Kako trazim posao tako sam se prijavila na jedan, te sam dosla u drugu  rundu gdje sam morala  uraditi jedan personality  test. Moram vam priznati  da glupljeg/cudnijeg  testa nisam vidjela. Ili ga ja ne znam protumaciti sto je doduse moguce. Znaci u vidu imam da hocu posao i prema tome odgovaram t.j. kliknem odgovore  “stima skroz, stima onako, onako ne stima i nikako ne stima” … evo nekoliko pitanja i kako ja sad da odgovorim na njih???

Jesam li spontana? – jesam ili nisam. Logika mi je da je super biti spontan ali koliko je to dobro na poslu?  Volim spontano raditi zadatke pa ne volim planirati.  A kad ne uradim zadatak neko ga drugi mora zavrsiti….ne zvuci bas pozitivno

Hocu li da budem bodyguard ? – Ne! hocu da budem astronaut…

Smatram li sa se trebaju zakoni pratiti? – Pa vjerovatno da, a i da ne smatram necu sigurno to pisati kad trazim posao. ..

Jesam li sretna – Nisam, depresivna sam osoba koja gnjavi sve oko sebe. imam tonu problema koje cu poslodavcu ispricati  kad me zaposli…

Zivim li interesantan zivot?- Ne, zivim jednim depresivnim zivotom. Svaki  dan se pitam sta cu sad. Mozda mi buduci poslodavac da neke ideje…

Jesam li imala sretno  djetinjstvo? -Nisam,djeca su me mobala,tukla i maltretirala…poslodavcu bi se taj odgovor svidio…

Da li se osjecam kao nesto posebno? -Kako da ne? Prvo pitanje kad se probudim je “zasto postojim?”… Kad poslodavac cuje kako imam elana odmah ce me zaposliti…

Da li izvrsis svoje zadatke? -Pa ako trazim posao sigurno necu reci da ne zavrsavam zadatke? Realno gledajuci, ko zeli platiti osobu koja ne  zavrsava zadatke?

jos jedno  “hit-“pitanje za kraj

Da li smatram da je potrebno imati ogranicenja brzine na putevima? – Pa eto posto trazim posao od Schumachera, najvjerovatnije smatram  da su nepotrebne…

I  ovako je bilo dugi 120 pitanja… Bog te pitao kakvi ce moji rezultati ispasti…