Pročitah post od nepočešljanog što me dovelo da razmislim malo o sebi. Jer sebe nikako ne vidim onakvu kako on opisuje ateiste. Previše mi djeluje ekstreman taj stav kako ih gleda. Isto tako ne smatram da neko, što nije ateista, opisivati kako jedan ateista misli ili kakav je kao čovjek. Pa valjda ja najbolje znam kakva sam i šta mislim?
Po prirodi ja jesam skeptik i ne vjerujem u svakakve priče, lijekove, ceremonije itd. Divim se ljudima što to rade, ali meni to jednostavno ne ide od ruke. Vjerujem u nauku jer kad se nešto dokaže metodom koja se može ponoviti x puta i svaki put dobije isti rezultat to mi daje sigurnost i ima neke logike.
Ali imam isto uvijek neku, hajmo reći standardnu devijaciju, “vjere” (ne u boga) u nekim poljima “prirodnih dešavanja” gdje u biti po nekoj logici ne bih trebala da u to vjerujem jer naučno nije dokazano ali vjerujem…npr:
Bioenergija. Mislim realno gledajući čista glupost jer nije dokazano niti je možeš danas dokazati…ali sam doživjela na svom tijelu kako bioenergija utiče. Ergo ne bih me čudilo da su nekad lomači išle “vještice” koje su ustvari imale te neke “dodatne” moći.
Telepatija, težak orah. Ne vjerujem u telepatiju gdje se mogu tipa knjige pročitati i druga osoba to sve može da vidi, ali kako da objasnimo neke veze u životu gdje recimo u momentu kad pomisliš na tu osobu upravo ta osoba zove na telefon. Slučajnost? Može biti. Nisam još tu odlučila na čemu sam.
Deja-vu…ono kad, po nauci, mozak “kasni” da preradi informacije pa ti se čini da si to već jednom doživjela. Ali mnogo puta sam doživjela stvari koje su dugo trajale, recimo kad sam ušla u jedan stan prvi put, znala sam gdje je sve i gdje su sobe i kako su uređene. Možda smo mi stvarno u nekoj matrici pa živimo x puta dok ne potrefimo onaj put kako treba da bude… Ali opet… ne vjerujem u reinkarnaciju …
Duhovi…hmm realno gledajući ne bi trebala nikako vjerovati u to. Ali kad sam živjela u garsionjeri dok sam u klinici radila, često je prolazila jedna sijena kroz zidove. Prvi put kad sam to vidjela sam crkla od straha, a poslije sam se pitala samo šta je. Možda druga dimenzija, haj ti znaj. Bilo bi zanimljivo to nekako naučnim metodama dokazati i skontati šta je.
The secret – Tajna. Taj pokret što nepočesljani spominje, gdje kad pozitivno misliš privučeš sebi uspijeh i šta ja znam šta još. Ne vjerujem u to nikako. Da je tako milijarde ljudi bi živjeli bogato i u miru. Što nije slučaj. Vjerujem da je dobro za osobu biti pozitivnog duha, ali pozitivan duh ne plaća račune i ne uradi posao koji treba da se uradi.
Ovo je samo par stvari koje nisu “tipične” za ateiste kako ga neki gledaju i zato smatram da je grupiranje ljudi u vjernike i ateiste čista glupost. Ima dobrih i pametnih vjernika isto kao što ima loših i glupi. Ima isto tako dobrih ateista isto kao i loših.
Friends visiting / Prijatelji u posjeti
Last Thursday to Sunday we got visit from our very good friends Suada and Đenan with their kids. The weather was great so we spent the whole Friday in Karlsruhe city center. We went to Schloss Karlsruhe and its beautiful botanical garden. Ada stayed at home from kindergarten to spend time with her old friends.
On Saturday we went to Strasbourg. I love it. I could stroll the streets for hours. This time we mostly ran after the kids but still the ambient was cute. One thing I will remember from this trip was the whole day fight between the children of who can stand at the standing board of the buggy. Funny how one remembers things like that.
Prošlog četvrtka smo imali dragu posjetu iz Minhena. Suada i Đenan sa djecom su došli za vikend. Vrijeme je bilo prekrasno tako da smo čitav petak u Karlsruhe gradu proveli. Išli smo do palače u gradu i u divnu botaničku baštu. Ada nije htjela ići u vrtić nego je htjela ostati kod kuće i igrati se sa svojim starim prijateljima.
U subotu smo otišli u divni grad Strasbourg. Mogla big tamo satima se šetkati po oins malim uličicama. Ovaj put smo doduše najviše trčali za djecom ali haj bilo je lijepo. Jedna stvar koja će mi ostati u sjećanju od ovog putovanja je da su se djeca čitavo vrijeme svađala/diskutovala ko će od njih stojati na dječijim kolicima. Smiješno kako neke stvari ostanu u sjećanju….
