There is something magic visiting new places. Be it new countries,new cities or simply new places in the town. I love visiting it. One of the places I´ve been to is Rotterdam. I was there at a meeting, and used the free time for exploring the city. We had a wonderful dinner at the tower 96m above the ground with a fantastic view. Rotterdam was completely bombed in the World war II making it a city of “modern buildings”. I also ate my first (delicious) cup cakes, with salt caramel, here.
Ima nešto čarobno kad posjećujem nova mjesta. Bilo to nove države, novi gradovi ili čak nova mjesta u gradu. U ovom slučaju sam bila u Roterdamu na jednom kongresu, ali sam ipak imala malo vremena da vidim i Roterdam grad. Imali smo predivnu večeru u Roterdamskom tornju na 96m visine, sa fantastičnim pogledom. Ispričano nam je da je Roterdam za vrijeme drugog svjetskog rata sravnan do zemlje, tako da je sada grad modernih zgrada. A Roterdam će mi ostati u sjećanju kao grad gdje sam prvi put cup cakes jela…i to sa slanom karamelom …
Love this quote. It is so simple, but yet so powerful. Once you know what your dream is it is much easier to proceed to action…at least then you know where to search 🙂
Volim ovaj citat (Sanjaj to, pozeli to, uradi to). Tako je jednostavan a ipak mocan citat. Kad znas koje snove uopste imas, tad je lakse i pokrenuti se u akciju. Barem znas sta trazis onda 🙂
Nešto pročitah u novinama što mi se svidjelo pa rekoh da to zapišem. Definitivno nešto za zapamtiti. Kad malo bolje promislim smatram da je ovo razlika između uspješni i neuspješni ljudi…
Poznajete li onaj osjećaj kad znate da nešto trebate uraditi ali nikako krenuti s tim? Džaba što ste dobro isplanirali kako to izvesti, jednostavno ne možete zadatak započeti. Ta vrsta ponašanja se zove prokrastinacija. To je kad nepotrebno i nehotice odgađate nešto.
Tipični slučaj je kad se treba za ispit učiti. Do zadnjeg momenta se ne hvatate knjige, nego kad vidite da je vrag odnio šalu krenete kao ludi danima i noćima učiti. I svaki put kažete sebi za drugi ispit ću ODMAH početi učiti čim krenu predavanja. I predavanja prođu i OPET sjedite dvije sedmice prije ispita i kao ludi učite danima i noćima. Ali na kraju ste ipak položili i ponosni ste se „hvalili“ kako ste „kampanjac“. Studie su pokazale da kad ljude pitate koji su tako učili (npr. mene) često se tih trenutaka sjećaju puno pozitivnijima nego što su stvarno bili.
Zašto smo mrzovoljni da na vrijeme izvršimo zadatak?
Zadatke koje bi trebale riješiti ali s kojima se ne namjeravamo pozabaviti, mogu u nama da izazovu loše i negativne osjećaje poput frustracije, ljutnje, zabrinutosti, krivnje, loše savjesti itd. Radije se dobro nego loše osjećamo i postoji rizik da odgađamo to što trebamo uraditi i da se u ovom trenutku bolje osjećamo (jer se ne trebamo pobrinuti za rješavanje zadatka). Kako se u trenutku bolje osjećamo, tako nam prokrastrinacija ulazi u narav.
Kad trebamo razmisliti da li prokrastiniramo?
Kad počnete sami sebe ubjeđivati da “bolje radite pod pritiskom”, “sutra ću imati veću želju za tim,” “imam mnogo vremena,” ja to mogu kasnije “,” ovo još uvijek nije toliko važno “, i tako dalje.
Kako prestati prokrastinacijom?
Postavite sebi ciljeve koje možete podijeliti u manje ciljeve. Npr. hoćete trčati maraton, počnite sa pet kilometara. Hoćete čitati knjigu, počnite sa prvim činom. Hoćete deklarisati porez, počnite sa jednim dijelom. Za svaki cilj morate imati (realan) deadline-završni datum
Počnite sa mini-ciljem: Dovoljno je da napišete rečenicu da počnete zadatkom
Nagradite se poslije svakog cilja kojeg uspijete. Nagrada poviši motivaciju kad su završni datumi daleko.
