Author: au

Firme moraju uskoro prikazivati razliku zarade izmedju sefova i radnika

~ au ~ 2 Comments

Jako zanimljiv zakon je upravo u toku u Americi. Kako sam ja shvatila taj zakon ce tjerati da sefovi firmi na berzi moraju prikazati svoje plate. Do sad je to tako i bilo medjutim novo je da moraju cak prikazati median plate (1,3,6,9,10 onda je 6 median) svojih radnika. E to je vec veliki problem bio i godinama su se svadjali pa reklo bi se cak i klali oko toga.  Nije ni cudno, zamislite da od Starbucksa sef zaradjuje nekih 21 milion dolara godisnje a 50% njegovih zaposlenih zaradjuje nekih nepunih 20 000 dolara ili manje godisnje. Ovaj zakon treba doduse tek tamo 2016 (ja mislim , zaboravila sam tacno godinu) poceti vaziti, tako da je velika vjerovatnoca da se taj zakon zatiska nekim politickim igrama. Pitam se samo hoce li tu biti ikakva razlika za radnike. Jer oni i sad znaju kako su lose placeni. Veliki dio ih uopste ne poznaje koncept sindikata- ne uce to u skoli. Sto znaci da ukoliko se ne ujedine na neki drugi nacin nece a ma bas nista moci promijeniti. Tako da nisam skroz nacisto kakva je poenta ovog zakona … Ima li neko od vas ideju??highestpaidjobs

 

Barbeque / Rostilj

~ au ~ 1 Comment

I was spontanously invited to Azra (1.st picture) for a barbeque. It turned out to be a feast where meeting old friends one hasn´t seen for long time. Ada loved the buggy and was walking up and down with it for hours. The highlight was when we brought water for playing. Children just loved it. The grownups where also really enjoying the time which makes me wonder why does it happen that even though we enjoy each others company a year or two passes before seeing :/ I´ll definitely try to become better in meeting with old friends.

Azra (1.a slika) nas je pozvala na “malu” rostiljadu. Medjutim to je ustvari po bosanskom ispala prava gurman festa i mjesto gdje su se sreli stari prijatelji koji se dugo nisu vidjeli. Ada je po prvi put vozala ona mala kolica i prosto ih je obozavala. Satima (meni se cini) je hodala tamo vamo sa njima. Vrhunac je djeci bio kad smo iznijeli vodu da se igraju. Bilo je divno cuti smijeh djece. Odrasli su isto pravo uzivali sto me dovede do pitanja – kako to da iako ljudi uzivaju u drustvu jedno drugog moze proci jedna pa i dvije godine da se ne sretnu? Definitivno cu se potruditi da se cesce sretnem sa rajom.

Schyrenbad/ Schyren bazen

~ au ~ Leave a comment

The best thing one can do when the temperatures are above 30 and even close to 40 degrees is to take the children to a swimming pool or a lake/ river. I and my friends Suada and Lejla also wanted to go for swimming so we decided to meet in the middle and go to Schyrenbad.
Schyrenbad is the oldest swimming pool in Munich. It was opened in 1847 but only men where allowed to go there. It was very cold water then because the water from the flood Isar was used to fill the pools. Luckily for us, in 1938 women where allowed to come and swim.
As the perfect finish we went to the vietnamese restaurant Charlie, on the other side of Shyrenbad, and I loved their food. Definitely, something I would recommend. I ordered happiness rolls (I guess that is some kind of spring rolls). In any case it was delicious.

Najbolja stvar koju mozes raditi sa djecom kad su temperature iznad 30 pa i priblizuju se 40 stepeni je da odes ili na bazen ili na jezero/rijeku. Kako su Suada i Lejla isto htjele ici na bazen tako se odlucimo da odemo u Schyrenbad. Schyrenbad je najstariji bazen u Minhenu. Otvoren je vec 1847 ali su samo muskarci smjeli doci na kupanje. Voda u bazenima je bila hladna jer je koristena voda od Isara. 1938 su se vrata otvorila i za zene i odtad se smatra kao bazen za familije. Kao perfektan zavrsetak dana smo otisli u jedan vietnamski restoran Charlie, koji je odmah preko puta Schyrenbad. Hrana im je pravo ukusna i friska tako da  je definitivno mjesto za preporuciti. Ja sam narucila role srece, pretpostavljam da je to neka vrsta proljetnih rola. U svakom slucaju je jelo bilo jako ukusno.

