Kako je Ada bila bolesna, tako nisam puno nesto stigla ni pisati. Sad smo stigli i u Minhen ali ipak me vuce da nesto i o Krupi zapisem. Uvijek se pitam kako bi Krupa izgledala da se nalazi recimo u Svedskoj, Svicarskoj, Njemackoj ili Austriji. Imamo takvu nevidjenu prirodnu ljepotu a jednostavno je ne znamo, ili ne mozemo iskoristiti. Doduse mozda je i do mene. Mozda je ja ne znam iskoristiti? Recimo, gdje god drugo da krenem ja uzmem neki prospekt, progooglam situaciju, gledam sta mogu uraditi i sta mogu vidjeti. Kad idem u Bosnu, ja uvijek idem u posjetu. Znaci nikad ne idem “na odmor” ili da nesto dozivim i vidim. Cak sto vise nemam pojma sta se moze u Bosni uopste raditi. Zar to nije sramota ?? Sto je najgore, mislim da nekih barem 50% dijaspore ako ne i vise tako razmislja. Recimo ja se sa par cura onako kroz zezu sve dogovaram da odem na boot camp + mental coaching u Spaniju, ali zasto Spaniju? Pa valjda toga treba biti u Bosni pa da iskombinujem rodbinu + trening? Ono tipa 5 dana samo treninga (za pocetnike :P), masaze, dobra hrana. Bilo bi super cuti koji restorani su must (pretpostavljam u vecim gradovima) ?! Imam isto san da odem na neki golf kurs gdje mogu napokon green card dobiti (mada ne mogu da zamislim da toga ima kod nas :/ (moracu to google) ). A da i zaboravila sam, Una + ronjenje = mocno. Zar stvarno nema neki program kod nas da se to sve nekako zadovolji? Idem ponovo dole za ljeto pa bi bila super prilika da barem jednom u zivotu odem u Bosnu kao “pravi” turista 🙂
A ovo ljudi moji je ispred moje kuce, dusa me zaboli kad moram ici…(cak se moze i boot camp ovdje imati :P)
The pictures are from my garden and the islands (ade) next to my house.