj skoli gdje sam ja maturirala. Matura joj je trebala biti te sedmice kad je nestala. Nazalost nije i nikad nece. Nadjena je mrtva. Ne mogu a da se ne sjetim sve planiranje koju haljinu za festu, koju za bal, koga zvati na slavlje kod kuce itd. Sva ona sreca sto ona nikad nece dozivjeti.
Danas kad sam setala do grada prolazila sam ulicom gdje inace maturanti paradiraju. Dosla sam do fontane, zove se “Livets brunn” Bunar zivota, ironicno. Najezila i sledila sam se kad sam vidjela cvijece i svijece postavljene. Preplavila me i ljutnja. Pa bilo joj je samo 17 godina. Kad se ovako nesto desi u svijetu to budu samo vijesti, ali kad se u komsiluku desi onda se u svakoj celiji tijela osjeca… uzas i strava.
Voli sebe 15. dio “Sta dobivas od toga sto sebe ne volis”
Zasto neko izabere da sebe ne voli? Kakva je prednost toga? “Zaradu/nagradu” koju dobije od tog ponasanja, bila pozitivna ili negativna, je tu i treba je provjeriti. A to je u biti srz kako da se naucis postati eficijentnija osoba …da razumijes zasto se ponasas na taj samounistavajuci nacin. Sva ponasanja imaju neki razlog i put koji vodi ka unistavanju tog unistavajuceg ponasanja je pun nesporazuma svojih motiva. Kad budes razumio sva “zasto”, koja stoje iza svakog samoponizavajuceg i samounistavajuceg ponasanja i sistema koji odrzava to ponasanje, tek onda mozes poceti “napadati” i mijenjati svoja ponasanja. Ako ne razumijes svoje “ja” tad ce mustra starog ponasanja opet prevladati.
Zasto si izabrao da se ponasas na toliko samounistavajucih nacina, koliko god se cinili blagima? Moze biti da je jednostavno lakse progutati to sto ti drugi kazu nego da pocnes sam razmisljati. Ali ima i druge “zarade”. Ako izaberes da sebe ne volis i sebe citavo vrijeme tretiras kao jedno nevazno bice a ostale stavljas na stepenice vise nego na koju sam stojis …onda ces …
- imati izgovor zasto ne dobivas ljubav u zivotu… tako reci, nisi vrijedan da te neko voli. Izgovor je jedna neuroticna “zarada”.
- moci izbjegavati svakog i sve rizike koje dodju sa stvaranjem jedne ljubavne veze (ili vise) i kroz to mozes izskljuciti da ces ikad biti odbijen.
- smatrati da je lakse ostati kakav jesi. Dok god smatras sebe nevaznim tako nemas razloga da probas da se razvijas, da budes bolji ili sretniji. A “zarada” ti je ista.
- dobivati puno sazaljevanja , paznje pa cak i odobravanje i slaganje ostalih, sto je dobra zamjena za rizik da se upetljas u jednu ljubavnu vezu. Na taj nacin je sazaljenje i paznja nagrada za tvoje samounistavajuce ponasanje.
- imati mnogo zrtvenih jaraca za tvoju mizeriju. Mozes kukati i samim tim ne moras nista promijeniti.
- moci trositi sadasnjost tako da ih koristis za minidepresije i tako ces moci izbjegavati jedno ponasanje koje bi ti pomoglo da se promijenis. Tvoje samozaljavanje ti sluzi kao put za bijeg.
- se vratiti u dobi da budes dobar djecak ili dobra curica, tako da apeliras na reakcije djece i tako zadovoljavas te “odrasle” koje smatras superiornim tebi. Povratak je sigurniji nego da rizikujes nesto.
- moci pojacati tvoje ponasanje da se naslanjas na druge tako da ih cinis vaznijim od tebe. Da imas naslon je vrsta zarade iako je tebi stetna.
- biti nesposoban da preuzimes komandu svog zivota i da zivis zivot onako kako ti to hoces, jednostavno zato sto sebe ne smatras vrijednim tom srecom za kojom zudis.
Ovo su sve dijelovi u tvom samounistavajucem odrzavajucem sistemu. To je razlog zasto odlucis da ostanes pri starom nacinu razmisljanja i ponasanja. Jednostavno je lakse, tako reci manje rizicno, da sebe potisces nego da se podignes. Ali se sjeti, jedini znak zivota je rast, i ako odbijas da odrastes u jednu osobu koja voli svoje “ja” je ustvari jedna odluka slicna smrti. Naoruzan ovim uvidom o tvom ponasanju, mozes da zapocnes neke psihicke i fizicke vjezbe da ohrabris rast ljubavi prema tebi.
