Upravo citam knjigu “Faktoidi” koju je napisao Peter Olausson. Faktoidi su price koje se smatraju istinitima, poluistinitima ili su pogresne shvacene… ali su ustvari pogresne. Recimo medju poznatim faktoidima je da je Cristofer Columbus otkrio Ameriku…ili onaj faktoid da dobijes grc ako jedes prije kupanja…To jos uvijek nije dokazano a vec se preko 100 godina tretira kao istina.
Poslije knjige “What if?” mi djeluje slabija sto se tice materijala. Cesto pisac pise kako nije procitao neki dokument, sto meni recimo nepojmljivo napisati u jednoj knjizi. Ali ipak je knjiga interesantna jer dosta poznatih faktoida objasnjava i razkrinka, tako da se sazna pravo stanje stvari. Svidja mi se isto sto su to kratke pricice. To mi je bitno kad cuvam Adu, da imam ponekad ti pet minuta vremena da mogu jednu pricu procitati pa drugu i trecu, pa imam osjecaj da barem ponekad procitam po koju knjigu.
I am reading a nice book called “Factoids” and as the title says is´s about factoids. Factoids are questionable or spurious (unverified, false, or fabricated) statement presented as a fact, but without supporting evidence. One of the most famous factoids is that Cristofer Columbus detected America. After having read “What if?” I find this book weaker in context of material. Sometimes the writer says he didn´t read the documents he writes about…which is for me no go. Still the book is nice to read. It has short stories which is great when having a child and no time…
Yesterday, I met my friend Suada with her husband and her kids, and we just enjoyed the beautiful weather. Our kids were playing with each other and the grown ups could even occasionally talk with each other. As a finish I was having the delicious strawberry ice cream. Sometimes it doesn´t have to be that complicated to enjoy life 🙂
Jucer smo sreli moju prijateljicu Suadu i njezinog muza i djecu i zajedno smo uzivali u prelijepom danu. Nasa djeca su se zajedno igrala a odrasli su ponekad cak mogli jedno drugim da porazgovaraju. Na kraju sam se pocastila jednim sladoledom od jagoda. Ponekad ne treba biti toliko komplikovan da bi se uzivalo 🙂
Prvo moras mit srusiti da imas samo jedno “ja”, i da je to “ja” svijetlo ili mracno. Imas mnogo raznih slika o sebi koje se u datom momentu mijenjaju. Kad bi te neko pitao “svidjas li se sebi?”, ti bi mozda sve svoja negativna razmisljanja o sebi razmotrio i rekao “ne”. Bolje je, to sto ne volis kod sebe podijeliti u oblasti i tako imas za pocetak materijala i specificne ciljeve prema kojima mozes raditi.
Imas fizicke, intelektualne, socijalne i emocionalne osjecaje prema sebi. Imas misljenje o svemu sport, literaturi, politici, tehnici itd. Kroz svako misljenje i svaki osjecaj sam sebe ponovo definises koje ili volis ili odbacujes. Tvoje “samovrijednovanje” moras otkaciti od pojedinih osjecaja i misljenja i moras sve svesti na jedno. Da si covjek. Da postojis. To je sve sto ti treba. Sam sebi postavljas vrijednost, bez da nekog moras pitati ili objasniti. Tvoje vrijednovanje samog/same sebe nema nikakvo veze sa tvojim ponasanjem ili osjecajima. Mozda u datom momentu uradis nesto sto ti se ne svidja, ali to nema veze sa tvojim “samovrijednovanjem”. Mozes izabrati da budes kao osoba sama sebi vrijedna, i da od tog polozaja nastavis dalje. Da dio po dio preradjujes slike svog “ja”.
Bila sam u posjetu kod komsinke i onako kroz pricu usli na temu hrana. Ustvari zvala sam je da dodje na rostilj. Inace mi je muz veliki ljubitelj rostiljade (srecom), i svaku priliku izkoristava da rostilja 🙂 Cak mu nije tesko obrisati rostilj svaki put poslije rostiljade, sto bi recimo meni bila apsolutna k.o. kriterija da uopste ne palim rostilj. Kome se to samo da svaki put cistiti? Ali kako smo upravo otvorili sezonu rostilja pade mi na pamet ova nagrada isto. Od Menprom. Danas je cak i kcerka po prvi put probala meso sa rostilja i pravo joj se svidjelo. Pravi je mesar. Sto me dovede do pitanja. Ko vodi ovu nagradnu igru ? Danas je zadnji dan pa da vidim hocu li sta dobiti 😛
Koliko ima ljudi toliko ima definicija ljubavi. Kako djeluje slijedeca definicija ljubavi “ljubav je sposobnost i volja da pustis ljude koje volis da budu ono sto jesu, bez da ih tjeras da te oni zadovolje“.
Kako dostici tacku gdje mozes pustiti druge da budu ono sto hoce, bez da moraju ispuniti tvoja ocekivanja? To je jednostavno. Tako da volis sam(a) sebe. Tako da osjecas da si vrijedna, bitna i lijepa osoba. Kad to skontas, tad ti ne trebaju drugi ljudi da pojacavaju tvoju vrijednost ili vrijednovanja, tako sto ih tjeras da prilagode svoje ponasanje prema tebi.
Ako si siguran u sebe, onda neces niti ti treba neko da bude isti kao ti, jer si ti unikat. Ako se prilagodjavaju tebi, tad oni gube svoje unikatne sposobnost, ono sto ih cini posebnima i drugacijima. Ustvari sve ono zbog cega ih ti ustvari volis.
Pocinje znaci stimati. Postajes dobar u tome da sebe volis, i onda mozes poceti i druge voliti, dati drugima i uraditi nesto za druge tako da prvo sebi das i uradis nesto za sebe. Nista ne vezes sa davanjem. Ne dajes da ti se neko zahvali nego zato sto stvarno uzivas u tome da nekog obradujes.
Ako je tvoje “ja” bezvrijedno ili nesto sto sam ne volis, kako onda mozes nesto dati? Kako mozes ljubav dati ako nisi nista vrijedan? Sta je onda tvoja ljubav vrijedna?Ako ne mozes dati ljubav, onda je ne mozes ni primiti. Jer koliko vrijedi ljubav ako se daje jednoj “bezvrijednoj” osobi. Citava prica sa ljubav, sa davanjem i uzimanjem, pocinje s time da sam sebe volis.
Primjer Noah. Njemu je jako tesko reci “volim te”, jer ocekuje jedno “volim te” nazad. Ljubav partnera (ili bilo koga) mora potvrditi njegovu vrijednost. Reci “volim te” je onda prevelik rizik i mozda nece dobiti takav odgovor kakav ocekuje, a samim tim ce se citava vrijednost Noaha postaviti u pitanju.
Pretpostavi da Noah polazi od toga da je voljen, ne bi imao problema reci “volim te”. Iako ne bi dobio zeljeni odgovor ne bi dovodio to u vezi sa svojom vrijednost, jer je Noahovo samovrijednovanje intaktno. Mrziti sebe NIKAD nije zdravije nego sebe voliti. Iako si se prema sebi ponasao lose, mrznja prema samom sebi ce samo ici ka paralizovanju i stetu. Umjesto da sebe mrzis trebas razviti pozitivne osjecaje. Uci se od svojih gresaka i izbjegavaj ih ponavaljati, ali ne postavljaj tu mrznju u vezi sa svojom vrijednost. I u tome je srz ljubavi prema sebi i ljubav od drugi. Nikad ne mijesaj svoju vrijednost sa svojim ponasanjem ili tudjim ponasanjem prema tebi.
Nije lako jer je citavo nase drustvo indoktrinirano sa negativnim porukama. Kazu “los si djecak” umjesto “nisi se lijepo ponasao“. “Mama te ne voli kad se tako ponasas” umjesto “mama ne voli tvoje ponasanje“. U djecijoj glavi to bude “mama me ne voli, jer ne valjam” umjesto “mama ne voli moje ponasanje, ali to je do nje. Iako mi se ne svidja jos uvijek sam znacajan.”
