Vuce se pod kozu. Raste kao grudva. Taj prokleti konflikt. Sve sto ti je drago uvlacis u to, sve sto mozes koristis kao oruzje. Svaka svadja sve vise i vise truje svijest i pretvara se u jedan trajni truhli konflikt. Ima li spasa? Ima…normalno da ima…ako se hoce. Nema! Ako se ne radi na tome. Ali kad je dosta?
Uvijek citam, kako treba fino diskutovati. Slusaj, pusti da prica, budi cool, i logicno razmisljaj. Svaka budala to zna. Ali ako ja ne mogu da nesto objasnim tako da druga osoba to shvati, razumije i prihvati, sta onda? Kazu, poslusaj sta hoce da kaze, ali sta mi pomaze kad ne kontam!
Dobro za zapamtiti:
Najbolje stvari u zivotu su besplatne : zagrljaji, osmijehi, prijatelji, poljupci, familija , spavanje, ljubav, smijanje, lijepa sjecanja
Ma ono sto pricaju psiholozi macku o rep, neke ljude koji su zeljni teskih rijeci i konflikata ne mozes lako izbjeci, znam na vlastitoj kozi sam ih osjetila.
Na neke mozes staviti tacku al s nekima si povezan rodbinski pa i ne mozes
Postoje osobe koje vole konfilikte i žive za to kada ce nekoga uvući u to. Provociraju te dok ne pukneš. Isprva ih ignorišeš, ali onda oni pomisle da si mutav kada ne odgovaraš na provokacije, pa te jos gore počnu provocirati.
Upravo! Slazem se sa vama . Pogotovo to sto esperansa kaze da misle da sam mutava zato sto izbjegavam konflikte ne zbog mene nego zbog drugih a oni misle da ne vidim sta se radi. Pitam se samo kakvo im to cini zadovoljstvo. Nikad nisam to skontala