Last weekend was busy. Friday evening I met my friends that I haven´t met in ages. We met in the café Happy Fildjan. If anyone is interested to try bosnian food do it at Happy Fildjan. The food is really tasty, fresh and well made. We even got an honor to get a picture with the owner of the café / restaurant 🙂
Prosli vikend je bio pun dozivljaja. Petak uvecer sam izasla sa prijateljicama koje nisam vidjela 100 godina. Sreli smo se u Happy Fildjanu. Cak smo imali cast da se slikamo sa gazdom kafica/ restorana :)Since, me and Ada where flying to Sweden on Sunday, I met my friend Vindi at Saturday. Both of us are chocolate lovers so we went to the best (chocolate) store in the city to buy my niece some chocolate. She loves the Valhrona Dulcey, white chocolate so that is a must to bring her. Me and Vindi “tried” (ate the whole chocolate) a Sea Salt chocolate (the one she holds in her hands) and it was delicious, so I recommend it. The evening we finished off with the best Maschaua soup in the city at the Afghani restaurant Nigin. 
Posto smo ja i Ada isle za Svedsku u nedjelju, subotu sam provela sa mojom prijateljicom Vindi. Obe obozavamo cokoladu tako da smo otisle u najbolju prodavnicu u gradu da kupim mojoj necakinji malo cokolade. Necakinja voli Valhronu Dulcey, bijelu cokoladu i ne smijem joj na oci bez nje 🙂 Vindi i ja smo “probale” ( pojele smo je citavu) jednu sa Morskom soli (drzi je u ruci na slici) i bila je predobra. Probajte je i vi. Vecer smo zavrsili sa najboljom afganskom Masausupom u gradu u afganskom restoranu Nigin.
Happy Fildjan
Happy Fildjan vecer “nas cura”
Sinoc sam nakon toga sto je Ada zaspala, pozurila do Happy Fildjana da se sretnem sa svojim dragim prijateljicama Lejlom, Suadom i Amrom. Bas se duugo nismo srele. Imale smo, kako to biva kad se dugo ne sretnemo, 1000 tema. Medjuostalima smo diskutovale bas ovaj veliki val sirijskih prognanika, strahove ljudi i izmjenile smo nasa razmisljanja o izbjeglicama i kakav ce imati uticaj na drustvu kad dodju ovamo. Pricale smo o djeci koja jednostavno nestanu kad je toliki val ljudi na stanicama (kolodvorima). Neki dan na vjestima pricaju kako je 200 (!) djece nestalo sa centralne stanice u Berlinu. Zamislite to. Jednostavno nigdje nema traga od njih. Pedofila i silovatelja koliko hoces ima sada koji kao lesinari lete oko te djece. Uzas i strava!
Dalje su interesantne teme bili kako je to nama zenama kad trazimo poslove. Pitanja poput da li je nase drustvo stvarno toliko emancipovane koliko mislimo da jeste smo diskutovale. Kad razmislim malo trebale smo se snjimiti. Bila bi dobra emisija 😀 Zamislite jedan ekonom, lingvisticar-ekspert komunikacije, ginekolog i biolog. Zar to nije sareno drustvo 😀 
I za kraj Tiramisu 😀