Puno razmisljam o tragediji koja se desila. Razmisljam o mentalnom sklopu raznih ljudi…
Isto tako moji roditelji vec jedno dvije godine drze maloljetne azilante kod sebe u kuci. Ta djeca nema sta nisu prosla. To su djeca iz Afrike (Eritrea i Etiopije) i Afganistana. Kuce su im ustvari bungalows, tecne vode nema ni pod razno. Ma nema ustvari nista osim kuce od gline i slame. I haj to, nego su jos i dozivjeli traume i ratove. Nekima je godinama trajao put iz Afganistana do Svedske. Radili su u Pakistanu i Iranu. Na kraj su dosli u Svedsku ilegalnim putem tako sto su platili ljude koji se bave trgovinom ljudi. Prezivljavali su put koji mnogi ne prezive. I tako zavrse u familijima poput moje.
Ja sam uvijek mislila da nakon takvog mizernog zivota kad dodjes u jednu kucu gdje ti je bukvalno sve nudjeno – imaju svoje sobe, kuhana im je hrana svaki dan, mogu ici u skolu, imaju robu dobru, telefone, mislila sam da takvi postanu zahvalni. Da imaju razumijevanja i osjecaj prema drugima. Da ce respektovati starije ili familiju koja ih je prihvatila. Ali je totalna greska. Od ovih sestero sto smo imali u kuci nisam, u zivotu svom, nikad vidjela bezobraznije djece i vecih egoista . Oni se ponasaju poput kraljeva, kao da su svijet osvojili. Pa ni pod razno im nije da se zbog nekog ili zbog neceg ubiju.
Kad zive u tvojoj kuci ocekuju da ces za njima cistiti i sklanjati i jos se ljute sto ne mogu ici na putovanja (?). Ocekuju da im se putovanja placaju a nece ni za sta da rade. Hoce i ocekuju da im sve bude poklonjeno. I citavo vrijeme traze to sto im treba. Ne odustaju. Podsjecaju me na ovaj citat.
Vjeruj da moze biti uradjeno. Kad stvarno vjerujes da nesto moze biti uradjenjo, tvoj mozak ce naci nacin da to uradi. Vjerovati u to da postoji resenje, utire put do resenja.
Dalje, ova djeca smatraju sebe vrijednijim nego iko drugi. Pojesce svu hranu ako mogu, bez ikakvog razmisljanja o tome da li ima jos neko gladan. Ako im se ne svidja hrana koju si napravio on je jednostavno nece jesti ili je baci. U mom svijetu je to neshvatljivo. Ne postoji to da bih ja mogla otici kod nekog koji je meni napravio nesto i da ja to i ne probam, da ja to ne pojedem, i valjalo ili ne kazem hvala sto ste mi napravili.
Nema sanse da ce ova djeca htjeti ista osim najboljeg telefona i to im moras obezbjediti. Poslije toga po citav dan sjede i slusaju pjesme i gledaju filmove, ali i dalje OCEKUJU da ce svako sve za njih raditi.
Kod ovo sestoro djece vlada onaj divlji instinkt gdje se radi o sopstvenom prezivljavanju. Nikome se nista ne da, a sve sto mozes uzimas jer ne znas gdje ces sutra biti.
Zanima me kako osobe koje zive u Evropi u tako sredjenoj sredini, uopste dobiju npr. depresiju, dok ovi egoisti sve prevare? Sta se toliko izmedju te dvije vrste ljudi razlikuje??
Ja mislim da je to sve u glavi i u nacinu razmisljanja. Mozda ova djeca imaju jedan jako definiran cilj (bolja buducnost u Svedskoj) u suprotnost ovih sto to nemaju (ili imaju 1000 ciljeva) pa se “izgube” i i ne znaju vise sta ce i kako savladati probleme. Sta vi mislite?
Nesto razmisljam kako je kod nasih ljudi traziti profesionalnu pomoc kad imas te neke psiholoske tegobe. Ljudi odmah stavljaju to jednako sa… da si poludio. I ako se sazna da si (slucajno) isao kod psihologa oni odmah zakljucuju da ti je odmah genetski kodirano da si sklon da poludis…ergo bice ti djeca luda…Nigdje veze. Ali jako opasno razmisljanje jer upravo zbog toga veliki broj ljudi ne trazi profesionalnu pomoc. Otkud uopste takvo razmisljanje? Zar nije bolje da te psihicke tegobe gledamo malo neutralnije, isto kao i ostale bolesti. Da pomognemo jedno drugom ako je teska situacija. Da kad vidimo da neko ocigledno nije dobro, da ga/je kontaktiramo (na fin nacin) i predlozimo da trazi profesionalnu pomoc, BEZ da dobije osjecaj da je poludio/la.
Upravo je drugi dokumentarni na tv-u koji se radi o ljudima koji su se izbili iz religioznih sekti (kriscanski u ovom slucaju). Ne znam za vas, ali kad neko prica kako ima direktan kontakt sa bogom (doduse vec ovdje zvone alarm zvona kod mene) i kad cujem sta su sve dozivljavali od psihickog do fizickog maltretiranja sa aranziranim vjencanjima (DA u Svedskoj izmedju sveda) onda se pitam koje su to metode indoktrinacije da dovedu jednu normalnu osobu do toga da sve to dopusti da joj rade?
