The more he loves you the harder he hits you…That is the sick logic of women that have been mentally abused for years ending up with a husband hitting them whenever he feels for it. There is a feeling of power involved. For men but also for their wives. In some wicked way the woman gets to feel power when the husband is hitting her.
These kind of stories are usually stories I read in newspapers, so imagine my surprise when I heard that a childhood friend almost got beaten to death.
I wonder how many times her husband has been beating her up during all these years that they are together? Did he do it in front of the children? How did her family, a normal ordinary family, cope with it? What stopped her from leaving him? And so on…
I cannot imagine the fear she has towards him. How lost she must feel letting these things happen to her? Does she know that it is literally life threatening situation in cases like this?
Whom can you discuss these issues with? Do you call a friend and say “hi, can you help me with my husband because he is beating the hell out of me?”. What are you supposed to do as an outsider?
I read a little bit about it and all the things I read where so civilized. Too often ending up with a dead woman because the police could not do anything. Probably, statistically, that is the best procedure to handle this kind of psychos. But still I am suspect because my experience with people show that there is a sort of people that you cannot talk to. They just understand violence and listen to the stronger one. You simply do not have time to talk them to sense.
I just wish this whole story with my childhood friend ends up good…
Sto te vise voli, to te vise tuce…To je neka bolesna logika zena koje su godinama psihicki maltretirana da bi na kraju bile i fizicki maltretirane od strane muza. Kazu da je osjecaj moci upetljan. Za muzeve…ali i za zene. Na neki cudan nacin ona dobije osjecaj moci kad je muz tuce. Ove price su za mene price iz novina, tako da zamislite moje iznenadjenje kad sam cula da je moju jednu prijateljicu iz djetinstva covjek iztukao skoro do smrti.
Pitam se koliko je on nju puta tukao kroz ove sve godine koje je snjom? Da li je tukao pred djecom? Kako je njezina familija, jedna sasvim obicna normalna familija, reagovala na to? Zasto moja prijateljica nije ostavila svog muza? Itd.
Ne mogu da zamislim strah koji ima prema njemu. Koliko se mora izgubljena osjecati kad dopusta da joj se desavaju ove stvari? Zna li da se ovakvi slucajevi rade bukvalno o zivotu?
Skim mozes uopste ovakve stvari diskutovati? Nije bas da ces nazvati prijateljicu i reci joj ”slusaj, mozes li mi pomoci. Imam muza koji me tuce ko do mile volje? Sta uopste uraditi kad si outsajder?
Citala sam malo o ovoj temi, ali sva rjesenja su mi djelovala tako civilizovana. Precesto zavrse na tome da je covjek ubio zenu jer policija nije mogla nista uraditi. Mozda je ovaj civilizovani nacin najbolji i najsigurniji nacin. Medjutim ja licno vjerujem, zbog iskustva sa raznim vrstama ljudi, da ipak postoji jedna sorta ljudi sa kojima ne pomaze razgovarati. Oni jednostavno samo razumiju jacu silu.
Sve se nadam se da ce ovaj slucaj dobro proci i da ce se sve rijesiti…ali nisam bas sigurna…
Za zene u Bosni ima stranica na kojoj mozete informacije dobiti kako i sta uraditi u slucaju nasilja kod kuce
http://www.16dana.ba/kako-i-gdje-zatraziti-pomoc/
Zadnju sedmicu odmora prije nego sto Ada krene u vrtic smo odlucili provesti na Pagu sa Adinom i nanom rodicom. Imamo srece sa vremenom i uz to Ada obozava brckanje po moru tako da je ovo bila dobra odluka. Puno pozdrava sa Paga!
Zadnjih deset dana su bili jako intenzivni. Majka (mamina mama) je umrla, brat se ozenio, tata je napunio punih 70. godina, a i dzenaza je danas bila. Na tom svemu mi je dijete bilo nervozno citav dan, a i mene izgleda prehlada sastavila. Tako da je bilo pravo opustajuci otici na setnju kroz Adice sa sestrom i bratom. I to prvi put otkad smo dosli na balkan da smo uspijeli odvojiti malo vremena da se samo nas troje sretnemo i diskutujemo stvari kako to samo mogu sestre i braca. I sve to na najljepsem mjestu na svijetu.
3. Romski trubaduri. Niko ne moze dici raju na noge kao oni. Nisam znala da zive samo od baksisa.
Znala sam da je to bio nas posljedni sastanak kad sam je posjetila u bolnici u Skövdeu. Volja za zivotom je u njoj bila slomljena. Ipak hocu da je se sjecam onakvu kakva je prije toga bila. Uprkos teskom zivotu uvijek je bila nasmijana. Pogotovo kad su joj unucad dolazila. I praunucad. Bila je zahvalna za sve dobre stvari u zivotu, a lose je nekako dobro prebrodila. Bila je i ponosna sto je svu svoju djecu iznijela na pravi put. Pitala sam je da li se kajala za nesto sto je uradila ili sto nije uradila. Odgovorila mi je da nije. Koji dusevni mir! Sjecam se najvise dvije stvari sto je uporno nama ponavljala. 1. Nikad, nikad ne dozvolite da vas neko fizicki ili psihicki maltretira i 2. Cuvajte muza jer ce on vas cuvati kad vam djeca odu iz kuce. Iako mi je zao i tesko isto tako osjecam olaksanje za majku jer se ne mora vise patiti. Kao sto sam rekla hocu da mi ostane u lijepom sjecanju. Ovo mi je jedna od omiljenih slika sa njom.
Kad sam na odmoru volim razmisljati o svom zivotu i svojim zeljama. Sta hocu da dozivim, koja nova mjesta da posjetim, koje ljude da sretnem, knjige da citam itd. Razmisljam o zivotu i kako bih ga voljela zivjeti. Volim citati pozitivne knjige koje daju novu energiju bas u toj oblasti. Danas sam procitala dvije interesantne stvari koje vjerujem, ako se tacno urade, mogu promijeniti ili usmjeriti nacin zivota u pozitivnom smjeru.
Danas, sam se probudila uz prilicno nevrijeme. Mislila sam da ce mi biti malo krivo zbog profulane prilike za suncanje i kupanje ali upravo je bilo obratno. Ispalo je na kraju da mi je trebao dan “odmora” od plaze i dan kad imam dostup internetu. Imala sam par racuna za platiti i htjela sam malo intenzivnije se posvetiti i zapisati dosta stvari koje mi se trenutno vrte u glavi. Ponekad mi mozak krene trista na sat pa mi je jedini nacin da se smirim da pisem ili da citam. I sa ovakvim pogledom nije bas da mi je bilo lose 😀
Jucer smo stigli na nasu slijedecu destinaciju Pag. Isli smo trajektom sto se jako svidjelo Adi. Prvu stvar sto smo uradili kad smo stigli je bilo kupanje u moru. To mora biti jedna od najboljih stvari koju mozes uraditi nakon jednog duzeg puta po velikim vrucinama. (P.s zar nije friz od Ensara predobar ?)