Aruba

Dugo ne pišem, i bijaše mi malo žao da nisam Arubu ni spomenula. To je jedna od mojih životnih želja koje se već godinama vuku… i to je zapravo bio razlog zašto sam pristala da se preselim u SAD na koju godinu 😀
Prošle godine u decembru smo preskočili put u hladnu Evropu i okrenuli nos prema Karibima, ne bili sebi digli nivo malo. Kad ćemo ako ne sada?

Aruba je ostrvo blizu obale Venecuele. Ima fantastično vrijeme i plaže kao i snova. Takođe leži izvan pojasa uragana, što ovo ostrvo čini odličnim za posjećivanja u bilo koje doba godine.

Noćili smo u tad novom hotelu Radisson. Hotel je bio toliko nov da kuhinja nije čak ni uključena bila…to nas je koštalo dobrih para jer smo “morali” svaki dan ručak i večeru po restoranima da jedemo😂. Ako ikad odete u Arubu, planirajte pofin dio novca za hranu…

Što me pravo šokiralo kad smo stigli na Baby beach je bio pogled na jednu RAFINERIJU nafte?? Baby beach je inače jedan mali zaliv, gdje nije toliko duboka voda tako da su se djeca tu kupala, hem “Baby”. Rafinerija je danas zatvorena, ali se toj obali i dalje ne smije približiti. Pretpostavljam da je to sve zagađeno i da nije baš adekvatno sanirano. Ja, ni dan danas, ne mogu da shvatim koji moraš biti tip čovjeka, da postaviš rafineriju na Arubskim plažama gdje se djeca kupaju…

Jedna stvar koja je upadljiva bila, a koja se naravno ne postavlja baš na svoj instagram je da su neke plaže pune smeća. Struje to smeće izbace i tek se onda može malo pretpostaviti koliko su naša mora ustvari zagađena.

Kad smo već na toj temi, druga upadljiva stvar je, morala sam to potvrditi od lokalnih ljudi, da nivo mora raste. Na mnogo mjesta se vide drveća u vodi stoje, par metara od plaže odaljena. Osušena, kao neke statue koje pokazuju budućnost mnogih mjesta koji su na morima. Iako lijepo izgleda, bićemo sretni ako Aruba ostane ostrvo slijedečih 30-tak godina. Sve mi se čini da će Arubu more progutati i da će ostati samo jedna lijepa uspomena, sjećanje na sve što smo imali.

Onako malo smiješna informacija što su nam ispričali na ostrvu…. znate onaj predivni pjesak što je sitan kao brašno i u kojem možeš da satima samo čaprkaš nogama… to su ustvari fekalije od riba 😀

U Arubi smo naučili da je “supa od Iguana” domaće jelo koje su, srećom, zabranili. Znači to bi bila supa od guštera. A Iguana gušter je kao jedan mini-dinosaur. Fantastično stvorenje koje treba da živi a ne da ga ljudi jedu.

I za kraj, mislim da nisam ljepši novac vidjela nego Arubske Funte. Pogledajte i sami odlučite.

Toliko od mene… do slijedećeg puta 💕

American museum of natural history / Američki muzej prirodne istorije

One of the places that we managed to visit, a couple of times even, is one of the worlds most famous natural history museums in New York city.
When my parents where here me and my mother took the metro to the city and it is the worst metro that I have ever seen in my life. It wasn’t really what we expected so we just had to take a picture of that…

Jedno od mjesta koje smo uspijeli posjetiti, čak par puta, je jedan od najpoznatijih muzeja na svijetu je Američki muzej prirodne istorije u New York gradu.
Kad su moji roditelji bili u posjetu ja i mama smo otišle metrom u grad i to je najružniji metro koji smo ikada vidjele. Morale smo to uslikati…

It looked a little better when we got out at the end station. Izgledalo je malo bolje kad smo izašli na završnu našu stanicu.

The museum is HUGE!
The first buildings were built in 1874 and buildings were added during the years. The last one that is built will be (planned) in 2022.
It has 26 buildings and 45 permanent exhibition halls. It contains over 34 million(!!) specimens of plants, animals, fossils, minerals, rocks, meteorites, human remains, and human cultural artifacts as well as specialized collections for frozen tissue and genomic and astrophysical data, of which only a small fraction can be displayed at any given time, and occupies more than 190,000 m2.

The one thing that impressed me the most is actually that it is financed by donations. It means that when you come to this museum you can donate 1 cent and enter. You don’t have to buy tickets to enter. Only special exhibitions are payed extra, but if you are visiting the museum once in your lifetime, I would not pay for the extra exhibitions but just go for the permanent ones. They are impressive enough.

Muzej je OGROMAN!
Prve zgrade su izgrađene 1874. godine, a tokom dug niz godina dodavane su zgrade gdje se muzej širio. Posljednja koja je izgrađena planirana je biti završena 2022. godine.
Muzej se sastoji od 26 zgrada i 45 stalnih izložbenih dvorana. Sadrži preko 34 milion (!!) primjeraka biljaka, životinja, fosila, minerala, stijena, meteorita, ljudskih ostataka i ljudskih kulturnih artefakata, kao i specijalizirane zbirke smrznutog tkiva, genomske i čak astrofizičke podatke. Samo mali dio svega ovoga se može prikazati jednom trenutku i ipak zauzima više od 190.000 m2.

They have a fantastic homepage where one can check out the museum in 3 D (link) or explore the exhibits (link)

Imaju fantastičnu stranicu gdje možete gledati muzej u 3 D format (link) i možete čak i vidjeti izložbe (link)