Napravite raspored. Koliko trebate svaki dan uraditi i kad ćete to uraditi?
Pripremite održive rutine koje možete svaki dan pratiti. To posebno vrijedi ako studirate ili imate takav posao da sami možete odlučiti kad šta uraditi.
Ne čekajte da se dobro osjećate da počnete. Samo počnite. (Što bi moja mama rekla „Pusti Sa (D) ću“
Smanjite očekivanja. Ne treba sve biti perfektno ispočetka. Ne trebate čekati dok vam dođe inspiracija… Samo počnite.
Sklonite sve distrakcije. Npr. ugasite/smanjite zvuk na telefon (u). Sve što vam skrene pažnju sklonite.
Tražite pomoć. Zamolite radne kolege da vam kažu ako primijete da ste počeli raditi nešto što ne trebate.
These are some street snaps. Imagine people are really walking around like this. Kind of different from our , in comparison to this japanese stile, quite dull fashion. Maybe we should get some inspiration how to dress when going out 🙂 I would love to go to Tokyo to see this live
Ovo su par slika uslikane na ulici. Zamislite da ljudi stvarno ovako uokolo hodaju. Malo se razlikuje od naše ( u poređenju sa japanskim stilom) malo dosadne mode. Možda nam može biti malo kao inspiracija kad se spremamo za grad 🙂 Voljela bih otići u Tokio da vidim ovo uživo 🙂
Gold, gold and more gold…gold is everywhere. This is the most impressive residence that I´ve seen. Haven´t seen Versaille inside though (it was closed :/). Fantastic place to visit …
p.s did you notice that in all old pictures people are never showing their teeth when smiling 🙂 A guide said that is because their teeth were so bad …hmm
Zlato, zlato, zlato… svugdje samo zlato. Moram reći da je ovo jedna od najimpozantnijih residencija koje sam vidjela. Nisam vidjela Versaille, bio je zatvoren kad sam tamo bila. Fantastično mjesto za posjetiti…
p.s jeste li primjetili da se ljudi na starim slikama nikada ne smiju tako da pokazu svoje zube ?? Jedan vodić je to objasnio tim da su im jako slabi zubi bili …hmm
Today, I went to Munich Residenz for the first time. I expected an interesting museum but saw a grandiose one. The rooms were so spectacular that one could spent hours watching them. And I have never seen so much gold at one place (except churches) as here. Truly amazing. On the other hand it makes me wonder what kind of a system it was when people here were literally starving, while the rich ones were having tons of gold… In any case I took so many pictures that the next round will be published tomorrow.
Danas sam bila u Minhenskoj residenciji po prvi put. Očekivala sam jedan interesantan muzej ali to što nas je dočekalo je bilo grandiozno. Sobe su spektakularne i mogla bih ih satima gledati. I nikad nisam toliko zlata na jednom mjestu vidjela (osim u crkvi). Zaista nevjerovatno. U drugu ruku se pitam kakav je to sistem bio, kad su ljudi bukvalno umirali od gladi dok su bogati imali toliko tona zlata…U svakom slučaju…toliko sam slika snimila da ću slijedeću rundu sutra pokazati…
I saw these in a swedish store and just found them fabulous 🙂 Maybe something for my next birthday 🙂
and not such good pictures :)…
18K zlato, 2 diamanta 0,02 ct, Citrin,Granat, Peridot, Rhodolit i Topas…3689 kr, Vidjela sam ovaj predivni nakit u jednom svedskom butiku zlata (Guldfynd). Dobar poklon za moj slijedeci rodjendan 😉
Yesterday, was a great documentary about the church (roman-catholic) and its way of handling money. It was almost that I couldn´t believe it is true. Imagine having a business with over 3000 branches only in Germany? Imagine now that this business doesn´t have any documents, is not paying taxes but is also received over 500.000.000 Euros (church tax not included) per year from the German state. Further, the church is keeping kindergartens, schools and hospitals with absolutely no control if people working there have the right competence except that they are church members. Since, it is easier just to pay then take a proper action to start new schools and hospitals the state is paying for all this. This means that the state practically pays for an institution to discriminate people not being church members, which is illegal according to the law. Further, in Germany as well as in the rest of the world no one, except the Vatikan, knows exactly how much real property the church owns. A bishop (maybe even cardinal, I do not recall) calculated that the minimal value of the property of roman catholic church lies around 200 billions (200.000.000.000) Euro…only in Germany. This bishop is fighting for the church members´ right to know how much money and real estates the church has and where exactly the money payed by the church members goes. In Rome, for example, experts calculate that at least every 3rd building is owned by the church. In Germany, Munich was mentioned, it´s the same. In Munich, it was only clear that an apartment of some cardinal was renovated for some 8.000.000 Euro. Now, as an atheist, I wonder how the church members can be persuaded or inspired (however you see it) to pay taxes for the church while the church literally swims in money?