Nacin na koji djeca razmisljaju nas prati i do odraslog doba. Tvoja slika tebe je mozda jos uvijek bazirana na misljenje drugih (odraslih). Iako su prve slike tvoga “ja”, dosli od odraslih, tako isto ne znaci to da citav zivot moras taj profil nosati sa sobom. Tesko jeste promijeniti se, ali nije nemoguce.
Razmislite koji ljudi su dobri u tome da pokazu ljubav. Jesu li oni koji sami sebe ne postuju i ne vole, oni koji bjeze od svega? Sta vi mislite?
160 milion dollars for the painting of Picasso and another 20 million dollars for Christie´s selling the painting!! As I wrote previously I´m really no expert for paintings, but to give 160 000 000 dollars for a painting?? That´s madness. I am convinced it is all a matter of money laundering!! There is NO painting in this world worth 160 million dollars be it Picasso or Leonardo or whoever. When I just think of it it makes me feel sick of this world. Imagine all the good things one can make for that money. My parents gave a school class something as simple as chairs, making them super happy. Imagine what they would do for 160 million dollar. Just for the record, I am for sure no saint that wouldn´t enjoy luxury, everyone would. But when I see this amount of money given away for a painting, then I feel there where not enough “Goli otoks” on this world…
160 miliona dolara za sliku i 20 miliona dolara za kucu (Chrisitie´s) koja je prodala ovu sliku!! Kao sto sam vec ranije izjavila definitivno nisam ekspert u slikarstvu, ali iskreno 160 miliona dolara za jednu sliku dati? Pa to jednostvano MORA biti pranje novca. NEMA slike da je toliko vrijedna. Pa kad zamislim sta se sve moze za taj novac uraditi bude mi muka. Eto moji roditelji su za puno manje poklonili nesto toliko banalno kao stolice u skolu, a sta bi uradili za 160 miliona dolara!! Da se zna, nisam ja sad neko sto ne voli luksuz. Ja bih, kao i svi ostali, stvaaarno uzivala u luksuzu. Ali kad vidim ove svote novca za jednu sliku, onda moram reci da je malo i jedan Goli otok.
One cannot pay … children’s laughter. The classroom, of the 2.d Elementary school in Bosanska Krupa, Bosnia, with the new chairs.
Ne moze se platiti… smijeh djece. “Naši prvačići konačno dobili stolice na kojima će im biti udobno i toplo smile emoticon Hvala gospođi Asimi Pašalić i njenom suprugu iz daleke Švedske, koji su se sjetili naših učenika u PŠ “Pilana” (sa fb)
Last weekend I had a tone of clothes that had to be ironed, and to combine two useful things I usually watch documentaries while ironing (I had a mountain of clothes to iron:P ). This documentary is made of Jeremy Irons and is really well made and …horrifying. It is worse than any horror movie I´ve seen. “Trashed” should be mandatory in schools, at workplaces actually it should be constantly shown on TV to remind us of our (sick) way of living…
The movie can be seen at Netflix.
Proslog vikenda sam imala tonu vesa za peglanje. Vrijeme kad peglam obicno izkoristim da istovremeno gledam dokumentarne (imala sam brdo vesa :)). Ovaj put sam izabrala film Trashed (Bacen (baceno smece)), napravljen od poznatog glumca Jeremy Irons. Film je strava. Gori je od svakog horor filma. Trebalo bi ga svakom uceniku, na svakom poslu prikazati. Trebalo bi ga sedmicno barem jednom na tv:u pokazati da svakog od nas podsjeti na nas bolesni nacin zivota…
Film se moze na Netflixu gledati.
Kao dijete je nesto sasvim normalno da volis sebe. Medjutim u nasem drustvu si odgajan da voliti sebe da je to nesto negativno. Ucete da ako sebe volis da si uobrazen i sebican. Ucen si da prije sebe uvijek druge prioritiras, jer to je biti “dobar covjek”. Naucen si da sam svoje ja isplijenis i odgajan si da “dijelis sa rodjacima”. Nema veze sto su to tvoje stvari koje puno volis, odrasli svoje stvari nece dijeliti sa tobom ili sa drugima. Odgajan si mozda cak tako da ti kazu “necu da te cujem vise” i “trebas znati gdje ti je mjesto“.
