Cudno je to kad dodjem u Bosnu umjesto da imam vise vremena ispadne kao da nemam apsolutno nikako vremena ni za sta, pa cak ni za pisanje. Ono sto trebam da uradim jednostavno ne uradim i ne da mi se uraditi. Svaki put sebi kazem da cu napraviti jednu “to do”- list gdje pise tacno sta i koga moram sresti. Samo da ne zaboravim to 😛 Moracu pisati to do list za jednu to do listu 😛
Skontala sam da smo toliko razbacana familija da bi najbolje bilo da jednom godisnje napravimo jedno slavlje ili sretanje gdje se svi koji mogu prijave i gdje mozemo svi doci na to slavlje. Mozda to moze biti jedna od tacaka pod novogodisnjim zeljama  😀
Ima vec dobrih godina kako smo ja i muz uvijek brzinski u posjeti, jer dijelimo odmor na Krupu i Tuzlu (haos uvijek), tako da dosta rodbine nisam godinama vidjela i mogu reci da mi je to pravo zao. Uglavnom jucer sam imala srece i neplanski sam srela Adisa, Amelu, Arijanu koju duugo nisam vidjela, Aminu, Lejlu, Benjamina, Sejlu, Ajlu i Agana …i to je samo dio najblize familije 😀  tako da mi je srce bas bilo na mjestu 😀  TO je pravo bogatstvo, imati (veliku) familiju 😀
.