The last couple of weeks I feel  I have somehow lost my goals. I do not like it at all. Having no goals makes me feel like sitting in a boat in the middle of a sea having no oars to keep a direction AND I just float around wherever the sea takes me. I hate that feeling. I have never understood people without goals. Knowing me, having no goals, means just doing nothing and the time just passes by. Seriously, what does a person having no goals do in her life? How do you live having no goals at all in life? For me I just feel more eager now to get a blackboard where I can write down my goals to be able to focus. My brain is spinning like crazy trying to focus…I just hope that I will be back on track soon so I can sleep in peace.(prevod: Zivot bez cilja je kao trka bez cilja (trcis nigdje)
Zadnjih par sedmica imam osjecaj da sam izgubila svoje ciljeve. To mi se uopste ne svidja. Nemati ciljeve u zivotu mi daje osjecaj kao da sjedim u sred mora u nekom brodicu bez vesle da mogu upravljati, i tako samo plutam tamo gdje me voda odnese. Mrzim taj osjecaj. Ne razumijem apsolutno ljude koji nemaju nikakav cilj u zivotu. Poznavajuci sebe, ako nemam neki cilj to sve zavrsi na tome da nista ne radim…a vrijeme prolazi. Ozbiljno, sta ljudi bez ciljeva rade u zivotu? Kako zive bez ciljeva u zivotu?
Sad samo jos vecu potrebu osjecam da imam jednu veliku crnu tablu na koju mogu pisati svoje ciljeve tako da se mogu fokusirati. Moj mozak mi je na trista koliko probava da se fokusira na neki cilj… Nadam se da ce mi se uskoro ciljevi iskristalizirati da mogu mirno spavati…