Djeci je nesto prirodno da sebe gledaju lijepima i vaznima. Ali dok odrastaju te (negativne) poruke drustva se u nama indoktriniraju. Kako godine idu tako sve vise sumnjas u sebe i postajes nesigurniji. Ipak nije svrha da sebe volis i da to otvoreno pokazujes… pa sta ce ljudi onda reci o tebi! (Ili kako bi u Bosni rekli “Sta ti mislis ko si ti?”)
Poruke su fine i nisu zle namjere ALI te drzi na mjestu. Svi te drze na mjestu roditelji, sestra, brat, rodjak, prijatelj, muz, zena, skola itd. Svi te odgajaju tako da te uce da budes odrastao sto znaci da budes fin. Djeca se nikad tako ne ponasaju medjusobno osim ako su odrasli tu i ako hoce da ucine odrasle sretnima.
Koliko puta su ti samo rekli – reci hvala, pozdravi starije , ustani i daj mjesto starijima!
Koliko puta si morao pitati ako mozes otici od stola kad se ruca, ili kad te uhvate za obrazscice i po glavi te tapce iako ti se to ne svidja!
Tu je poruka djeci sasvim jasna – “Vi ste djeca, nebitni ste. Mi smo odrasli, mi se pitamo”. Drugi su vazni a ti si dijete niko i nista. Nevjeruj sam sebi je poruka koju dijete dobije od odraslih (i njihovog ponasanja).
Ovo pravila su upakovana tako da se to smatra kao fin nacin i dobar odgoj. A ustvari je to samo nacin da tudje misljenje (misljenje odraslih) ukucas djeci u mozak pod cijenom da njihovo (djecije) JA i njihove vrijednosti izbrises.
Zasto se cudimo kad odrastemo u nesigurne odrasle osobe?
Na koji nacin moze ova nesigurnost u sebe stvarati barijere u zivotu? Pa tako sto je voliti druge u direktnoj vezi sa ljubavi koju imas prema sebi. Ne mozes druge voliti ako sebe ne volis!
#5 – Stuart Weitzman Retro Rose Pumps ($1 Million)
These pair of shoes have a price tag of over $1 million adn are from Stuart Weitzman. These shoes were created by Weitzman to look like they were made in the 1940’s, hence the name and use of roses made of diamonds on top of the toes.
The roses weren’t made of just a couple of diamonds as it actually took 1,800 Kwiat diamonds to create the pair. The gold color gives them a distinct look, which features another 400 Kwiat diamonds on the shoes besides the roses themselves. There’s not a pair of shoes from the 1940’s that are worth this much, but Weitzman did a fantastic job of making these shoes look like a blast from the past.
#5 – Stuart Weitzman Retro Roze sandale ($1 Milion)
‘Ove sandale kostaju preko 1 milion dolara i pravljene su od Stuart Weitzman-a. Napravljene su tako da izgledaju kao da su iz 1940-ih godina, zbog toga se zovu i zbog toga imaju ruze napravljene od dijamanata na vrh prstiju.
Za ruze je trebalo 1800 Kwiat diamanata da ih naprave. Zlatnu boju im daje poseban izgled, a tome pripomazu 400 Kwiat dijamanata dodatno pokraj ruze. Iako ne postoje cipele/ sandale iz 40ih koje su toliko vrijedne Weitzman je uspio da napravi sandale koje izgledaju bombasticne iz proslost.
#4 – Stuart Weitzman Platinum Guild Stilettos ($1.09 Million)
These platinum stilettos are one of the rare shoes on this list that are functional in more than one way. The straps on these shoes are made of platinum fabric. Just like Weitzman does with most of his shoes, there are total of 464 Kwiat diamonds included in the design.The diamonds are removable so the shoes can be worn to occasions beyond the Academy Awards.
#4 – Stuart Weitzman Platina Stikle ($1.09 Milion)
Ove platina stikle su jedne od rijetkih sandala koje su funkcionalne na vise nacina. Trake su napravljene od platine. Ima ukupno 464 Kwiat dijamanata u dizajnu.
Dijamanti se mogu skloniti da se mogu pri svaku priliku nositi a ne samo na Academy Awards.
