Egoizam

Egoizam, ili sebično ponašanje. Egoist priznaje sebi više slobode nego ostalim ljudima. I upravo to uništava Bosnu…
Na odmoru sam se zgrozila kako je prosječno društvo u Bosni (a ni Hrvatska nije nešto bolja) toliku regresiju doživjelo da samo mogu sanjati o nekom “normalnom” životu. Ovo je par mojih doživljaja.
Vidite, prvo što me dočekalo je bilo jedno brdo gajbi na kapiji do kuće. Naš komšija koji drži “Eki restoran”, da bi prekoputa na Adi spriječili dostavku pića u konkurirajući kafić, jednostavno je blokirao prolaz nama kući.
Da se nešto kod nas desi, da recimo hitna ili vatrogasna mora doći, njih čisto zaboli jedna stvar za tim.
Kad sam ih lijepo zamolila, nađe se kćerka gazde da mi ofirno kaže da koristim drveni most. Za one koje ne znaju, drveni most se popravlja jer je dotićni gazda kad je pravio svoj restoran koristio taj most da bi svoje tone materijala prenio na Adu. Naravno, drveni most niti je za to koncepiran niti je to izdržao.
Iskreno, žao mi je te cure. Nije ona kriva što živi tu i što je neodgojena i bez empatije i razumijevanja.
Uglavnom, toj curi nikad nije palo na pamet da se može nešto od dobre volje uraditi. A kako će? Kad joj prvi otac to ne zna.
Jer znate isto tako svaki dan oko 2.00h noću njegovi radnici dođu, nakon što drnda debilna turbofolk muzika sa 200 dB, i počnu bacati flaše u kontejner koji je odmah postavljen do naše kuće. Kontejner koji je ljeti pun muha i koji je čudo da nas nije do sad zarazilo. I to smo lijepo komšiji rekli da skloni, ali naravno to je već viša matematika za dotičnog. Nije kontejner kod njegove kuće, ergo jebe se Esi.
Pitam se gdje je tu u svemu gradonačelnik da svoje radnike malo zaposli da prate malo takve događaje.
To je jednostavno opasno za zdravlje!
A da ne kažem kako je lijepo svaku noć prvo ne uspijeti uspavati djecu jer ne mogu da slušaju tu debilnu muziku i drugo kad napokon od umora i plača zaspu srčani dožive jer ih razbijanje flaša probudi.
Ali nije to sve! Imate onda onih lobotomirani cool tipova koji sjedaju u svoje auto i onda počnu turirati u 3.00h ujutru, da bi pokazali kako njihovo “bijesno” auto od 80-190 PS prži. Ne znam koje se cure na to pale uglavnom, nikad im nije palo na pamet da ima tu ljudi koji žive, spavaju i kojima stvarno nije stalo do toga da slušaju auta kako turiraju.

Idemo dalje…

Znate ne mora se imati bogatstvo da se lijepo živi, ali brate mili u Bosni čak ni ono što imaju ne znaju da koriste na optimalan način. (Ili da barem čuvaju.)
Npr. Kad imaš dječija kolica, ili ako si u kolicima i napravi se put-rampa da možeš gore povući kolica bez da ih moraš dići, onda ti se nađe neki glupan koji postavi stolice na toj rampi. Egoizam tu je što neće da pomjeri te stolice pola metra na stranu da ljudi koji su u kolicima, ili dječija kolica mogu proći…jer to je ipak pola metra dalje i teže za prenijeti. A to što svi koji dođu se nerviraju oko toga to ga boli dupe za tim.
To se NIKAD neće desiti u Njemačkoj ili Švedskoj, jer su ljudi naučeni da rade da bude svima dobro pa i njima samima…

