Dugo ne pišem, i bijaše mi malo žao da nisam Arubu ni spomenula. To je jedna od mojih životnih želja koje se već godinama vuku… i to je zapravo bio razlog zašto sam pristala da se preselim u SAD na koju godinu 😀
Prošle godine u decembru smo preskočili put u hladnu Evropu i okrenuli nos prema Karibima, ne bili sebi digli nivo malo. Kad ćemo ako ne sada?

Aruba je ostrvo blizu obale Venecuele. Ima fantastično vrijeme i plaže kao i snova. Takođe leži izvan pojasa uragana, što ovo ostrvo čini odličnim za posjećivanja u bilo koje doba godine.

Noćili smo u tad novom hotelu Radisson. Hotel je bio toliko nov da kuhinja nije čak ni uključena bila…to nas je koštalo dobrih para jer smo “morali” svaki dan ručak i večeru po restoranima da jedemo😂. Ako ikad odete u Arubu, planirajte pofin dio novca za hranu…

Što me pravo šokiralo kad smo stigli na Baby beach je bio pogled na jednu RAFINERIJU nafte?? Baby beach je inače jedan mali zaliv, gdje nije toliko duboka voda tako da su se djeca tu kupala, hem “Baby”. Rafinerija je danas zatvorena, ali se toj obali i dalje ne smije približiti. Pretpostavljam da je to sve zagađeno i da nije baš adekvatno sanirano. Ja, ni dan danas, ne mogu da shvatim koji moraš biti tip čovjeka, da postaviš rafineriju na Arubskim plažama gdje se djeca kupaju…

Jedna stvar koja je upadljiva bila, a koja se naravno ne postavlja baš na svoj instagram je da su neke plaže pune smeća. Struje to smeće izbace i tek se onda može malo pretpostaviti koliko su naša mora ustvari zagađena.

Kad smo već na toj temi, druga upadljiva stvar je, morala sam to potvrditi od lokalnih ljudi, da nivo mora raste. Na mnogo mjesta se vide drveća u vodi stoje, par metara od plaže odaljena. Osušena, kao neke statue koje pokazuju budućnost mnogih mjesta koji su na morima. Iako lijepo izgleda, bićemo sretni ako Aruba ostane ostrvo slijedečih 30-tak godina. Sve mi se čini da će Arubu more progutati i da će ostati samo jedna lijepa uspomena, sjećanje na sve što smo imali.

Onako malo smiješna informacija što su nam ispričali na ostrvu…. znate onaj predivni pjesak što je sitan kao brašno i u kojem možeš da satima samo čaprkaš nogama… to su ustvari fekalije od riba 😀

U Arubi smo naučili da je “supa od Iguana” domaće jelo koje su, srećom, zabranili. Znači to bi bila supa od guštera. A Iguana gušter je kao jedan mini-dinosaur. Fantastično stvorenje koje treba da živi a ne da ga ljudi jedu.

I za kraj, mislim da nisam ljepši novac vidjela nego Arubske Funte. Pogledajte i sami odlučite.

Toliko od mene… do slijedećeg puta 💕