Jewelry:
One thing I love when I come to Tuzla is to visit the jewelry Korzo. They make the jewelry themselves and they have an unique collection. I like their work that is a combination of middle east jewelry that is quite kitschy and western that is too simple for me. This ring is a new years gift from my husband and my daughter loved it 😀
Zlatni Nakit: U Tuzli ima zlatara Korzo, gdje sami rade svoj nakit i imaju prelijepe kolekcije koje su mjesavina između arapskog kiča i zapadnjačkog prejednostavnog stila. Volim otići u zlataru samo da parim oči kako kaže moja dobra prijateljica. A desi se i da kupim ponešto. Ovaj prsten koji Ada pokazuje je novogodišnji poklon od mog muža 😀
Dosla sam u nasem (sto se tice prirode) prelijepom gradicu Bosanska Krupa. Kad ovdje dodjem srce mi bude na mjestu par sati, dok se ne pocnem zivcirati na citavu situaciju ovog grada na samrt. Mislim da je najgore sto se sjecam kako je nekad prije rata bilo, i sto vidim kako je sad. Kako je zavladao idiotluk i bezobrazluk.
Danas sam trebala srediti neke dokumente. Inace sam glavni dio dokumentacije u Tuzli rijesila. Prvo sam i tamo naletila na notara br.1. Pravi idiot. Umisljena neka neotesana “voljela-bi-biti-gospodja” Tako da sam otisla kod drugog notara. I taj notar Azra Koval je bila za svaku pohvalu. Profesionalno, nasmijano i na vrijeme posao odradjen. Nazalost, skontam gresku u dokumentu , ali sam vec u Krupi pa sam morala otici kod novog notara da popravim. I nadjem tog jednog sto radi kao notar. Ispricam u cemu je problem i upitam za cijenu. Kaze 53 KM, i sutra ce biti gotovo. Znaci isti dokument kao iz Tuzle (u Tuzli 42KM ja mislim da je bilo) , samo treba prepisati i izmjeniti 2 reda. Znaci ne treba nista novo izmisljati. Pripremio je dokument i zamolio da mu kazem ako neke greske vidim. Sto sam i uradila nekih 5 puta dok sam popustila. Kao npr. mjesto rodjenja… Ako pise SKÖVDE, onda napisi SKÖVDE, ne pisi SOKVDE. I ne kontam zasto se ljuti ako ga ispravim 5 puta za istu rijec? Samo je trebao prepisati ono sto stoji u pasosu. Odustala sam da komentarisem poslije par gresaka.
U medjuvremenu dok notar M. jedno po jedno ispravlja pridje mi radnik a mozda i sin (ne znam) i upitam ga kako to ako je cijena po tarifi u Tuzli kosta 40 i nesto maraka, a ovdje 53. Odgovor, pa i ovdje kosta 41 KM, to je M. nesto pogresno shvatio… Naravno…
Kad je sve bilo gotovo upitam fino ako mogu dobiti jos 2 kopije, i tad je nastao neki ogromni problem. Znaci Azra mi je dala 3 kopije, i to ih je ona sama ponudila. A kod M. to je bilo prosto neshvatljivo da dadne jos jednu kopiju i poceo je pravo “komentarisati””. U biti, ako hocu jos jednu kopiju moram uraditi jos jedan originalni dokument. Drugim rijecima platiti 41 KM. Sad ja njemu da objasnim da kad se salje postom, kao sto ja namjeravam, moze se desiti da nestane dokument. Desilo mi se to nekoliko puta (i to u par raznih drzava i to preporucena posiljka), da bi on meni ovim rijecima… “To je opsto obrazovanje poslati putem poste, i traziti izgubljeni paket. Uzmes telefon i zoves. To se uci u osnovnoj skoli.” … Ja sam se, blago receno, sokirala. I to je toliko bezobraznim tonom poceo pricati, i kroz svaki moj argument, se ton povisavao. A on je postajao sve bezobrazniji i bezobrazniji i jos krene u svoju kancelariju bez da se pozdravi?? WTF? Prosto neshvatljivo da ti dodje klient, i probas ga dignuti za novac, radis 100 gresaka a samo si trebao prepisati, i jos pocnes vrijedjati i ponizavati klienta kako je neskolovan i maltene maloumna umjesto da se ljudski pozdravi. Parola “kupac je kralj” se ovdje nikad nije cula a kamoli dozivjela. Sramota me priznati ali na kraju je i meni pukao film i pocela sam i ja galamiti tamo.
Krenuli muz i ja na kafu… i prije toga uđemo u knjižaru “da vidimo šta ima” . Sretnemo lika koji je živa enciklopedija. Saznamo da je u okolini Tuzle prodano oko 10 000 primjeraka “50 Shades of Grey” (50 nijansi) !!! Računajte po 20KM po knjizi …Za takvu knjigu… meni prosto nevjerovatno ali haj svako ima svoj ćeif…
Maksuz smo kupili knjigu kod njega.
Dalje se na glavnom trgu u Tuzli slavilo oslobođenje Tuzle u drugom svjetskom ratu. Bilo mi je to baš nekako čudno ćuti da se još uvijek slavi nešto od 2.g svjetskog… U Krupi se ne (slabo) slavi ni oslobađanje od zadnjeg rata a kamoli od drugog svjetskog….U svakom slučaju, lijepo su poredali štandove i moglo se kupiti fini domaći proizvoda. I tako mi završimo sa tacnom, medom, domaćim ajvarom, balzam za usne, čaj, orahovaču, sokove, sirća pa čak i čestitke…ma nema šta nismo uzeli. Tako sam bila dobar kupac da sam čak i kesu paprika dobila.
Danas sam provela dan u Farah kozmetičkom centru )(Tuzla). Otišla sam poput Hollywoodske zvijezde na masažu, tretman lica, manikir i pedikir. Masaža je bila za desetku. Masirala me jedna bivša bosanska prvakinja iz kick-boxa (!). Od svih oni masera kod koji sam bila… a bilo ih je, moram priznati da je ova cura među boljima tako da je stvarno preporučujem. A i tretman lica je bio predobar. Definitivno idem opet tamo…
Nakon jednog prilično napornog jučerašsnjeg dana (legla u 01.30h, ustala u 6.00h, preletjela pola Evrope od Švedske do Srbije, provela par sati u Beogradu, i na kraj autom do Tuzle došla i to sve sama sa malim dijetetom koje uporno hoće svijet da vidi = neće da spava) prvo što mi je palo na pamet je … TUŠ. U takvim trenutcima mislim da bih mogla komotno provesti sat vremena samo tuširajući se. I sjetih se sada onog jednog tuša u Ševdeu , kad ga upališ puše vjetar i grmi, pa onda crvkuću ptičice i još neka funkcija je bila u tom tušu. Oduševljena sam bila. Definitivno nešto za mene.
U svakom slučaju „back to Tuzla“. Danas ću obići čaršiju da vidim ima li šta novo. Ima li knjižara ili su postale saloni. A ako bude perfektan dan naiću i na neke cipelice ili tašnicu… A na kraj ću da zasladim sa jednim bosanskim (nacionalnim) jelom … Ćevapima
Zlatni Nakit:
