Osjecaji nije nesto sto se samo desi, nego su osjecaji fizicke reakcije na tvoje misli. Ako znas savladati sebe emotivno, manji je rizik da udjes u “ja”- unistavajuce reakcije. Kroz koristenje silogizma (kad sa dva suda dodjes do konkluzije) mozes zapoceti proces da preuzimas svoje ja racionalno i emotivno.
Npr.
Logicno konstatiranje
1. Sud: Aristoteles je musko.
2. Sud: Svi muskarci imaju radu
konkluzija: Aristoteles ima bradu
Nelogicna konstatacija
1. Sud. Aristoteles ima bradu2. sud. Svi muskarci imaju bradu
Konkluzija: Aristoteles je musko.
Evo i za vjezbanje uma:
1. Sud: Mogu kontrolisati svoje misli
2. Sud: Moji osjecaji dolaze od mojih misli
Konkluzija: Mogu kontrolisati moje osjecaje.
1. Sud se bazira na to da samo ti kontrolises svoje misli. Ako ne vjerujes u to onda se zapitaj ko to onda radi? Tvoj sef? Tvoj(a) muz/ zena? Mama/tata? Ako je tako posalji ih na terapiji i tebi ce biti bolje, zar ne? To je normalno glupost. Samo ti svoje misli kontrolises!
2. Sud se bazira na to da su tvoji osjecaji fizicka reakcija na tvoje misli. Ako “ugasis” mozak, onda ces skroz izgubiti osjecaj. Ako npr. places povecava se frekvenicija otkucaja na srcu ili daje otisak nekih drugih emotivnih osjecaja koje se formiraju nakon sto dobijes informaciju iz mozga. Ako se taj centar za osjecaje povrijedi na neki nacin, kao npr udarac, bukvalno mozes ostati bez osjecaja. Znaci bukvalno nikakve osjecaje ne bi imala. Mogla bi staviti ruku na vrucu ringlu i ne bi osjetila da ti se ruka pece. Znaci osjecaje samo mozes putem misli da imas.A bez “mozga” ne mozes imati misli. I tako sud 2. bazira na istini.
Konkluzija je time nezibjezna. Ako kontrolises svoje misli tako si sposobna kontrolisati svoje osjecaje. Tako da kad mislis da ljudi oko tebe cine tebe nesretnom/nesretnim to je vec onda pogresno. Cinimo sami sebe nesretnima tako sto sami negativno mislimo o dogadjajima ili ljudima. Znaci vazno je nauciti se razmisljati drugacije.
Npr. jedno nevrijeme nije samo u sebi deprimirajuci. Nego postane deprimirajuce jer sami sebi ututnjimo u glavi kako je kisa i kako je tmurno i hladno je, itd itd. Tu se treba upitati zasto izaberem da mislim tako? Je li budem vise eficientna ako tako razmisljam…
Odrasli smo svi u kulturi gdje smo nauceni da ne preuzimamo odgovornost za svoje osjecaje, mada je istina druga. Evo par fraza koje se cesto koriste s kojima smo odrasli:
- Uvrijedio/uvrijedila si me
- Ti me cinis da se osjecam nelagodnom
- Nisam ja kriva sto tako osjecam
- Ljuta sam, i pusti me. Necu da objasnim zbog cega sam ljuta.
- Gadi mi se
- Bojim se visine
- Osramotio si me pred ljudima
Ovakvih fraza ima u nedogled. U svakoj gore spomenutoj frazi dobijas poruku kako nisi odgovorna za svoje osjecaje. Kad ovu listu prilagodimo da bude “tacna” ispada ovako
- Ja sama sebe vrijedjam zbog toga sto sam sama sebi rekla o tvom nacinu kako reagujes na mene
- Osjecam se nelagodnom jer sam sama sebi dopustila to
- Ja se osjecam krivom jer sam odlucila da se osjetim krivom
- Odlucila sam biti ljuta, jer ja u vecini slucajeva mogu da manipulisem ljude oko sebe sa svojom hujom, samo zato sto oni misle da ih ja mogu manipulisati
- Sama sebe isprepadam visinama
- Sama sebe sam osramotila jer sam vecu vrijednost dala tvom misljenju, nego svom, a mislila sam da ce drugi uvaziti moje misljenje vise od tvog
Ako mislis da su one prve spomenute fraze samo nacin govora -(kliseji) onda grijesis jer ako je to tako zasto onda jednostavno fraze gdje sam(a) preuzimas odgovornost za svoje osjecaje nisu postale nacin govora? To je zato sto smo u takvoj kulturi odgajani gdje se ne daje vaznost logici.
Upitajte se zasto je to tako. Kakva je to prednost da se osjecas nesretnim/nesretnom ili uvrijedjenom? I pocni razmisljati kakve misli te dovode u “ja-iscrpljujuce” (unistavajuce) osjecaje.
Od svakog se nesto nauci, mislim i na ljude, stvari pojave 😉
Kad volis sebe lako ces i dijete nauciti da voli sebe…da ne bih sad pocela s kuta vjere davati primjere, odoh, i cekam nove nastavke, zanimljiva knjiga 🙂
http://www.funnypics24.net/wp-content/uploads/2015/01/Funny-meme-Relax.png
Au, jesu ovo citati iz knjige koju si pomenula u prvom dijelu ili tvoji neki zaključci nakon čitanja ili uopšteno iz iskustva pričaš?
U svakom slučaju mene smatraju komplikovanom osobom zato što ne prihvatam klišee i fraze, zahtjevam objašnjenja i dajem ista, i slažem se da učeći kako da volimo sebe postajemo i bolje osobe i sretnije (iako je upitno šta je prava definicija sreće).
Treningom se može postići da “isključiš” ne mozak nego centar za bol, jednostavno pobjegneš ili u “ludilo” ili u “tamu”. Govorim o fizičkoj i mentalnoj boli.
Malo mi smiješni ovi primjeri, podsjetili su me na neki možda treći razred gimnazije, čini mi se da je jedna profesorica koristila sličan primjer, samo što ima žena koje imaju brkove recimo i onda ono zaključak, ona je muško, niđe veze 🙂
Uglavnom tema mi se doista sviđa, iako ja sve posmatram iz više uglova, smatram da je jako važno da svako od nas prvenstveno voli sebe i da tek onda može da voli druge.
🙂
Izvini sto nisam ranije mogla komentarisati. Ovo su primjeri iz knjige. Mada ovo sa autom, tu sam ja opisana 😛
Sto se tice primjera mislim da trebaju biti jednostavni, jer u biti sebe voliti treba da bude jednostavno. Iako nas drustvo citavo (barem na zapadu)uci da ubijemo tu ljubav prema sebi. “Ruzno” (ali zdravo) je ponekad biti egoista. Isto znam da kad si u masini da je jako tesko stvarno razumijeti i prihvatiti neke cinjenice. Prihvatiti poraz. Lako je drugim savjete davati, ali sam sebi priznati neke stvari i svoje misljenje promijeniti je jako tesko i treba puno podrske.
I mene ova tema puno zanima tako da cu se potruditi da prodjem knjigu pa ko zna mozda se nesto i naucimo 🙂