“Pokazujes ljubav tako da je bezuslovno dajes sebi. I kako je dajes, privuces druge u svoj zivot koji ce te bezuslovno voliti”- Paul Ferrini
Skövde
Yesterday, Ada and me arrived to Skövde to visit my parents. Today we went to Doverholm to repeat the 4 generations picture that we made a couple of months back. Last time it was a hot day, and today was also the hottest day of the year. Maybe we should do these 4 generations pictures more often 😛 In the afternoon we went to Bolougner lake and enjoyed the superb weather 🙂
Jucer smo ja i Ada stigle u Skövde kod mojih roditelja. Danas smo otisle u Doverholm da ponovimo slikanje sa cetiri generacije, koje smo prije par mjeseci jednom vec uradile. Prosli put je isto bio pravo topao dan, a danas je bio najtopliji dan godine. Mozda bi trebale cesce praviti slike sve cetiri generacije da vise lijepih dana bude… Poslijepodne smo otisle na Bolougner jezero gdje smo uzivale u prelijepom ljetnom danu 🙂
Princess Zoe´s masterpiece / Remek djelo od Princess Zoe
My niece loves to paint, so I guess she felt motivated and inspired when she decided to paint one painting for me or maybe for herself. I love her innovative spirit, the only problem is … how should I explain her (without hurting her feelings ) that she should choose another location for expressing herself :/
Moja necakinja voli crtanje, tako da pretpostavljam da je bila motivisana i inspirisana kad se odlucila da nacrta sliku meni, a mozda i sebi. Volim njezin inovativni duh, jedini problem je… kako joj objasniti da drugi put kad se bude izrazavala (ali bez da je uvrijedim i ubijem volju za crtanjem) da izabere neko drugo mjesto za crtanje/farbanje
Up in the air (again)…/ Opet letimo …
Today, I was thinking about how amazing machines airplanes are, when it comes to travelling from A to B. This morning me and Ada were eating breakfast in Munich, playing with the cousins in the afternoon and eating dinner in Stockholm. Only bad thing was that I forgot my jacket in the airplane:/ Luckily, the weather is nice 🙂 I missed these loooooong days here. Here is a picture taken at 22.30h and it is still not even dark. Love it 🙂
Moram reci da su avioni pravo nevjerovatne masine. Jutros smo ja i Ada doruckovale u Minhenu, a poslije podne smo se igrale sa rodjacima i vecerale smo u Stokholmu. Jedini problem je sto mi je ostala jakna u avionu :/ Srecom, bilo je super vrijeme 🙂 Moram reci da su mi ovi duuuugi dani nedostajali. Evo slike koju sam uslikala u 22.30h mada je ispala tamnija nego sto je u stvarnost. Haos 🙂
(Political) Book wish list / Lista pozeljnih (politickih) knjiga
Confessions of an economic hitman -John Perkins
A new book to my book wish list is the “Confessions of a hitman”- Written by John Perkins. In my previous post I told you about the documentary “Let´s make money” where this guy caught my interest. John Perkins worked as an economic hitman. In the book he repeatedly denies the existence of a “conspiracy” and discusses instead carefully the role of corporatocracy. Sounds like an interesting book 🙂
Priznanja jednog ekonomskog ubice –John Perkins
Nova knjiga u mojoj listi pozeljnih knjiga je ” “Confessions of a hitman”- (Priznanje jednog ekonoskog ubice) od John Perkins-a. U proslom sam clanku pisala o dokumentarcu ”Let´s make money” (Hajmo praviti novac) u kojem sam cula za John Perkinsa i koji me zainteresovao. John Perkins je radio kao t.z. ekonomski ubica. U knjizi odbija egzistenciju neke konspiracije ali zato diskutuje ulogu korporatokracije. Zanimljiva tema i djeluje mi kao i zanimljiva knjiga.
http://www.johnperkins.org/
The second guy that caught my interest was Wiliam Blum that wrote the book
America´s Deadliest Export- Wiliam Blum
For over 65 years, the United States war machine has been on auto pilot. Since World War II, the world has believed that US foreign policy means well, and that America’s motives in spreading democracy are honorable, even noble. In this startling and provocative book from William Blum, one of the United States’ leading non-mainstream chroniclers of American foreign policy and author of the popular online newsletter, Anti-Empire Reports, demonstrates that nothing could be further from the truth. Moreover, unless this fallacy is unlearned, and until people understand fully the worldwide suffering American policy has caused, we will never be able to stop the monster.