Dalje…
WC:ovi pa to je fuj. Jedan prljavi od drugog. Ja ne kontam, ako već radiš na jednom radnom mjestu da nisi u stanju održavati WC čist, pa ako ništa radi sebe. Egoizam je tu da neće da radi. Veli drugi će neko to uraditi!
Kod kuće hoće.
Kod kuće će mame i sestre to raditi, ali j-a na poslu treba biti muško pa očistiti WC.
A onda ono naj naj što neću razumijeti. Došli mi kod Ekija na kafu i sad treba platiti. A fiskalni račun ni za lijeka. Nigdje. Kad smo rekli da hoćemo fiskalni račun onda su se počeli još svađati sa nama.
Znači to je ultimatni dokaz zašto država nikad neće funkcionisati. Kakvo plačanje poreza kakav doprinos državi. Bitno je da JA dobijem što više, sa što manje posla. Jadno!
A vala i financijska inspekcija nek se postidi. Sve bih im dala otkaze…Očigledno ne rade svoj posao!

I onda odem u “susjednu” državu. Nigdje sine nisi mogao nešto kupiti a da ne dobiješ račun. I jednog dana sjedimo u restoranu kad dođe financijska inspekcija. Zatvoriše restoran u roku od pola sata. Nabiše kaznu od 200 000 kuna i zabranu rada nekih mjesec dana i to u sezoni. Zašto?
Jer nije davao račune kad je sladoled prodavao!

Eh tako se pravi država, i zato Bosna nikad neće biti jedna funkcionirajuća država. Jednostavno ju je ponašanje zvano egoizam ubilo.
R.I.P Bosna…

 

Positive thing in Bosnia – massage / Pozitivne stvari u Bosni- masaža

Farah dermatological cosmetic center Tuzla- Massages and facial treatments:
If you are around in Tuzla, there is this awesome place to get massage! In general I am a fan of massages, facial treatments and all things connected to “spa life”. I am sure that I could spend every day in spas going from one treatment to another. I adore it! I go for massage quite often in Munich and Stockholm but I was absolutely amazed when I went for massage at Farah in Tuzla, in Bosnia of all places 😀  My masseuse Azra is one of if not the best masseuse I have met so I definitely recommend her if you want to go for a great massage. After the massage there is a quite nice cafe(Sagittarius) close by where one can order great (healthy) smoothies as the great finish of a relaxing day! pic. fr. Farah.bamasazaFarah dermatološki kozmetički centar Tuzla- Masaže i tretman lica:
Fenomenalno! Inače sam apsolutni fan masaža, tretmana lica i sve što ima veze sa spa. Čini mi se da bih čitave dane mogla ići po masažama i tretmanima. Često sam bila na masažama u Minhenu i Štokholmu ali sam se oduševila kad sam otišla na masažu kod Azre u Farah u Tuzli.  Od tad sam stalni gost tamo kad dođem u Tuzlu. Za završetak jednog opuštajućeg dana možete otići u Sagattarius kafić gdje imaju ukusne smoothies.smoothie

 

Pozitivno iz Bosne 1. dio / Positive things in Bosnia 1.st part

Being in Bosnia for vacation I want to bring the positive things, that we usually do not think of, out to you. If you have some suggestions for things one should visit, try or see I would be happy to hear.

Cakes:
One thing I adore in Bosnia is the huge choice of cakes. One of my favorites is the Boem cake that I have ate in so many places in Bosnia and Croatia and until now the best one is the one in the confectionary in the city of Bosanska Krupa. Last time I was there they had another new cake in their collection called Sand (I think it was) that was made of Cocos and was also really tasty.
Arriving in Tuzla we had a slight fall in our sugar levels so we bought a couple of different cakes and I don´t have to tell how thrilled Ada was with them.
20151230_194007_resized
Another cake I love is the chocolate souffle and I have eaten that cake in many places. Until now the best one was in Limoni in Munich, but I have to admit that I ate one as good as that one here in Bosnia. To be more specific in Bihac in Hotel Emporium. It was not only tasty BUT it was huge so I could really enjoyyy it, which is not the case in Limoni. In Limoni it is quite small cake so I always want a couple of more bites leaving me a little unsatisfied. It also costs something like 7 Euro in Limoni, and here it was half the price (or something like that). In any case if you are around Bihac then I recommend you to rest a moment and enjoy the soufflé.
p.s. what  is your favorite cake and where can one buy it?
20151225_163408_resized