I ain´t your mama
Last night I had a nightmare or rather one can call it night torture. Before sleeping the music channel was running on tv and there came Jennifer Lopez hit I ain´t your mama. During my sleep this song was running again and again and again. When I woke up that was the first thing I was thinking of….stupid song!!!
Sinoć sam imala noćnu moru ili bolje reći torturu. Prije spavanja je bio muzički kanal na tv:u i jedna od pjesama prikazana je bila “I ain´t your mama”. Kroz san mi se vrtila ta pjesma nonstop i nikako nisam mogla da je izšaltam. Kad sam se probudila prva stvar na koju sam mislila je bila I ain´t your mama……
Plastic bags / Plastične kese
When I was a kid I rememeber how my mother washed the plastic bags to reuse them. I don’t know if they were expensive or if it was just the way of thinking….why throw perfectly good things.
When I see the tons of garbage my family itself produces I wonder how we can decrease these huge amount of trash. For the sake of the future of our children and because no one wants to have a dump in front of their house.
Imagine in Germany and Sweden there are around 90 milion people altogether. If every person uses just 1 plastic bag per year that means we throw 90 milion bags per year. It is literally a mountain of plastic bags.
I have until now used minimum 1-2 bags per DAY. Imagine 90 millions people using x 2 bags x 365 = 65 700 000 000 bags per year!!! Just in Sweden and Germany…
I have decided from now on to try to minimize the amount of plastic bags we use and appel you to reduce as much as possible. Even if is just one bag less per year it will be millions of bags less per year…
Sjećam se kad sam bila mala kako je moja mama prala kese i ponovo su se koristile. Ne znam ako su kese bile skupe ili je samo način razmišljanja bio drugačiji. Zašto baciti nešto što je čitavo.
Kad vidim brdo smeća koje samo moja familija proizvodi dođe mi da zaplačem. Zbog budućnost naše djece i zbog činjenice da niko neće da ima smetište pred svojim pragom hoću da barem ja koliko mogu smanjim svoju potrošnju kesa.
Do sad sam koristila najmanje 1-2 kese na dan. Zamislite 90 million ljudi koji koriste x 2 kese x 365 = 65 700 000 000 kesa godišnje!! Samo u Švedskoj i Njemačkoj…
Odlučila sam od sad da smanjim potrošnju plastičnih kesa koliko mogu i apeliram i vas da to uradite. Iako je samo jedna kesa to bude ukupno milione kesa manje….
Happy Women´s Day / Sretan nam 8.i mart
Semla time / Vrijeme za semle
Ada loves to bake and play in the kitchen. To bake with my daughter usually ends up with a kitchen where it looks like a bomb has exploded but she gets so happy to bake that I cannot resist her wish 🙂
Here is Ada´s first “Semla”.
Ada voli graviti kolače i igrati se u kuhinji. Praviti kolače sa Adom obično završi tako što čitava kuhinja izgleda kao da je bomba u njoj eksplodirala, ali se Ada tako obraduje kad pravi kolače da joj jednostavno ne mogu reći ne 🙂
Evo Adine prve Semle.
First time visit / Prva posjeta
Last weekend we had great visit. Uncle Senad, auntie Samra and her sister Jasmina came to visit Adrian (and Ada) for the first time since he was born. Ada was excited and was talking about it the whole day.
We also decided to celebrate her 3 year birthday also because we were all sick last weekend and she was soo disappointed that she didn’t´t get any ballons. This time she got it all and she was so happy.
Especially in moments like these I really miss Sweden and being close to family..
Odlučili smo usput i da proslavimo njezin 3.i rođendan jer smo prošlog vikenda svi bili bolesni. Bila je tako razočarana tada što nije dobila “ni pokjone ni bajone”. Ovaj put je svega bilo tu i bila je tako sretna 🙂
Pogotovo u momentima poput ovih mi jako nedostaje Švedska i bliskost familije….
Update stocks February 2017 / Azuriranje dionica februar 2017
This month has been quite disappointing. I have been sick the whole time and as that wasn’t enough Ada was also spending most of her time at home instead of kindergarten.
Thus, I had no time or energy to check or buy any stocks this month. This gives me a reminder of the importance of saving. Despite feeling crap having the flu or tonsillitis for months, these are still not such bad diseases. I cannot even imagine the feeling of black hole when something really serious happens.
So even if doing nothing I got 37.5 kr in dividends from Dividend Sweden, and also got 750 subscription rights (I think it is called) or in this case they called them units. I am not 100% sure what that is so I´ll have to read more about it.
In A&A portfolio I just bought Avanza Zero fund for 100kr. I hope now with a new month new energy comes.
