Prije dva dana je bilo dobrih sest godina otkad smo se ja i “muz u mene” vjencali. Ko bih rekao da tako brzo prodje vrijeme. Imamo i lijepo celjade koje je nazalost zadnja cetiri dana bolesna, tako da umjesto nekih lijepih vecera u dobrim restoranima morali smo kod doktora. Temperatura visoka do 40 koja ne spada nas je natjerala da odemo cak u djeciju kliniku u Rijeci.

Sad razumijem kad kazu “ne mogu ni okreciti sta im je Tito napravio”. Tad: Mramorni pod iz 70ih i tad vrlo moderan dizajn. Sad se sve raspada, a najvise ljudi. Recimo sto mi je onako bez veze palo na pamet nakon nekih 4h cekanja je da se nigdje nista nije moglo kupiti. Znaci ni voda. Ima neki aparat gdje ubacis ko fol novac i izbaci ti k´o fol pice. Meni je samo progutao novac a vode nisam vidjela ni za lijeka. I onako kontam pa sto ili ne izbacite taj aparat ili ga popravite? Haj pacijenti, oni dodju tu zezne ih i prodje ih, ali ako radis i svaki dan tu dolazis pa kako ti ne smeta to? Kako ne dodjes na ideju da jedan dan sam od sebe zovnes tu firmu i kazes “halo imate 10 min da dodjete po aparat i da ga nosite ili da ga popravite”? Kad nismo dehidrirali cekajuci nas red.
Dalje kad smo cekali i onako djeca tamo sjede i ja se kontam kako se nisu sjetili u onoj mizeriji staviti djeci barem neku igrackicu, crtani ili knjigu da barem na tren na nesto drugo probaju misliti osim svoje mizerije i krikova od djece koja su kod doktora. I na to sam se zgrozila svako dijete koje je tamo uslo je vristalo kao da mu kozu skidaju.

Kad smo napokon dosli na red shvatila sam zasto vriste, nisu krv mogle/znale izvadit nego su “rovile” po ruci. A Ada je vristala da u zivotu svom nije toliko vristala. Pa zacijenila je koliko je vristala. A sestrica neka starija sva iznervirana postala pa kad je uhvatila pritiskati po ruci a Ada onda JOS vise podje vristati plakati. Moram reci da mi je to bilo kao da gledam hororfilm kad dijete onako place onako bolesna. Kad je napokon sve bilo gotovo (oko 23h) dosli smo kuci a Ada je traumatizirana citavu noc imala nocne more.
Ipak u losem sam vidjela dvije informacije koje su jako zanimljive i vazne.

A meni i muzu zelim sretnu godisnjicu i nadam se da ce nam slijedeca biti bolja 😛