Uvijek kad počnem pisati nešto kad sam u Bosni ispadne neki iritirani post jer se toliko živciram oko nekih bezmislenih stvari pa sam odlučila da svoje misli malo usmjerim u nešto pozitivno. Ako imate prijedloga šta zanimljivo vidjeti, probati ili posjetiti slobodno recite. Otvorena sam za sve.

Bosanski kolači:
Jedna stvar koja me svaki put oduševi je izbor kolača. Meni su naši kolači izvan lige švedima a pogotovo njemcima (nisu nikako po mom ukusu). Jedan od mojih par favorit kolača je boem kolač i do sada sam ga jela u pola Bosne ali najbolji je u slastičarnoj u Bosanskoj Krupi!! Imaju neku posebnu smjesu koja je BAŠ dobra :D. A ovaj put kad sam bila tamo imali su neki novi kolač sa kokosom čini mi se da se zvao pješčani kolač. Bio je isto pravo ukusan.
Kad smo došli u Tuzlu imali smo pad šećera pa smo kupili kolače i Ada je bila oduševljena s tim 😀
Inace sam isto ljubitelj souflea (ili kako se to pise) i jela sam ih na dosta mjesta. U Limoniju u Minhenu mi je bio najbolji do sad, ali moram priznati da sam jela jedan isto tako dobar u Bosni. I to u Bihaću u Hotelu Emporium. Ne samo što je bio ukusan, nego je bio i povelik da se baš moglo oćeifiti, što nije slučaj u Limoniju. Tamo je poprilično malen kolač (a košta 7 Eura) pa ostaneš željan još kolača. Tako da ako ste slučajno u prolazu kroz Bihać i volite souffle onda definitivno preporučujem jedan kolačić tamo. Ovdje je sa sladoledom od jagode, ali bih vam preporučila da uzmete od vanilije jer bolje paše sa čokoladom…

p.s koji je vas favorit kolac i gdje se moze kupiti? 😀

 

Melem za dušu

Rijetko imam ovakav pogled kad odemo negdje na kafu, tako da se svaki put veselim kad mogu iskoristiti svoje momente za ovakvo uzivanje 😀
20151225_124048_resized image-79327132f8fee859e6584bf52b299bc059963924f4594e7e18b7387c44439c40-V20151225_124152_resized
Iako ne izgleda, ovo je jedno mjesto gdje je prelijepo za roniti. Imamo svjetsko ronjenje u avliji a slabo ga iskoristavamo. Ronjenje je u relativno brzoj i plitkoj (cini mi se do 8 m da je bilo, davno je bilo pa se ne sjecam tacno) vodi, ali je dozivljaj roniti izmedju stijena roniti. Svakom sto voli ronjenje preporucujem to. Fenomenalno je!
20151225_124039_resized
Pogled iz avlije 😀 20151226_12574120151224_131051_resized 20151224_131021_resized