Megablocks

~ au ~ 3 Comments

There are some toys that remain more interesting than others. Ada for example loves ballons and balls. I have no idea how many of them I have bought but it is never enough. Usually I try to recall what I liked when I was a child and usually that works good. One of the toys I liked where Lego´s, but Ada is still too small for that so I bought her the Megablocks. First she didn´t really know what to do with it. But imagin the happiness when she this morning got the point of them. She simply love it. This is also great idea as a gift for a child. They´ll love it.20150806_121041 20150806_171819

Ima igracaka koje ostanu intresantnije od drugih. Ada recimo voli balone i lopte (bopte). Nemam pojma koliko sam ih vec kupila, ali nikad nije dovoljno. Obicno kad hocu kupiti neku igracku probam se sjetiti koje sam ja to volila igracke i obicno i tacno pogodim. Jednu igracku s kojom sam se voljela igrati je/su Lego kockice, medjutim Ada je za to premala pa sam uzela Megablocks, to su kao velike Lego kockice koje Ada ne moze progutati. Prvo nije shvatila sta moze raditi sa njima. Zamislite zato srece kad je jutros skontala poentu kockica. Sada se bas voli igrati sa njima. Ako trebate nekom djetetu kupiti poklon ovo vam je super poklon. Obozavace ga !

Praterinsel

~ au ~ Leave a comment

I try to enjoy these hot days to its maximum. Yesterday me and Suada (with the children) went to Rose garden where we spent a couple of hours, most of the time trying to separate Kian and Ada from hitting each other. It is quite amazing how children always want the toy that the other child took. (When I think of it it is the same for grown ups. The grass is always greener at the other side) From time to time I was testing my abilities in throwing stones at these huge crows living there. I have to say I was quite successful even though I got some weird looks from the people around. Then Lejla called us and we decided spontanously to meet at Prater island. Praterinsel is an island in the flood Isar, and it is very nice for relaxing and splashing. During the walk towards Praterinsel our children fell asleep. There are no cuter children than children that are sleeping 😀20150807_145107

Kako su nevjerovatne vrucine tako se trudimo da svaki dan iskoristimo maksimalno. Jucer smo Suada i ja, sa djecom otisle ponovo u Rosengarten gdje smo prijepodne lijepo provele (vecinu vremena) razdvajajuci Kiana i Adu kad se pokefaju. Zanimljivo je to kako djeca uvijek hoce igracku koje je upravo drugo dijete uzelo. (Nesto razmisljam tako je isto i sa odraslima. Uvijek je trava zelenija kod komsije.)  Dalje, su bile velike vrane tamo tako da sam sa vremena na vrijeme isprobavala svoje sposobnost u gadjanju vrana kamenjem. Mogu reci da sam bila dobra, mada me malo stid bilo jer su me njemci pomalo na krivo gledali… Srecom nazvala nas prijateljica Lejla, i predlozila da odemo do Praterinsel. To je jedno ostrvo u rijeci Isar gdje je lijepo za kupanje (bolje reci brckanje). I tako se mi uputimo alejom do ostrva. I sto je najbolje usput nam djeca zaspu… Nema sladje djece nego djeca koja spavaju 😀

At Praterinsel Ada was a great swimmer. It didn´t matter that the water was cold. She just jumped in and enjoyed. Why wouldn´t she when you consider it was almost 40 degrees outdoors.IMG-20150807-WA0031 IMG-20150807-WA0028After splashing around a couple of hours we decided to go to the famous Kulturstrand. It is a beach cafée / club. There is sand everywhere, water where children can play and life music. What more do you need 😀 IMG-20150807-WA0044 IMG-20150807-WA0038IMG-20150807-WA0039IMG-20150807-WA0046Poslije kupanja smo odlucili da odemo u Kulturstrand. Pjeska svugdje, istotako vode gdje se djeca mogu kupati i muzika uzivo. Nista vise i ne treba 😀

