Zanimljivo je kako se u zivotu stvari mijenjaju. Kako trcis za tom nekom srecom. Ja sam htjela da dozivim svijet i nesto “novo”. Ostavila za sobom ljude koje me vole, bez da ih pitam kako je to njima bilo. Kad razmislim, dosta je to egoisticno.  I sve se nesto umisljam kako je super, mislim nije lose, ali nije to to. Nisam nikad mislila da ce mi nedostajati one stvari koje su nekad bile normala. Tipa da sestra i moja najbolja prijateljica, spontano dodje i da zajedno popijemo caj i da pricamo o svemu i svacemu. Da kad mi treba neko objektivno logicno misljenje brata mogu u lice pitati sta on misli. Da se moje dijete i sestrina djeca mogu igrati zajedno. TO je pravo bogatstvo. Kad hocu roditeljima da mogu odmah sjesti na voz i otici njima. To je sve ono sto ja nisam imala kao dijete, jer sam odrastala u Svedskoj bez blize familije i sigurno necu da moje dijete tako odrasta. Bila bi cak sto vise totalno luda da hocu. A mislim da je vaznije takve stvari gledati nego svoj zivot prema nekom poslu ravnati, bio on u Njemackoj, Svedskoj ili nekoj drugoj drzavi.