It is funny how languages can provide kind of a status to a person. I have for example met a lot of East European people that do not teach their children the mother tongue. They come up with some weird arguments of how a child has to learn one language properly first or they do not need it anyway because they live in Germany / Sweden. The people around us will also not say anything to it. If the situation would be that the parents speak German, English or French people would consider you an idiot not teaching your children your language.
I have also through my whole life never ever met a person being sad having been thought an additional language be it swahili or English. However, I have met a lot of people that where sad that their parents have NOT taught them their mother tongue. Some of them where really disappointed and meant that the parents should have left the choice to them whether to use or not to use the language.
My husband and I have decided to teach Ada Swedish and Bosnian. She also learns German in kindergarten. Additional to that she speaks some English also, probably from the cartoons.
It is soo amazing how fast she switches between the languages and how well she speaks all the languages. One thing though that fascinates me most is how logical she thinks and it is funny how the language would sound without the irregular verbs…cool 🙂
Interesantno je kako jedan jezik može dati vrstu statusa jednoj osobi. Npr. srela sam mnogo istočnih evropljana koji neće da nauče svoju djecu svoj maternji jezik. Za to imaju čudne argumente poput ne treba djeci taj jezik jer ionako žive u Švedskoj / Njemačkoj. Ljudi u okolini im ništa ne kažu na tome jer se radi u “pogrešnom jeziku”. Da je situacija slijedeća da roditelj priča njemački, engleski ili francuski ljudi bi te smatrali budalom što ne ućiš dijete svoj jezik. Tako da ima neka vrsta “jezične diskriminacije”. Šteta jer je to velik gubitak i za djecu i za društvo.
Isto tako nikad u životu nisam srela nekog da mu je smetalo što su ga roditelji naučili jedan dodatni jezik bio to swahili ili engleski. Ali sam ih dosta srela koji su bili razočarani što ih roditelji nisu maternji jezik naučili. Čest argument kod ove djece je da su im roditelji trebali ostaviti tu odluku da oni odluče da li će pričati svoj jezik ili ne.
Muž i ja smo odlučili da Adu učimo i švedski i bosanski. U vrtiću uči njemački. Isto je od nekud pokupila malo engleskog. Vjerovatno od crtana.
Fascinirajući je kako brzo mijenja jezike kad priča i kako svaki jezik dobro priča. Ali jedna stvar što mene najviše fascinira je logika kojom je jezik napravljen. Ada prati logiku i samim tim griješi kad treba biti nepravilni glagol, tako da ustvari čuješ kakav bi trebao jezik zaprave biti da je skroz logičan…cool 🙂
