U svojim pokusajima da budes sretan i zadovoljan postoje dvije razne potrebe koje mozes koristiti kao motivaciju i teznju. Najcesce forme motivacije se zovu neadekvatna motivacija ili motivacija nesavrsenost, a zdravija varijanta motivacije se zove motivacija rasta/razvoja.
Kako u obicnom svijetu, tako i kod psihologa definisu zivot tako sto nesto raste. Ako rastes ziv si. Ako ne rastes onda si kao i mrtav (covjek).
Mozes se motivisati tim sto hoces da se razvijas (rastes) vise nego da popravljas neke svoje mane. Ako znas koje su ti mane, mozes uvijek da se poboljas i da rastes. Ako se ipak odlucis da budes paralizovan u svojim djelima i da samo mislis na negativne dozivljaje onda si se sam odlucio da ne rastes vise. Da se vise ne razvijas. Da si u principu mrtav!
Motivacija rasta znaci da svoju energiju koristis da dospijes vecu srecu nego da ispravljas svoje grijehove i mane. Ne takmicis se protiv nekoga nego se usavrsavas onako kako ti zelis.
Tako je Georg Bernard Shaw rekao : Ljudi se uvijek pravdaju kakvi su tako sto bacaju krivicu na razne okolnosti. A ljudi koji su uspijeli, su oni koji nadju okolnosti koje im trebaju- a ako ih ne nadju onda ih stvore.

Pisac daje primjer ovdje:
Kad bi ti neko rekao da za godinu dana ili ces istrcati maraton ili ako ne uspijes, postavice te pred streljackim vodom, ti bi najvjerovatnije to ozbiljno shvatio i napravio bi raspored kako trenirati. Ne bi ti palo na pamet da i jedan dan preskocis i “odmaras”, nego bi svaki dan radio po svom planu. Taj dan kad bi maraton se odrzao, ti bi ga istrcao. Godinu dana si vjezbao svoj mozak i svoje tijelo na taj zadatak da moras moci istrcati maraton, i tako sam sebi spasis zivot.

Ovim primjerom hoce da pokaze da se niko ne moze istrenirati od danas do sutra, a mnogi od nas ocekuju da se nasa duhovna stanja mogu u jednom danu izmjeniti i promijeniti. Kad se hocemo nauciti jedan novi nacin ponasanja ili razmisljanja, mislimo da to mozemo odjednom nauciti. Ali ako stvarno hocemo da zivimo jednim ispunjenim nedestruktivnim zivotom, moramo se nauciti da isplijenimo sva samodestruktivna razmisljanja. A za to treba isto velika koncentracija i vjezba kao i za gore navedeni primjer.
Da bi mogao kontrolisati samoostvarenje, moras u nedogled ponavljati da su tvoja duhovna bogatstva stvarno tvoja i vjezbati kontrolu svojih osjecaja.
Ili se pravimo mizernima ili se pravimo/ gradimo  jakima. Kolicina posla je ista”