#3 – Stuart Weitzman Ruby Stilettos ($1.6 Million)
Stuart Weitzman created this incredibly expensive pair of stilettos. The insoles of the shoes were made with red satin and include over 600 rubies. These rubies, like many Weitzman creations, were set in platinum and the shoes weigh nearly a pound each.
Who was the actress that got to wear the stilettos at the Academy Awards that year? Unfortunately, that title belonged to no one as Weitzman decided to pull the shoes from the awards show because the designers that year did not want the occasion to be flashy. America had just gone into the war on terrorism and the mood was a bit somber. The shoes didn’t come back for the next year’s show, either, which seems like a waste of $1.6 million.
#3 – Stuart Weitzman Rubin Stikle ($1.6 Milion)
Ove nevjerovatne skupe sandale je Stuart Weitzman kreirao. Ulosci su od crvenog satena ukljucujuci i preko 600 rubina. Rubini su stavljeni u platinu, tako da svaka stikla vaze skoro pola kile. Kako su ameri u to vrijeme zapoceli rat protiv terorizma, tako ih niko nije nosio na Academy Awards, jer su svi bili malo potisceni (tmurni) i bilo im je malo neukusno da nose tako skupe sandale … logicno 😛 (a nije bilo skupo izbombardirati jednu drzavu :P). Tako ni slijedece godine niko nije imao tu “cast” da obuce ove sandale , tako da ih na kraju niko nije obukao. Malo je reci da su bacene pare…
#2 – Stuart Weitzman Cinderella Slippers ($2 Million)
These shoes top the Weitzman collection in terms of value. The laces are made purely of Kwiat diamonds, racking the cost up to over $1 million from the laces alone. Even without the laces, the shoes would still find themselves easily in the top 10 most expensive shoes.
If you are wondering why these are referred to as Cinderella slippers, it’s because they are a decked out version of the slippers that the title character wore in the movie. Weitzman is a big fan of iconic movie shoes.
Pepeljuga-papuce od Stuart Weitzmana (2 miliona dolara)
Trakice su napravljene od Kwiat dijamanata, tako da same trakice dostizu kostanje od preko 1 milion dolara. Cak i bez tih trakica , ove bi papuce bile svrstane medju 10 najskupljih cipela na svijetu. Ime su dobile tako sto je Weitzman veliki ljubitelj ikonskih filmskih cipela, a ovo je verzija od sandala koje je pepeljuga nosila u filmu.
#1 – Harry Winston Ruby Slippers ($3 Million)
This design by the famed Harry Winston is a replica of Dorothy’s ruby slippers, but the amount of jewels and effort that went into this pair is second to none. Winston took a total of two months to make these shoes just the way he wanted them.
So why are these ruby slippers $3 million when the real deal is worth considerably less? That’s because there are actual rubies on these slippers, with more than 4,500 in total. If that doesn’t impress you, there are also 50 diamonds to raise the price up a little more. Harry Winston Ruby Slippers were a tribute to “The Wizard of Oz” on the 50th anniversary of the film’s release in 1989.
Harry Winstonove papuce od rubina (3 miliona dolara)
Ove papuce su replika papuca koje Dorothy nosi u “Carobnjak iz Oza”. Harry Winstonu je trebalo dva mjeseca da napravi ove sandale tako kako ih je on zamislio. Zasto ustvari kostaju 3 miliona dolara? Zato, sto ima ukupno vise od 4500 rubina. Ako ti nije dovoljno, ima jos 50 dijamanata da digne cijenu. Ove papuce su bile u pocast djelu “Carobnjak iz Oza” i napravljene su u oci 50.e godisnjice (1989) otkako je film prikazan.
Taking a walk through the city and chatting with Amra. In Hofgarten there was an Ukrainan woman playing their national instrument Bandura. It was wonderful to listen so I just had to record her for a short moment.
Setnja kroz grad sa mojom dragom prijateljicom Amrom. U Hofgarten smo vidjele jednu ukrainku sto svira ukrainskim nacionalnim instrumentom Bandura. Prelijepo je pjevala i svirala pa sam morala da je barem na kratko snjimim.
