Jedan nacin da izbjegnes paralizu ili stanje neodlucnosti je da zivis u sadasnjost. To je ustvari srz eficientnog nacina zivota. Kad malo razmislis, skontaces da nema ni jedan drugi trenutak u kojem mozes zivjeti osim u sadasnjost. Sadasnjost je sve sto postoji, a buducnost je samo sadasnjost koja dolazi. Problem je medjutim taj sto mi zivimo u jednoj kulturi gdje se vaznost sadasnjosti skroz sklonula i umanjila. Stedite za penziju, za sutra ! Razmisli o poslijedicama” itd.
Izbjegavanje sadasnjosti je skoro pa postala bolest danas, i uvijek nam stizu poruke da zrtvujemo sadasnjost za sutra. Znaci isto tako po toj logici da cemo zrtvovati danasnju srecu za srecu sutra, a sutra za prekosutra itd. Ustvari nikad necemo biti sretni!!
Ovo se cesto pokaze kad recimo izadjes u setnju u sumi da se odmoris. Kako hodas kroz sumu tako razmisljas o stvarima koje trebas uraditi, rijesiti, isplanirati ili o stvarima koje su se desile. Jesi li uradio to sto si trebao, jesi li rekao sta si trebao itd. Tako da taj momenat da uzivas u sadasnjost istog trena nestane kad pocnes razmisljati o drugim stvarima.
Drugi primjer je kad lezis na plazi i razmisljas o tome sta ce tvoje radne kolege reci kad se vratite sa odmora. Jesi li dovoljno pocrnio? Kad dodjes na posao zudjeces za plazom….
Citas knjigu i primjetis da si procitao 3 stranice i nemas pojma sta si ustvari procitao? I to je jedan primjer kako ne znas uzivati u sadasnjost.
Ljudi koji cesto izbjegavaju sadasnjost teze tome da uljepsavaju buducnost. U nekom posebnom momentu ce se njihov zivot promijeniti i sve ce biti bolje, postace sretni. Kad stigne taj momenat kao npr matura, vjencanje, unapredjenje na poslu i slicno onda ce zivot da zapravo zapocne. Ali… u vecini slucajeva se ustvari ti dogadjaji pokazu puno manje spektakularni nego sto smo ocekivali. I nista se ne mijenja. Ovaj nacin razmisljanja da ce se nesto desiti i da ce se zivot drasticno u bolje promijeniti je ustvari dosta opasan nacin razmisljanja jer se ljudi razocaraju i cak mogu u depresiju da upadnu.
Kad unazad gledas na svoj zivot primjetices da se rijetko kajes zbog necega sto si ucinio. Ljudi se obicno kaju zbog stvari koje nisu ucinili. Zato vam treba biti poruka da uradite to sto zelite! Uzivajte u sadasnjost i u svakoj sekundi sto mozete. Dajte vrijednost sadasnjost i ne dozvolite da uvijek razmisljate o buducnost ili proslost.
Doista tako većina ljudi živi, čeka neko bolje sutra i tako im prolazi jedino ono što imaju, a to je ovo sad.
Sretna sam kad se ne nađem u tim primjerima 😉
Ali ja to zovem i odmaranje mozga, ono kad ti je ravno do mora i samo mirišeš šumu, čuješ huku rijeke, cvrkut ptica, udaranje djetlića u koru kestenovog drveta, skiku djece :))))
Primjetila sam po tvojim postovima da zivis “kako treba” i moram reci da ti se divim. Ja se trudim ali ne uspijeva mi uvijek. Mislim inace da su ljudi u Bosni bili manje vise primorani da se nauce “odmarati mozak”. Sa ovakvom istorijom i situacijom sto imamo u Bosni da ne znaju tako zivjeti davno bi “pukli”.