Ima onih groznih dana kad ti zivot kuca na vrata ili bolje reci na glavu i kaze sredi me sredi me… ovako ne mozes dalje. Danas mi cekicem lupa od glavu (i ledja). Imam 100 nekih stvari sto moram uraditi a jos 1000 sto bih voljela uraditi ali ne mogu stici ili  ne mogu zbog par drugi razloga. Sjedim vec toliko dugo izmedju dvije stolice, pa ni vamo ni tamo. Uzima mi energiju i imam osjecaj da tonem. Moram napisati onu poznatu “to do” listu da uopste znam vise sta je najvisi prioritet da uradim i da jedno po jedno polako rjesavam. Ali kad sjednem da to uradim sve zaboravim … ooooh koji dan