Covjek i rijec

~ au ~ 5 Comments

Razmisljam nesto kako se sve mijenja. Kako se stavovi/ ponasanje mijenjaju. Odrasla sam relativno konzervativno u nekim  stvarima. Indoktrinirana  sam parolom “covjek  se veze  za rijec,  a zivotinja za lanac“. To je ponos  u nasoj familiji. Bogatstva  su se gubila u proslost ali se obecana rijec drzala. Tatu/ mamu prosto ne mogu zamisliti da ne ispune ono sto su rekli da ce uraditi. Tu situaciju moj mozak bukvalno ne moze da procesira.

Parola  “obecanje ludom radovanje” mi se prosto gadi jer u mojim ocima stoji  za lijenost, nesigurnost, bezobrazluk, neodgovornost, ponizavanje, uvrijedu i da ne nabrajam dalje. Drugim rijecima nemam visoko misljenje o osobama sto obecaju i ne ispostuju obecanja. Ali nasi (balkanci) su i to u neku k’o biva salu pretvorili sa tom “glup-dobar” parolom. Kad je  to postalo normalno da se ne drzi  rijec?Kad si postao/postala glup (?) sto vjerujes u obecanje?

Da li je stvarno potrebno da funkcionise neka medjuljudska veza poput firmi tipa rekao/rekla si to uraditi do tog deadlinea, nisi, dobijes otkaz. Da li treba to u medjuljudskim odnosima uvesti? Imati 0 tolerancije za ta “obecanja”. Da li bi svijet bio bolji? Da li bi se ljudi bolje osjecali kao osobe?

Razmisljam koliko osoba znam da mogu reci ovo je covjek/zena od rijeci. Ruku na srce, daleko manje nego sto bi trebalo biti. To me nekako frustrira. Svi bi mi trebali takvi biti. Da li sam JA takva? U svakom slucaju cu se truditi da budem bolja.

Vidim da u tom bezobrazluku uvijek oni fini i posteni nadrljaju. I onda se sjetim izreke “dobar i glup dva brata”. Znaci u biti moras biti bezobrazan, sebican, lazov, pa da ne kazem idiot da ne bi ispao glup. Posto vidim stanje u Bosni kakvo je a smatram da je dosta krivo takvo ponasanje za tu situaciju ja cu ipak da se drzim nase parole u familiji “Covjek se veze za rijec, a zivotinja za lanac“.covjek-se-veze-za-rijec-a-zivotinja-za-lanac

 