Ovaj mjesec je bio tako deprimirajući meni. Ne samo što sam ja bila bolesna čitav mjesec nego je i Ada više vremena provodila kod kuće nego u vrtiću. Samim tim niti sam imala vremena da čitam, niti da pišem, niti da se angažujem oko ićega pa čak ni u dionice.
Ovo me dovelo da počnem razmišljati o tome koliko je bitna štednja. Iako sam bila bolesna mjesecima, to nije neka teža bolest bila (meni je moja najteža da se zna), ali zamislite da je nešto stvarno ozbiljno. Ne mogu ni da zamislim tu crnu rupu osjećaja ili čak ekonomsku.
Iako ništa nisam ovog mjeseca radila dobila sam 37.5 kr dividendi od Dividend Sweden, i isto tako sam dobila nekih 750 units što nisam do sada nikada dobila, i nemam iskreno pojma šta je. Moraću malo pročitati i vidjeti šta je.
U A&A portfoliu sam samo kupila Avanza Zero fond za 100kr.
Sad kad smo ušli u novi mjesec stvarno se nadam da ću dobiti malo više energije i ići u nove pobjede.
Happy Birthday my little princess! / Sretan rođendan mala moja princezo!
When my parents where here we celebrated Adas birthday once. I was in bed with fever but at least she got a cake.
The plan today was to celebrate Adas birthday but she was having high fever yesterday ending up in the emergency and I am having the fabulous viral tonsillitis so I am k.o today too, so we will skip the celebration today and postpone it for later.
It feels quite amazing that already three years have passed since she was born. It is indeed special to see your child grow up. To feel her first hug, feel her first fears, to be her super hero. I am so grateful for everyday that I can experience that and hope I there are many more to go.
Happy birthday my little princess! “Bjaco, mamma, pappa, dido, majka, nani, teka, tekak, Zoe, Aiden, dajdža, Samra,Adzo Mali i veliki, Una and auntie love you!
Kad su moji roditelji bili ovdje mi smo jednom već proslavili Adin rođendan, srećom jer je barem tad imala tortu. Danas je plan bio proslaviti Adin treći rođendan ali jučer je imala visoku temperaturu i morala je kod doktora a ni ja nisam ništa bolja bila. Zapala me viralna gnojna angina tako da sam i danas k.o…rođendan ćemo zato kasnije proslaviti.
Nevjerovatan je osjećaj da su već tri godine prošle otkad se Ada rodila. Stvarno je poseban osjećaj vidjeti svoje dijete kako odrasta. Osjetiti prvi zagrljaj, osjetiti prve strahove, biti njezin superheroj.
Tako sam zahvalna za svaki dan koji mogu da doživim sa njom i nadam se da ću je još mnogo godina moći pratiti.
Sretan rođendan moja mala princezo! Vole te “Bjaco, mama, tata, dido, majka, nani, teka, tekak, Zoe, Aiden, dajža, Samra, mali i veliki adžo, Una i strina!
At the beach in Maldives / Na plaži u Maledivima
My motivation needs some freshening up. Since months Ada is sick staying more time at home than in the kindergarten. She had “obstructive bronchitis” which has made her cough for months meaning I haven´t slept a whole night for months. Then she got the flu, then Ensar got it and I got tonsillitis three weeks ago or something like that. And this weekend I got it again. So instead of spending the last day with my parents I was in bed with fever. Ending the day with a visit at the emergency with a doctor reading papers to see what kind of antibiotics he can give me….
All this makes me a little demotivated lately. On the other hand I try to convince myself that it is all normal when having small kids. So now I am travelling to my mental holiday where I end up every time I have some “tough” time.
Mojoj motivaciji treba malo osvježenja. Mjesecima je Ada bolesna i imam osjećaj da je više kod kuće nego u vrtiću. Imala je “opstruktivni” bronhitis tako da već mjesecima kašlje što znači da mjesecima nisam jednu noć u komadu odspavala. Onda je gripu fasovala, pa je Ensar fasovao gripu pa sam ja dobila gnojnu anginu prije tri sedmice. I ovog vikenda onda OPET fasujem gnojnu anginu i umjesto da zadnji dan posjete provedem sa mojim roditeljima ja zaglavim sa temperaturom u krevetu….a navečer odem u hitnu sa doktorom koji čita članke i traži koje antibiotike mi može ispisati. Očigledno oni prošli nisu funkcionisali zbog rezistencije pa eto novi pokušaj…. zeznuto to sa rezistencijom…
Sve ovo me malo demotivira u zadnje vrijeme. Ali i probavam se ubijediti kako je ovo normalno kad imaš malu djecu. Tako da sad odoh na mentalni odmor gdje završim svaki put kad mi je malo “teško”. …