Hjärnstark (Jak mozak)

Hjärnstark je jedna jako zanimljiva i motivirajuća knjiga. Nažalost još uvijek je samo ima na švedskom ali ne sumnjam da će se kad tad prevesti i na druge jezike.
Knjiga se radi o moći treninga i efekat treninga na mozak. Jako je motivirajuća u tom smislu da tako objasni kako je bitan trening za psihičko stanje jednog čovjeka da bi svako odmah počeo  trenirati.
Par stvari koje su mi bile pravo fascinantne je priča o plemenu koje se podijelilo u lovačko i poljoprivredno pleme i efekat gena sa ADHD variantom na plemena.
Drugo mi je jako zanimljivo bilo koliko dugo treba trenirati da dobiješ taj pozitivni efekat i koji efekat trening ima na ljude sa depresijom.
Treće pravo interesantno ako ne i šokantno je bio efekat treninga na djecu.

ADHD:
Pisac tvrdi da smo mi svi na nekoj skali od ADHD, ali neki bukvalno zglajzaju dok ostali postanu jako uspiješni.
Zašto neki imaju takve probleme sa ADHD dok ih drugi nemaju?
Opisali su jednu vrlo interesantnu studiju o jednom plemenu koje se tek prije par decenija podijelilo u poljoprivredno pleme i u lovačko pleme, tako da su ih koristili za studiju.
Pokazalo se da ljudi sa genom sa ADHD variantom puno bolje prodju ako su u lovačkom plemenu jer nemaju mira. Uvijek traže, istraživaju i uvijek su u pokretu. Ljudi bez ADHD variante su bili ti što su bili gladniji i mršaviji.
U poljoprivrednom životu treba strpljenje. Treba posijati, čekati i tek onda jedeš ono što si posijao. Za ovo ljudi sa genom sa ADHD variantom nisu stvoreni tako da su bukvalno gladovali i bili su najmršaviji u plemenu “seljaka”.
Šta nam to kaže? Pa da smo svi “normalni”, ali moramo prilagoditi naš način života prema tome.

3×20-30 Minuta
Dalje mi je pravo interesanto bilo što kaže da se mozak pomladi ako se trenira redovno. Treba 3 sedmično x 20-30 min trenirati, 70-80 % tvog maksimuma. Znači za nas “mlade” 30-40 godišnjaka puls treba da bude oko 130-140.
Efekat treninga je toliko jak da su pokazali da se velik dio (čini mi se čak oko 80%, ali se ne sjećam tačne cifre)  depresivnih ljudi izliječilo ili bolje reći nisu više imali simptome depresije nakon par mjeseci treninga 3×30 min trčanja.
Sa treningom se čak do 30% više novi moždanih ćelija producira. Testovi su urađeni gdje je pokazano da ljudi koji tako treniraju brže misle i bolje pamte.
Čak 2-3 h nakon treninga budeš dobro koncentrisan tako da se preporučava trening ujutru prije posla.
A ako slušaš/ učiš dok hodaš onda čak 20% više gradiva zapamtiš nego kad samo sjediš.

Djeca i aktivnost 
Dalje su pokazali da su aktivna djeca bolja i brža u matematici i drugim prirodnim naukama nego djeca koja se ne kreću i nemaju kondiciju. Isto tako im se kreativnost poboljšala.
Tako da naša slika od debeljuskastoj djeci koja samo uče i koji su jako pametni uopšte ne štima sa stvarnost. Djeca TREBAJU biti vani i trebaju biti aktivna. Za djecu je najbolje iztjerati ih van da trče, jer to daje najveći efekat na mozak.

Pokazali su da je čak dovoljno samo četiri minuta treninga da bi efekat, koji drži sat vremena, bio viđen. Ako to nije fascinantno onda ne znam šta je.

Uglavnom, sa ovom knjigom sam postala baš motivisana da treniram. Ali presudno mi je da mi djeca izađu van i da se puno kreću jer to ima ogroman udar na njihovo i psihičko i fizičko stanje…A i bolje spavaju. A svi znamo da su djeca koja spavaju najslađa djeca 😀

 

BRRaaa

Today Ada said R for zna first time:) The first word she managed to say with a proper R was (the swedish)  “bra” (means good). She got so happy she terrorised us for an hour and a half rolling her R’s. She said Rrriba (means fish) and danced around telling happily that she wants to show her sister (PZ) what she has learned. But the most I loved was the expression of her face the moment she managed to pronounce it correctly. Priceless 🙂
This was the perfect ending after a day in the zoo.

The playground at the zoo. A little bit too high for my taste but it seems Ada likes it.

