Ima onih dana kad je bolje da si jednostavno ostao u krevetu, gdje maltene sve pogrešno ide. Takav je danas bio dan mom bratu. Šta smo se god dogovarali pogrešno ispade. Ispadne mu i telefon u snijeg i postane vlažan, i tako odluči da stavi u rernu… Uključi rernu da se malo ugrije i ugasi i stavi telefon da se osuši. Inače to čak i funkcioniše , da nije mene bilo… Ja nisam to vidjela, iako mi je rekao, nisam to registrovala. Nešto mi bi hladno i onako bezeve uključim rernu jer brzo ugrije sve. I okrenem na 250 stepeni. U međuvremenu se brat kupao. I kad je završio uđe u kuhinju da vidi šta radim i skonta da je upaljena rerna i pita gdje sam stavila mobitel? A ja zbunjeno pitam, kakav mobitel, i onda ga izvadi iz rerne…što je najgore to mu je mobitel s posla tako da me baš zanima kako će sutra šefu objasniti da mu je sestra ispekla tel… 🙂
mobitel
Alone together/ Zajedno a same
Today, I caught myself in a moment that was very short but so intense. I got overwhelmed of a sad feeling. So what happened? I was playing with my daughter, which should be THE moment. We were playing on the floor so there was nothing dangerous around, like water, heavy things or so. She should have my full attention. Should… but she didn´t. I caught her watching me confused and sad, and my heart was ripped apart. Why? My baby was competing in attention against my cell phone. A cell phone–. Because there was something so important I couldn´t check it later…Not really.
I read now that 2-year old children has a significant worsened ability to learn words, if the child was disturbed by the phone signal in the moment when it was supposed to learn that word and the parent answered the call.
Further researcher Eva Hoff studied children’s creativity and says that when children play passively with phones they let themselves be entertained reducing their own ability to think and govern themselves. And because kids do what parents do, there is a risk that children who take after parents cell phone use get passivated. Children do not exercise on solving problems and they do not have imagination which may lead to a generation having more difficulties as adults to find solutions to problems. They expect there to be a machine where they can press a button and everything dissolves – or that they can escape from boredom in this way and do not care to get involved, says Eva Hoff.
Horror, so I decided from now on when I play with my daughter, my cell phone will be standing on the shelf..
Uhvati se danas u momentu koji je bio vrlo kratak, ali jako intenzivan. Preplavio me tužan osjećaj. Igrala sam se sa kćerkom, što bi trebalo biti nesto posebno. Igrale smo se na podu, tako da nije bilo ništa opasno poput vode, teški stvari ili tako nešto, tu. kćerka je trebala imati moju punu pažnju. … ali nije. Vidjela sam kako me zbunjeno i tužno gleda, i moje srce se paralo. Zašto? Pa moja beba se takmici o pažnju protiv jednog mobilnog telefona. Je li bilo nešto toliko važno da nisam mogla kasnije provjeriti … Ne baš.
Pročitala sam da djeca od 2. godine imaju znatno pogoršane sposobnost učenja riječi, ako se dijete uznemiri od telefonskog signala u trenutku kada je trebalo da nauči tu riječ a da su roditelj odgovorili na poziv.
Dalje istraživač Eva Hoff proučava dječju kreativnosti i smatra da kada se djeca igraju pasivno sa telefonima dopuste da ih telefon zabavlja i samim tim smanje vlastite sposobnosti da misle i upravljaju sami sebe. Djeca rade ono što roditelji rade, i zato postoji opasnost da djeca koja oponasaju roditelje i njihov nacin koristenja mobilnog telefona postanu pasivna. Djeca ne vjezbaju rješavanje problema i nemaju mašte, sto može dovesti do toga da citave generacije imaju poteškoća da kao odrasli pronađu rješenja za razne probleme. Oni očekuju da postoji stroj gdje mogu pritisnuti dugme i sve se rijesi – ili da mogu pobjeći od dosade na ovaj način a i ne zanima ih da se uključe u drustveni zivot, kaže Eva Hoff.
Horor, odlučila sam da od sada kad se igram kćerkom stavim mobilni telefon sa strane na polici ..