Snovi 2.i dio

~ au ~ 2 Comments

Danas sam u modusu sanjarenja i nesto razmisljam o nacinu razmisljanja. Kako smo kroz zivot tako oblikovani da je postalo maltene ruzno i glupo sanjariti? Znaci bukvalno svako ko moze daje komentar koji ti ubije snove. Kad citam neke poruke uspijesnih ljudi dodjem do zakljucka da samo rade ono sto hoce i da ni po zivu glavu ne slusaju  druge (osim ako  su ti drugi jako uspjesni). Svi kazu lako je njemu/njoj ima para i zato i mogucnost. Ali zasto ljudi misle da je pitanje u parama? Mozda je u necemu drugom pitanje? ako-mozes-o-tome-sanjati-onda-mozes-to-i-uraditi
Postali smo roboti koji ce 11 mjeseci raditi da bi taj jedan mjesec kao odmorili se. Taj “odmor” se svede na to da se obidje najbliza familija. O rodbini vise da ne pricam, to je samo ako slucajno neko dodje pa se sretnes . Ako ne posjecujes familiju radis ono sto ostali 11 mjeseci nemas vremena raditi. I sto je najbolje, mi moramo biti SRETNI i zahvalni sto imamo posao gdje nas neko za neku crkavicu (nikad nije toliko placeno koliko je osoba ulozila truda) placa. Doduse ja posao po prvi put u zivotu i nemam i nikad mi bolje nije bilo (muz radi pa mogu tako). Znaci kad ja kazem da mi je imati firmu s kojom poslujem, da mogu zivjeti od nje, i da zivim onako kako sam opisala u postu da kad mi je ceif da ispusem, onda sama sebe uhvatim da mislim kako je to nemoguce. Ali zasto je nemoguce? Po kojim argumentima je to nemoguce? Zasto je nekom drugom moguce a meni ne? Kad bih radila 10h za sebe kao sto sam radila za drugog, pa valjda bi kad tad skontala fazon kako da nesto zaradim? Zasto su ljudi postali tako teski na tome da probaju nesto novo uraditi? Ko nas uci da budemo zadovoljni sa tim  “lezernim” zivotom gdje  sate i sate provodimo pred televizijom umjesto da nesto konstruktivno radimo, pa ko zna mozda jednog dana i kruh od toga zaradimo? Sta vi mislite?
quote_doing-16957-530x330

“Najbolji nacin da nesto naucimo je da (to i) radimo”- Richard Branson

Dreams / Snovi

~ au ~ 1 Comment

How would you imagine your perfect life? Of course first that all are healthy but then? Last year I have been travelling more than usual and I loved it. This feeling when I pack and plan whom to meet and what to do, I just love it. For me the perfect life would be to have some 4-5 places where I could live 2 months and then go off to the second place and then third and so on. The even better thing would be that I have all things in all the places so that I don´t have to pack, but just like transfer from place A to place B. Additional to that I would have a great running business so I never have to think about Money (If you have an idea of what tell me 😛 )…My first place would have the interiour of swedish archipelago style, where everything is white and connected to the sea. The second would be like the maroccan style with tons of colors, third would be like (I think it is) canadian style with a house of timber, and another place in colonial style , and one in african style and one in bosnian old style..How would you imagine your perfect life?

Kako vi zamisljate perfektan zivot (osim osnovne zelje da su svi zivi i zdravi))? Prosle godine sam putovala vise nego uobicajeno i moram priznati da mi se svidjeo taj nacin zivota. Onaj osjecaj kad pakujes i pripremas se negdje jednostavno mi dadne nove energije. Tako da nesto razmisljam kako bi bio perfektan zivot kad bih imala kuce/ stanove na nekih 4-5 mjesta gdje mogu neka 2 mjeseca zivjeti i onda kad mi dosadi ici dalje. Da to sve financiram imala bih neku firmu koju super posluje (ne znam jos koja i kako 😀 primam sve ideje 😀 ) . Interijer prvog mjesta bi bio po svedskom stilu, gdje je sve bijelo ili vezano sa morem. Drugi stan bi bio u marokanskom stilu, treci bi bio u kanadskom (ja mislim da je kanadski 😀 ) gdje je sve od balvana, pa jedan u kolonialnom stilu, jedan u africkom stilu i jedan u starobosanskom stilu. Kakav bi vas zivot snova izgledao??  

The Equalizer

~ au ~ Leave a comment

There are these rare moments when I have time to watch a movie. The last one I watched is called “The Equalizer” with Denzel Washington. It is a great thriller/ action for resting the brain. – A man believes he has put his mysterious past behind him and has dedicated himself to beginning a new, quiet life. But when he meets a young girl under the control of  the violent Russian gangsters, he can’t stand idly by – he has to help her.

U rijetkim momentima imam cak vremena da pogledam neki film. Zadnji film se zove The Equalizer sa Denzel Washingtonom i dobar je film za pustiti mozak na pasu. Radi se o covjeku koji misli da je proslost ostavio za sobom i posvetio se svom novom, mirnom zivotu. Ali kad sretne jednu mladu curu u rukama nasilne ruske mafije ne moze da samo gleda nego odlucuje da joj pomogne..