Vec treci dan sam se bocila sa Adom. U nedjelju poslijepodne mi je postala kenkava. U noci je bila nemirna i budila se 100 puta, dobila temperaturu, htjela je nonstop da je nosim i nije htjela da jede, pa odem kod doktora. I tako se ustanovi da opet ima glupu gnojnu anginu. Izgleda nazalost da je primila tu sklonost prema bolestima krajnika od mene 🙁
Mala moja maca lezi sa temperaturom i gleda crtane. Sad ce se sigurno frka dici sto gleda crtane…
I onda se tako nasekiram da sam citav dan nervozna. Znaci tri dana se ja, kao mati, patim hem fizicki hem psihicki i onda dobijem poruku “bla bla bla … gdje ti je mozak” koji klinac meni neko ima pravo takav jedan komentar uopste napisati??? Ono odgoj 0 poena! Pa moj rodjeni otac mi to nikad nije rekao i sad to da slusam od drugih?? Necu vala ni u snu!
Dalje “moram” dijete zatvoriti u kucu da ne smije izlaziti van- (doktor preporucuje da se kratko izadje van na svjez vazduh). Ne bih trebala hodati po prodavnicama sa djetetom (?). Iskreno ne znam koji mentalni sklop moras imati da uopste pomislis da jedna majka sa djetetom koje ima gnojnu anginu hoda po prodavnicama? Takvu glupost moze samo neko reci: sto je ili glup, ili nikad nije vidio bolesno dijete.
Hem sam optuzena da koristim sve moguce “masine 21.g vijeka” dok cuvam Adu pa je zato pala. Hem sam optuzena da dijete svoje hranim samo teglicama. Hem ocigledno hodam sa Adom po prodavnicama. Dalje sam optuzena da maltretiram svoje dijete po autobusima (ocigledno to ljudi bolje znaju nego ja koja sam 24/7 sa djetetom). Pa dokle vise?
Predugo sam trpila komentare da ne dizem frku i da ne dodje do konflikta u familiji. Ali sad su sve granice predjene. Pa nek puca sve ako treba.
Haj da predlozim jednu stvar.
Haj nek svako malo vise gleda svoja posla. Pripazite STA i KAKO pricate jer me vrijedjate. Primam i izvinjenja, ako su iskrena. Ali zapamtite jedno ! A to je da moje dijete ima najbolju mamu na svijetu…A to sam JA!!! NIKO (pa ni otac) je nece cuvati, paziti, kuhati, maziti, biti tu za nju, stediti za nju, putovati sa njom itd…vise nego sto cu ja.
To je zivot i odrastanje. Sve ces vise selektirati ljude, jer kad tebi treba skoro da nikog nema. Naucila preko vlastitih ledja.
Gripa ce proci, treba vremena, sto prije ozdravljenje objema 🙂
Sve sam ja to prošla sa svojim “bližnjima”. Djeca sad već velika, ja već sa raznim bolešćinama što sam zaradila od stresova, prigovaranja, ogovaranja i nema šta već ne. Dvije godine sam se brinula o svekrvi sa tumorom na mozgu, preminula je prošli Bajram, sad “deveram” oko svekra koji je svojom nepažnjom zaradio upalu mokraćnih puteva i već mjesec dana je kod nas na “oporavku”. Radim, dođem kući, spremim ručak, poslužim ga, rasčistim i zatvorim se sa svojom djecom u sobu.
Jednostavno mi više ni mozak ni tijelo ne funkcionišu kako treba. Ne javljam se na telefone, ne pričam priče “te treba ovo” “te što nisi ono” “te mora se ovako ili onako”. Samo sam im rekla sve što treba i kako treba i šta mislite da se mora, to i uradite. Ako im ne odgovara šta ja radim i kako radim imam i za to rješenje. Tata mi svakako bližu živi. 🙂
Jednostavno sam poravnila sama sa sobom, a dugo mi je trebalo da mi postane apsolutno svejedno za njihove probleme. Izgubila sam osjećaj za sažaljenje i tuđu patnju, svakako on ima sina/mog muža i kćer pa nek njih dvoje “potegnu”, jer to i jeste njihova dužnost. . Ja sam svoje “odradila” za budućih 5 života u ovih 20 godina braka. Više neću. Uostalom sad sam potrebnija djeci, sa bar ovo malo zdravog razuma i zdravlja što mi je preostalo, nego nekom tko mi na kraju nije rekao ni hvala.
Ne volim ovakve komentare, ali me nerviraji svi ti “likovi” što nemaju drugog posla nego određivati kako ćeš živjeti i šta ćeš raditi. Uhhhhhh.
Mislim da se o ovim stvarima premalo prica…jer je sramota…kao biva. Sramota pisati o tome, sramota pricati o tome jer se bruka familija. Ustvari ispadne da nije sramota tunistavati tudje zivote. Nisam dosta stvari htjela pisati ili pricati ali sad cu biti kao otvorena knjiga. Ako nekog nije sramota mene vrijedjati, nece ni mene biti sramota to pisati javno. Pa nek se svi pokazu kako i sta. Kad budes bolestan nije bas da te neko sljivi. Nisi niko i nista, i najbolje je sto si “sama kriva sto si to sebi dopustila”. Uzas!!!
Ma nemoj se nervirati, to su sve budale, pametuju kako ce ko odgajati dijete a da nahrane gladnog nece, da pomogne bolesnog il nemocnog nece. Sve po kratkom postupku.
Jesi probala First od Forewer living products-a, od aloje? ja sam.starijoj kcerci godinu tim rjesavala problem s krajnicima i onda je odvela da ih izvadi :/
Volila bih da se ne nerviram, ali mene to sedmicama bocka. Sudrzavam se godinama zbog respekta, a ono samo gore. Kao sto sam napisala nisam htjela te stvari pisati, ali nisam nista od toga dobila sto niko nista ne zna, sad cu sve pisati, pa ko se nadje uvrijedjen mozda da razmisli o svom ponasanju. Sad me bas boli briga. Nije da su se poredali ti doticni ovdje da mi pomognu kad sam bolesna. Pa makar bila na mjesecu, moja mama bi dosla, tako da respekt od sad kod mene mogu samo zasluziti. A ono respekt prema starijijma, respekt zbog ovog ili onog, to je kod mene upravo umrlo. I mogu ti reci da se sto se toga tice bolje osjecam.
Ja sam se rasrahatila od kada sam im sve naredala na gomilu, ali vjeruj mi da je kasno. Šutiti godinama iz poštovanja i nekog mira u kući me došlo bukvalno zdravlja i glave. Sad se krpam kako znam i umijem. Ako će me to doći braka i raskida “rodbinskih”veza čak sam i na to spremna. Samo mi je krivo i to užasno, zašto to ranije nisam uradila.Što sam trpila sve ove godine. Valjda odgoj, poštovanje, običaj….Ti imaš roditelje pored sebe, oni su ti najbitniji, djeca, muž, a sve drugo treba staviti na stranu. Ili bar pokušati. Zdravlje i vrijeme mi nitko neće povratiti i nadoknaditi. Ali krivim sebe, svoju dobrotu i želju da pomognem drugima i što vjerujem svima. 🙁