Jucer, sam gledala dobar dokumentarac o crkvi (Rimsko-katoličkoj) i njen način rukovanja novcem. Skoro pa nisam mogla vjerovati šta sve rekoše. Zamislite, da imate firmu sa više od 3000 grana samo u Njemačkoj? Zamislite sada da ovakva firma nema apsolutno nikakve dokumente, ne plaća poreze, i čak i primi preko 500.000.000 eura (crkveni porez isključen) godišnje samo od Njemačke države. Nadalje, crkva drži vrtiće, škole i bolnice a nema apsolutno nikakvu kontrolu ako su ljudi koji tamo rade kompetentni za taj posao koji rade, osim da su članovi crkve. Budući da je lakše samo platiti nego preuzeti odgovornost za otvaranje novih škola i bolnica, država plaća za sve ove ustanove. To znači praktično da država plaća za institucije gdje se ljudi, koji nisu članovi crkve, diskriminiraju što je blago rečeno protivzakonito. Nadalje, u Njemačkoj kao i u ostatku svijeta niko, osim Vatikana, ne zna tačno koliko crkva posjeduje nekretnina (niti novca). Jedan biskup (možda čak i kardinal,ne sjećam se) je izračunao da je minimalna vrijednost imovine Rimsko-katoličke crkve oko 200 milijardi (200.000.000.000) Eura …Samo u Njemačkoj. Taj biskup se isto tako bori da članovi crkve dobiju pravo da tačno saznaju koliko nekretnina crkva posjeduje i gdje tačno članarine idu. U Rimu, na primjer, su stručnjaci izračunali da je najvjerovatnije svaka 3. zgrada u vlasništvu crkve. U Njemačkoj, Minhen je spomenut, isto tako. U Minhenu je bilo jasno da je samo jedan stan (od nekog kardinal) obnovljen za nekih 8.000.000 Eura. Sada se, kao ateista, pitam kako crkva svoje članove može ubijediti ili inspirisati (kako god to vidite) da uplati toliki novac, a bukvalno pliva u novcu?
Past few days, I´ve been inspired to cook some dishes I haven´t prepared in ages. This chicken curry I learned by a person I met when I just moved to Germany . This, she told me was a dish from the northern part of India. It is funny how food can be connected with memories…
Nesto sam dobila inspiracije da u zadnje vrijeme kuham razna jela. Jučer sam napravila kokoš na indijsk način. To sam se nekad davno naučila od jedne cure indijskog porijekla. Ova kokoš je pravljena na sjeverno indijski način. Zanimljivo je kako hrana može biti povezana sa uspomenama…Indijska hrana mi se inače jako sviđa jer ima jako kompleksan sastav začina, i nije uvijek ljuta kako to ljudi misle. Neki je vole, drugi ne, a najgori su oni što neće ni da probaju a “ne vole”. Inače baza indijske hrane je luk luk luk i paradajz, pa onda sve ostalo.