Smrtonosni eskport americke demokratije – Wiliam blum
Preko 65 godina, SAD. ratna mašinerije je bila na autopilotu. Od drugog svjetskog rata, svijet je vjerovao da američka vanjska politika misli dobro, i da su motivi Americkog širenja demokratije časni, čak i plemeniti. U ovoj zapanjujućoj i provokativnoj knjizi od William Bluma, jedan od ‘vodećih americkih “non-mainstream” hroničara američke vanjske politike i autor popularnih online novina -“Anti-Empire Izvještaji”, pokazuje da ništa ne može biti dalje od istine. Osim toga, dok se god ne nauci od greske i dok ljudi ne budu u potpunosti razumijeli patnje u svijetu koje je američka politika izazvala, nikada nećemo biti u mogućnosti da zaustavimo to čudovište.
http://williamblum.org/
I also got recommended this following book on the theme / Dobila sam isto preporuku za ovu knjigu
A century of war: Anglo-American Oil Politics and the New World Order – William Engdahl
This is a story about power, power over entire nations and continents. The story describes the vehicle to that unparalleled power over nations, oil, and the vital role it has played in peace as well as wars in the past century. Henry Kissinger, the former American Secretary of State put it succinctly during the first oil shock of the early 1970’s. He declared, “Control the oil and you control entire nations.”
A thin red line runs through the history of the world since Fashoda, and that is covered in oil and blood. This book is not for the faint of heart, but it is meant to provoke reflection and discussion among those who can see beyond the daily media manipulation of reality that is called news.
Stoljeca rata – Anglo americka naftna politika i novi svjetski poredak- William Engdahl
Ovo je priča o moći, moć nad cijelim narodima i kontinentima. Priča opisuje vozilo te neusporedive moći nad nacijama, ulju, kao i vitalnu ulogu koju je odigrala u miru i u ratovima u prošlom stoljeću. Henry Kissinger, bivsi američki državni sekretar je to sadržajno i kratko u prvih šok nafte, ranih 1970-ih. On je izjavio, “kontrolirajte naftu i kontrolišete citave narode.” Od Fashode, tanka crvena linija, pokrivena naftom i krvlju, prolazi kroz istoriju. Ova knjiga nije za one sa slabim srcem, nego je cilj da isprovocira razmišljanje i raspravu među onima koji mogu da vide iznad manipulacije dnevnih medija od stvarnosti koju oni zovu vijesti.
http://www.williamengdahl.com/
Starnberger lake / Starnberg jezero
Yesterday, was another hot day so we decided to go to Starnberger lake. Ada was enjoying walking around barefoot and the highlight was to walk around in the sand at the playground. Quite fascinating how little it takes to make children happy 🙂
Jucer je bio jos jedan (pre)vruc dan tako da smo odlucili otici na Starnberger jezero. Ada je pravo uzivala da hoda bosa, a pravi hit je bio kad je na igralistu bosa po pijesku hodala. Pravo je fascinantno kako malo djeci treba da budu vesela 🙂
A story about happiness / Prica o sreci…
Today, I read a funny story about happiness…
An old cat looks at a kitty running after its tail asking it what its doing…Kitty answers- “ I learned that the best thing that exist for a cat is happiness and that happiness is my tail. So, I decided to run after my tail to catch my happiness.” The old cat says then- Well, kitty I am also following universal problems, and I to realized my happiness is in my tail. I also learned that whenever I was running after my tail the tail kept running away from me and whenever I did my own thing the tail was following me…wherever I went…
Procitala sam tako smijesan tekst o sreci danas…
Gleda stari macor mladu macu kako trci za svojim repom i upita je sta radi. Odgovara maca pa naucila sam da je najbolje sto postoji za macu sreca, a rep je moja sreca. Zato ganjam rep da uhvatim moju srecu. Kad ce stari macor maci- Sine, i ja isto pratim univerzalne probleme. I ja sam skontao da je sreca u mom repu. Ali sam isto naucio da kad god ganjam rep , rep bjezi od mene, a kad jednostavno radim svojim posao rep me uvijek prati gdje god da bio…
pic fr. here