Igralište u zološkom vrtu. Malo previsoko za mene ali se Adi sviđa…

Danas je Ada uspijela reći R po prvi put. Prva riječ koju je uspijela čisto izgovoriti je bila švedska riječ “bra” koja znači dobro. Tako je bila sretna da nas je sat i po terorisala sa R. Rekla je rrriba i plesala je i pjevala i pričala kako će sve svojoj sestri PZ ispričati.
Ali najljepše mi je bilo vidjeti njezin pogled lica kad je prvi put uspijela reći R. Nezaboravno 🙂
Bio je to perfektan završetak nakon jednog dana provedenog u zološkom vrtu.Highlight of the day was the boat trip / Vrhunac danas je bila vožnja brodićem

Does she have eyes? / Ima li oči?

Driving the kids to the kindergarten we stopped at the traffic lights. Outside was an African black woman in exotic colorful clothes. You couldn’t miss her. Ada told me to look at her!
I wanted to hear what Ada saw and told her that I do not know whom to look at. I asked her what she sees expecting her to say a black woman.
Since yesterday Ada had a discussion about blindness the whole morning (no clue why but she comes up with weird themes sometimes) she told me, a little bit shocked, that the  sees a woman with no eyes (?). I first didn’t get it but then I saw that the woman was looking down so her eyes looked closed when looking from our car. I had to explain to Ada the reason it looks like the woman doesn’t have eyes and then we continued discussing eyes. Ada’s questions where like does everyone have eyes? What if they don’t, and so on but the top question was “what will a person do if it doesn’t have a head? ”
Well, I have no answer to that one do I 😀

Ada asking questions / Ada postavlja pitanja

Na putu do vrtića zaustavili smo se na semaforu. Vani je stojala jedna afrička žena obućena u egzotičnoj jakih boja garderobi. Ne možeš je profulati i da hoćeš. Ada mi je rekla da je pogledam!
Htjela sam da čujem šta Ada vidi pa sam joj rekla da mi objasni. Pitala sam je šta vidi i očekivala san od nje da kaže crnu ženu.
S obzirom da je Ada od jučer razgovarala o slijepima (nema pojma zašto, ali ponekad započne malo čudne teme) rekla mi je, malo šokirana, da vidi ženu bez očiju (?). Prvo nisam shvatila šta misli, ali sam onda vidjela da žena gleda dole i da su joj oči izgledale zatvorene kad gledaš iz našeg auta. Objasnila sam Adi zašto to tako izgleda da nema očiju i onda smo nastavile razgovarati o očima. Adina pitanja su bila imaju li svi oči? Šta ako ne? I tako dalje, ali glavno pitanje je bilo “šta će osoba učiniti ako nema glavu”? Pa, na to pitanje baš i nemam neki odgovor zar ne 😀

Bosanska Krupa

On 1.st of May the weather turned quite chilly in Crikvenica so we decided to move on to Bosanska Krupa in Bosnia. My father is also there and he was organizing a barbeque party to celebrate the 1.st of May. Well I thought it will be four of us, my father and maybe someone more. Instead I was lucky to meet half my family 🙂
Last time we were so many on one spot was on my grandmothers funeral.
My uncle “dajdza Adnan” had “the honor” to barbecue the lambs and the rest of us enjoyed.

My surprise when entering our “garden”. Previously in front of the house was a small field where we were playing. However, lately our neighbours seem to have forgotten to take care of it and now we literally have a forest in front.

Koje iznenađenje kad smo ušli autom na imanje. Prije je bila trava ispred kuće gdje smo se i igrali kao djeca. Međutim, nešto naše komšije u zadnje vrijeme zabušavaju dok ne kose travu, koja je prerasla u šumu u međuvremenu.Well, I know it does look a little bit awkward, but it does taste great.
Znam da malo čudno izgleda (za neke) ali dobro šmeka.
Still some missing here… /Još uvijek neki faleZa 1. Maj je malo zahladnilo u Crikvenici tako da smo se mi spakovali i krenuli za Bosansku Krupu. Moj tata je tamo i rekao je da će biti mala roštiljada. Mislila sam biće nas četvero plus tata i možda još neko. Ali umjesto toga sam bila iznenađena i sretna što sam mogla sresti pola familije 🙂
Zadnji put kad nas je toliko bilo na okupu bilo je za majkinu dženazu.
Dajdža Adnan je imao “čast” da pripremi i peće jagnje dok smo mi ostali uživali u kolačima i priči.
Nadam se da će slijedeći prvi maj biti sa još više familije na okupu