Najveca tabu tema svih vremena…

Sta je za vas najveca tabu tema?
Ja mislim da je jedna od vecih tabu tema u nasem drustvu, bilo to bosansko/balkansko  a pogotovo svedsko i njemacko drustvo, novac. A tu sam ona zadrhta skandinavka tako da imam mozda malo drugaciji pogled na pare nego neko “original” bosanac.
Zanimljivo je kako niko nikad nece da prica o novcu. Neki nece da kazu koliko zaradjuju, drugi nece da kazu koliko trose, a treci ni jedno ni drugo. Pa cak i bracni parovi nece da pricaju o tome i zato veliki postotak razvoda nastane upravo iz ekonomskih razloga.
Recimo moj muz uopste nece da diskutuje ekonomiju, dok ja hocu da je diskutujem. Hocu da znam koji su ciljevi nasi i za sta trebamo mi stediti. Hocu jednostavno da znam gdje svaki cent ide.  Ako necu imati neki cilj onda ne vidim poentu da stedim novac? Mogu i ja od danas do sutra zivjeti.gastarbajterInace na balkanu, kod jako puno ljudi (cast izuzecima), vlada jedan jako zanimljiv fenomen sto je recimo u Svedskoj ili Njemackoj prosto nezamisljiv. A to je “Ti-si-mene-duzan-financirati-jer-zivis-na-zapadu“-fenomen Ili “ti-si-moje-dijete-pa-me-moras-financirati“-fenomen (obicno su fenomeni kombinirani – dijete na zapadu). Taj fenomen se tako izrazava da ako si sa zapada samim tim ne znas “fino” zivjeti jer se na zapadu ne zivi nego samo “radi” (zamislite tog sto ne zna “uzivati”). Doduse nisam skontala kad se radi o vlastitom djetetu kako tu cinjenicu rada ljudi “zaborave”, ali nek mi to neko sto zna objasni.
Inace na zapadu pare rastu na drvetu pa se za svaku stvar sto treba jednostavno javi “zapadnjaku” sta treba i on izadje pokupi pare sa drveta i posalje novac. Bilo to za cigare, masine, fasade, drva, more i sta ja znam zasto jos. Najbolje mi je kad ljudi koji RADE i PUSE  ocekuju da im se “pomogne”.  Ja sam isto za to da se treba pomoci nekom sto treba i pomognem. Ali isto tako nikad nisam cula od nekog kome stvarno treba pomoc da ista trazi ili da “informise svakog o svojim racunima”. A ostali koji jave da nemaju (jer niko nikad ne trazi (gluho bilo), samo se javi koliko sta kosta), nisu skontali da ta “pomoc” da to nije pomoc nego je to cisto financiranje i da je mozda vrijeme da pregledaju svoj nacin zivota i da se prilagode tome…bez komentara kako se nece kuce ili sta ja znam sta jos ponijeti u grob. To je kao kad bih ja ocekivala da meni neko moj zivot financira, dok ja trosim “svoj” novac kako ja hocu i koliko hocu, a kad zatreba onda ce neko drugi placati moje racune.

Pitam se samo kako ti ljudi nikad ne pomisle na to da samim tim kad uzmu od nekog pare da su njemu ukinuli onaj “mali” luksuz koji cini zivot ljepsi. Bilo to ono putovanje ili ona vecera negdje. Ili mozda cak i stan negdje jer realno gledajuci ne moze i jare i pare.
Ovo je bitna tema, pogotovo kad je neko u braku i kad pocne diskusija kako nekome u familiji “pomoci”… a radi se o hiljadama eura godisnje. Izvinite, ali ko god kaze da mu to ne smeta laze! Ruku na srce, svi znamo da je novac osjetljiva tema i svaka misao i svaki potez sa (tudjim) parama je jedno direktno mijesanje u braku ili u jednoj vezi. A ko kaze da nije tako taj glumi naivnog!

Prosle godine su 3.81 milijardi KM poslane iz dijaspore u BiH . A u Bosni zivi skoro 3.8 miliona (2013) Znaci skoro 1000 € po osobi. Znaci ipak je mozda vrijeme da se ponovo diskutuje ova tema i impakt financiranja na familije, veze i sto dodje sa tim…c01cff0fbcfbc29e79123a90babc99f3super-poster-7
A ne samo svijet! Nego i krediti!!

Definicije u ovom kontekstu:
Pomoc: povremena pomoc kad za nesto bitno/hitno zatreba i kad doticna osoba stvarno nema novca za tu potrebnu stvar/ situaciju.
Financiranje: Placanje osobama koje imaju sve osnovno. Kupovina svega i svasta i sta treba i sta ne treba. Placanje racuna i stil zivota i sve ostalo sto dolazi uz to od kafe do odmora, stanova itd.